Autocesta vijuga kroz metropolu poput goleme rijeke: ta prometnica se proteže 27 kilometara kroz srce Nairobija i povezuje najvažniju kenijsku zračnu luku sa središnjom poslovnom četvrti Nairobija, Nacionalnim muzejom i predsjedničkom palačom. Izgradnja pod kineskom palicom trajala je samo dvije godine.
Od svibnja je cesta s naplatom cestarine u upotrebi i trebala bi pridonijeti rasterećenju gradskog prometa. Prema studiji koju je u lipnju objavila njemačka Zaklada Friedrich Naumann, kineske državne tvrtke su zbog brzih odluka i brze provedbe češće u prednosti pred njihovim europskim konkurentima kada je u pitanju dodjela projekata u Africi. Kina, koja je sa svojom strategijom Novog puta svile tek relativno nedavno stigla u Afriku, ima sve veći ugled kao partner i sve više potiskuje Europlojane, koji su na kontinetu pristuni stoljećima.
Europa izvozi vrijednosti
Za studiju “Sukob sustava. Afrička percepcija EU-a i angažman Kine“, koju je provela zaklada bliska njemačkoj Liberalno-demokratskoj stranci (FDP), ispitano je više od 1.600 donositelja odluka iz 25 zemalja, uključujući top-menadžere, zaposlenike nevladinih organizacija i državne službenike. Njihovi odgovori daju sliku Europe koja nastoji prije svega izvoziti nematerijalne, moralne vrijednosti u Afriku, dok krediti, bageri i radnici dolaze iz Kine.
Pritom upada u oči da Europljani u percepciji donositelja odluka bolje stoje za većinu pokazatelja uspješnosti, kaže Stefan Schott, voditelj projekta Istočne Afrike i Globalnog partnerskog centra u Zakladi Friedrich Naumann. Kao kriteriji su istaknuti društveni standard, osiguranje radnih mjesta za lokalno stanovništvo, ekološki standardi i kvaliteta proizvoda. Na popisu od 17 kriterija kineske tvrtke prednjače samo kod četiri pokazatelja – brže donose odluke, brže provode projekte, manje se miješaju u unutarnje poslove – i imaju manje rezervi kad je u pitanju korištenja korupcijskih mreža.No to, prema studiji, koriste i europske tvrtke.
Bez pravila molim
“Očito su to najvažniji faktori, ne postoji drugi način da se objasni uspjeh Kineza u Africi”, rekao je Schott za DW. Europljani bi iz ovoga morali izvući svoje zaključke. To se također odnosi na njihovu reputaciju u donošenju propisa. Paternalističko ponašanje Europljana je problem, a Afrikanci s tim običajem Europljana imaju problema, naglašava Schott.
S obzirom na ovo saznanje, koja je preporuka za njemačku i europsku afričku politiku? “Nikada ne bismo savjetovali da se europske vrijednosti poput demokracije, ljudskih prava i održivosti samo tako odbace. To bi oštetilo poziciju Europe”, kaže Schott.
Ali europske zemlje se moraju kritički zapitati treba li problemima u Africi pristupati prema europskim standardima ili je to pretjerano. “Ako su najbolji standardi toliko visoki da na kraju Kinezi uvijek dobivaju natječaje, niste učinili ništa dobro za društvenu situaciju”, rekao je Schott za DW. Europska unija govori o vrijednostima, ali kad gotova cesta vodi do sela, i to je vrijednost.
I Kina i EU vode dužničku diplomaciju u Africi.
Važan rezultat sudije i sljedeće: Zapad optužuje Kinu da zemlje u razvoju stavlja u „dužničke zamke” nudeći neodržive kredite za projekte u okviru svog Novog puta svile, koji se onda mogu iskoristiti za politički utjecaj ili ustupke koji imaju geostratešku važnost za Kinu.
No ni Zapade se ne ponbaša bitno drugačije: Kina i EU su vrlo slično ocjenjene u pogledu aspekta jačanja ekonomske politike „zamke duga” u Africi – EU je dobila samo neznatno bolju ocjenu 4,6 od Kine koja je ocjenjena sa 4,9.
EU je u velikoj meri bila i suučesnik u nezakonitim financijskim tokovima iz Afrike i praksi izbegavanja poreza, navodi se u studiji. Procjenjuje se da afričke zemlje na taj način gube 88,6 milijardi dolara godišnje. Stav EU-a je „unilateralan i diskriminatorski” i prebacuje krivnju na zemlje u razvoju, uprkos tome što su europske zemlje poput Belgije, Njemačke, Španjolske i Velike Britanije među deset najboljih destinacija za ileglane financijke transfere novca iz Afrike. Godišnje se samo 0,5% od nezakonitog bjekstva kapitala vraća na kontinent.
Europska investicijska banka za Afriku?
Schott također iznosi ideju o europskoj investicijskoj banci koja bi imala mandat za donošenje brzih odluka. Tako da svih 27 država članica Europske unije ne moraju biti prvo ispitane – to uzrokuje sporo donošenje odluka. Preispitati se mora i ravnopravan odnos s afričkim partnerima, što je nešto što europski političari jako vole isticati kao važan aspekt. Schott kaže: “Oni koji su sudjelovali u anketi to baš i ne primjećuju, nego Afriku više doživljavaju kao primatelja pomoći.”
Za kenijskog ekonomista i koautora studije Jamesa Shikwatija ovo je srž stvari: “Europljani su zaglibili u svom zastarjelom pogledu na Afriku”, kaže Shikwati u intervjuu za DW. Oni diktiraju Afrikancima što im treba i zarobljeni su u vlastitom sustavu vrijednosti, koji ih koči.
Europa pridaje važnost upravljanju, Kinezi “hardveru”, betonskoj infrastrukturi koju možete dodirnuti: “Oni pitaju: koju cestu treba graditi od kuda do kuda? Ali Europljani prvo provjeravaju koliko insekata hoda po njoj”, kaže Shikwati i smije se. „U Africi to tako ne ide”, dodaje.
I jednoj i drugoj strani je potrebno preispitivanje
„Europa mora biti fleksibilna i prilagoditi svoje investicijske planove i pristupe angažmanu određenim regijama. Za Afriku to znači ponuditi konkurentnu i strateški usmjerenu politiku umjesto borbe protiv statusa quo”, kaže Shikwati. To je stara Europa, ali potrebno je novo razmišljanje. “Ne radi se samo o migrantima koji dolaze iz Afrike, nego bi poticaj trebale biti i goleme mogućnosti za ulaganja i razvoj koje pruža Afrika.”
Samo četiri posto kineskih investicija odlazi u Afriku, kaže ovaj ekonomist. Ostali novac odlazi u SAD, Europu i druge regije. Ali tih četiri posto, kako kaže ovaj stručnjak, je pokrenulo mnogo u siromašnim afričkim zemljama u nešto manje od 20 godina. I ujedno učvrstilo utjecaj Kine kao najvažnijeg trgovačkog partnera na kontinentu. „Važno je da se ustraje na tome da vlade sustavno provode demokratske izbore i da se još više poštuju ljudska prava”, naglašava Shikwati i dodaje: „Ali to neće donijeti veliki preokret za afričke zemlje.”
- Autor Martina Schwikowski, Dijana Roščić /DW