Poznati američki politolog i filozof Francis Fukuyama kaže da bi slabija Rusija zbog gubitaka u ukrajinskom ratu uklonila sve teritorijalne prijetnje Kazahstanu i dala središnjim azijskim zemljama više mogućnosti za postavljanje vlastite politike.
Fukuyama, direktor Centra za unapređenje demokracije i vladavine prava na Sveučilištu Stanford, govorio je o stanju ukrajinskog rata, kako gubici na bojnom polju utječu na Rusiju i njezinu vladu te scenarijima za kraj sukoba u intervjuu za Kazahstanski servis Radija Slobodna Evropa (RSE).
Fukuyama je bio u Almatyju zbog izdavanja svoje nove knjige “Liberalizam i njegova nezadovoljstva” na kazahskom jeziku.
Kolaps Putinovog režima ili prekid vatre u Ukrajini?
Fukuyama je proširio stajalište koje je iznio za Current Time RSE prije nekoliko mjeseci da je ruska invazija na Ukrajinu bila strateška pogreška, dok je osvježio svoje poglede na rat s učinkom sukoba na zemlje Srednje Azije.
“Pretpostavljam da je Putin mislio da može pokrenuti tu takozvanu specijalnu vojnu operaciju i da će režim u Kijevu pasti za dva ili tri dana, a on može postaviti nekoga ko će biti naklonjen Moskvi. Ali više od godinu i pol kasnije, ruska vojska pretrpjela je užasne gubitke. Ovo je za Rusiju bila mnogo veća akcija nego što je Putin namjeravao.”
Fukuyama je rekao da je ključna zadaća za ukrajinsku vojsku uništenje kopnenog koridora koji je Moskva uspostavila između ruskoga grada Rostova i ukrajinskog poluotoka Krima, koji je nezakonito okupirala 2014. godine.
Rekao je da je važno da ukrajinske snage presjeku željezničku liniju, nakon čega će lako moći bombardirati most preko Kerčkog tjesnaca koji osigurava većinu opskrbe ruske vojske.
Fukuyama je rekao ako bi ukrajinske snage bile u stanju izvršiti takve poteze, “pozicija Rusije će postati mnogo slabija”.
“Možda tada ima smisla razgovarati o prekidu vatre ili nekom ublažavanju sukoba. Ali prerano je reći [sada] da ukrajinska protuofenziva nije uspjela i da će i dalje biti u zastoju.”
U objavi na X-u, ranije poznatom kao Twitter, Fukuyama je nedavno predvidio da će kraj rata dovesti do kolapsa režima predsjednika Vladimira Putina.
Primjećujući nezadovoljstvo u ruskoj vojsci koje je signalizirao neuspjeli ustanak vođen paravojnim čelnikom Jevgenijem Prigožinom i njegovom kasnijom smrću, Fukuyama je rekao da prava prijetnja Putinovom režimu ne dolazi s ulica, već od “nekoga unutar sigurnosnog establišmenta”.
“Mnogi autoritarni režimi izgledaju vrlo jaki sve do trenutka kada se sruše”, rekao je Fukuyama.
“Sasvim je moguće da Putin može uspjeti preživjeti jer Rusija ima mnogo resursa, a Putin je prilično pametan političar.”
O posljedicama slabe Rusije
Fukuyamina glavna djela kao politologa su članak i istoimena knjiga “Kraj povijesti i posljednji čovjek”, objavljena 1992., u kojoj tvrdi da je raspadom Sovjetskog Saveza zapadna liberalna demokracija trijumfirala kao “konačni” politički sustav i time završila “povijest” u tom pogledu.
Što se tiče trenutne situacije u Euroaziji, 70-godišnji stručnjak rekao je da bi bilo kakva slabost ruskog režima kao rezultat gubitaka u Ukrajini mogla omogućiti srednjoazijskim zemljama veću neovisnost u formuliranju veće važnosti.
Suprotno tome, Fukuyama je rekao da bi pad Ukrajine u ruke ruskih snaga predstavljao značajnu prijetnju Kazahstanu, jer neki ultranacionalistički političari u Moskvi tvrde da bi dijelovi sjevernog Kazahstana trebali biti ruski.
“Svako slabljenje Rusije moglo bi srednjoazijskim zemljama — i posebno Kazahstanu — dati veću mogućnost da odrede vlastitu politiku bez uplitanja Rusije”, rekao je.
