Politolog Davor Gjenero govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o posjeti predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika Beogradu, komentirao je aktualnu političku situaciju u regionu te okrio što se krije iza poteza lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića koji je odbio Dodikov poziv za napuštanje državnih institucija.
-Ponašanje predsjednika HDZ BiH i ključnog čovjeka Hrvatskog narodnog sabora Dragana Čovića ovih dana budi optimizam. Čović razumije ono što Milorad Dodik, kojeg su do jučer označavali velikim prijateljem i saveznikom, nikako ne uspijeva razumjeti – da je utjecaj Rusije na Balkanu, bolje rečeno njen potencijal izazivanja kriza i kaosa, danas drastično smanjen u odnosu na situaciju prije početka agresije na Ukrajinu.
Čović razumije i to da su europeizam i euroatlantizam, koliko god se pričalo o potrebi stvaranja sigurnosnog i vanjskopolitičkog identiteta Unije neovisnog o SAD, dva su lica istog novčića, i onaj tko u „Novoj Europi” to ne razumije, ne razumije niti osnove europske sigurnosno političke arhitekture. Čović je pametniji i od Dodika i od Milanovića i vrlo dobro je razumio kad je flert s Rusijom prestao biti oportun. To, izgleda, razumije i Aleksandar Vučić, a jedino su Dodik i Milanović nastavili po starom, kazao je Gjenero za “Slobodnu Bosnu”.
ČOVIĆEV FLERT S PUTINOM
-Čak i u vrijeme „drugarstva” s Dodikom i flerta s Rusijom, Čović je dosta spretno govorio o konstitucionalnom patriotizmu i vezivao ga prije svega uz potrebu približavanja europskoj integraciji i ostvarivanju MAP-a (Akcijskog plana za pristupanje NATO savezu). Čović jako dobro razumije da je njegov dojučarašnji prijatelj Dodik počeo gubiti tlo pod nogama, da mu sag izmiče i Vučić, a da međunarodni predstavnici sve manje s njim komuniciraju.
Čović prepoznaje i usamljenost trenutnoga hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, s kojim je do jučer bio daleko bliži i srdačniji nego s premijerom Andrejom Plenkovićem, šefom „sestrinske” hrvatske stranke. Američke poruke stavljanjem na listu osoba pod sankcijama nekih od Čovićevih bliskih suradnika, on je očito dobro razumio, a Dodik vjeruje da je najavama izolacije, koju su SAD formalno proglasile, a Europska unija nije, samo zbog protivljenja Orbanove Mađarske, on predstavljen samo kao „važniji akter”.
Osim gubitka „prijatelja” iz Mostara (kao da političari imaju prijatelje), za Dodika je i susret s Vučićem morao biti neugodan. Nakon njegovih zanesenih riječi o „najozbiljnijem razmišljanju” o proglašenju neovisnosti manjeg entiteta Bosne i Hercegovine, umjesto srdačnog tapšanja po leđima od strane prvog neoradikala, uslijedila je hladna reakcija o Daytonskom sporazumu, tri konstitutivna naroda i najava da će Srbija podržati sve o čemu se ta tri konstitutivna naroda usuglase. Naravno, Vučić se nije odrekao niti koncepta Srpskog sveta/Velike Srbije, niti mu ideja o „neovisnosti” teritorija BiH pod Dodikovom autoritarnom vlašću nije mrska, ali on razumije kontekst međunarodnih odnosa i zna da za takvo što „nije vrijeme”. Sve se više čini da se Dodiku približava kletva mog imenjaka Sučića (Seje Sexona, op. “SB”) o zanemarivanju taktike i završavanju karijere u drugorazrednom društvu, kazao je Gjenero za Slobodnu Bosnu.