“Možete zamisliti suprotno ako Rusi osvoje Ukrajinu ili zauzmu neki dio Kazahstana, kao što su u Ukrajini. Ali oslabljena Rusija bi dopustila srednjoazijskim zemljama da donose vlastite odluke bez brige što će Rusi reći ili kako će reagirati.”
Fukuyama je također ukazao na važnost liberalnog razvoja društva u regiji.
“Važno je formirati nacionalni identitet koji uistinu uključuje sve one koji žive u Kazahstanu, a ne dopustiti jednoj ili drugoj skupini da dominira. Tokom sovjetskog doba postojao je pokušaj koji je dolazio iz Moskve da se sve rusificira, da svi govore ruski, kako bi ruska kultura bila donekle dominantna. A to je bilo pogrešno”, rekao je.
“Ljudima je zaista potrebna sloboda da žive u svom kulturnom okruženju, a da ih drugi ne blokiraju.”
Fukuyama je iznenađen strogim mjerama koje postoje na srednjoazijskim granicama i kaže da bi veća primjena slobodnog tržišta i otvaranje granica dovelo do skoka u gospodarskom razvoju regije.
“Jedna od stvari koja je bila prilično zapanjujuća tokom posjeta ovoj regiji je koliko malo komunikacijske trgovine postoji među zemljama središnje Azije”, rekao je.
“Mogla bi postojati mnogo veća tržišta i mnogo više prosperiteta da zemlje u ovoj regiji ne nameću granične kontrole i ne slijede više ekonomski nacionalističkih vrsta politika, već da budu integrirane u veće jedinstveno tržište. To je projekt koji bi čelnici u tim zemljama mogli započeti u nekom trenutku.”
Važnost neovisnosti
Fukuyamina doktrina liberalizma tvrdi da će u istinski otvorenom društvu ljudi biti tretirani jednako bez obzira na rasu, spol ili bilo što drugo.
Na pitanje o kazahstanskom predsjedniku Qasym-Zhomartu Toqaevu, Fukuyama je naglasio važnost slobode za pojedinca.
“Mislim da Kazahstan ima vrlo centraliziran autoritarni režim. Mislim da prijelaz gospodinu Toqaevu svejedno otvara određene mogućnosti koje vjerovatno nisu postojale pod prvim predsjednikom, samo zato što je bivši kazahstanski predsjednik Nursultan Nazarbaev bio tamo tako dugo i centralizirao toliko moći… ali čak i ako nemate potpunu demokraciju, mislim da još uvijek možete imati autoritarni režim koji dopušta veći stepen individualne slobode”, rekao je Fukuyama, koristeći Kinu kao primjer .
“Ako pogledate Kinu, postoji velika razlika između Kine 2010. i Kine 2023. jer su pojedini Kinezi 2010. imali mnogo više slobode putovanja, govora, razmišljanja svojom glavom.
Pod kineskim vođom Xi Jinpingom, to je još uvijek autoritarni režim kakav je bio tada… ali mislim da je stepen individualne slobode ozbiljno ograničen. To su vrste izbora koje postoje u Kazahstanu, čak i ako je i dalje visoko centraliziran režim. “
Od lošeg obrazovanja do diktature
Fukuyama je rekao da su mogućnosti za veću demokraciju u Srednjoj Aziji ograničene zbog dva velika autoritarna susjeda, Kine i Rusije. Iako je ponudio nadu ukazujući na Mongoliju.
“Mongolija je također uhvaćena između Rusije i Kine, a ipak, od 1991. godine, ima demokratske izbore”, rekao je.
“Dopuštena je velika sloboda za građane. Tako da ne mislim da zemljopisni položaj nužno diktira unutarnji oblik vlade. Ali, ako moć Rusije i Kine oslabi, to će dopustiti više slobode djelovanja za zemlje Srednje Azije.”
Fukuyama je također naveo nisku razinu obrazovanja kao jačanje diktature u regiji, iako je primijetio ključnu ulogu novih generacija Kazahstana u odlasku u inozemstvo radi svog sveučilišnog obrazovanja.
“Ako imate slabo obrazovano stanovništvo, lakše je voditi diktaturu”, rekao je.
“Ali, ako imate zemlju koja ima veću srednju klasu u kojoj ljudi putuju u inozemstvo, imaju drugačije ideje, tada ćete imati veću potražnju za otvorenijim društvom, a to se događa u Kazahstanu. Broj studenata koji su otišli u inozemstvo studirati iz Središnje Azije prilično je impresivan i oni će s vremenom napraviti razliku. Dakle, to je velika društvena promjena u prošloj generaciji.”