Kamp mudžahedina u Albaniji
Albanski premijer tokom razgovora nije skrivao da je njegova zemlja postala prva linija odbrane u hibridnom ratu koji Sjedinjene Američke Države i Izrael vode protiv Teherana. Na direktno pitanje novinarke zašto je odabrao radikalno drugačiji put od ostatka Evrope i postao glavni evropski saveznik ofanzive protiv Irana, Rama je odgovorio pozivajući se na kibernetički napad iz 2022. godine. Upravo je taj napad, po njegovim riječima, bio okidač za prekid diplomatskih odnosa i ulazak u otvoreni sukob s režimom koji naziva ubilačkim. Ono što je izostavio reći jeste da je taj napad bio direktna odmazda za višegodišnje gostoprimstvo koje je Tirana pružila opozicionoj grupi MEK, poznatoj kao Mudžahedini naroda, organizaciji koju je i sam Teheran dugo smatrao terorističkom.
Kamp za specijalno ratovanje
Tokom intervjua desio se ključni trenutak u kojem je Rama praktički deklasifikovao pravu prirodu albanske umiješanosti u sukob. Priznao je da je na zahtjev Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenih Američkih Država na albanskoj teritoriji stvorio i ugostio ne samo političke oponente iranskog režima, već i operativce obučene za specijalne vrste ratovanja. Novinarka ga je pritisnula pitanjem zašto je 2013. godine prihvatio smještaj 3.000 pripadnika MEK-a u bazu udaljenu svega 30 kilometara od Tirane. Ramina reakcija bila je otkrivajuća. Pitao je ko je htio Jevreje tokom Drugog svjetskog rata, povlačeći bizarnu i sramnu historijsku paralelu koja nije imala nikakvog smisla, a potom je bez imalo zadrške izjavio da su Sjedinjene Američke Države tražile, a oni su rekli da.
Sama komparacija s holokaustom i spašavanjem Jevreja bila je toliko degutantna i promašena da je čak i voditeljica ostala zatečena. No, Rama je nastavio nabrajati koga je sve njegova država primila pod okrilje te vrste humanitarnog gostoprimstva. Spomenuo je da su nakon haosa u Afganistanu 2021. godine primili više od 4.000 Afganistanaca, ali ne samo običnih izbjeglica. Pobrojao je žene, akademike, YouTubere, aktiviste i ljude koji su vjerovali u čudo demokratije i služili njihovim misijama. U ovom grotesknom popisu, smještenom između humanitarne retorike, krije se jeziva priroda Raminog režima. YouTuberi, aktivisti i akademici koje spominje nisu bili obični civili, već ljudi uvježbani za psihološko i informacijsko ratovanje, regrutovani pod krinkom borbe za slobodu.
Posebno je znakovit dio u kojem Rama priznaje da je njegova vlada u junu 2023. godini morala upasti u kamp MEK-a i zaplijeniti servere. Razlog nije bila briga za albanski suverenitet, već činjenica da je ta organizacija s albanskog tla izvela kibernetički protivnapad na Iran, pretvorivši tako teritoriju nominalno suverene države u poligon za ratovanje. Premijer je potvrdio da im je nakon toga onemogućeno da to ponove, ali ih i dalje brani, pokazujući da je granica između državne politike i djelovanja paravojnih grupa potpuno izbrisana. Njegovo opravdanje kako je to zakon Mula, a ne pravi zakon, samo potvrđuje da albanske institucije više ne funkcionišu kao zaštitnice ustava, već kao produžena ruka američkih i izraelskih interesa. Vrhunac ciničnog priznanja stigao je kad je Rama opisivao vlastiti položaj malog igrača u velikoj geopolitičkoj igri. Kao premijer male zemlje, rekao je, ima privilegiju biti sa svim velikim igračima ovog svijeta bez odgovornosti za sudbinu planete. Njegova uloga je slijediti ih. Ako oni imaju pravo i postignu uspjeh, on može reći da je bio dio tog uspjeha. Ako pogriješe i naprave promašaj, onda može reći da su to oni.
Ova nevjerovatna izjava savršeno sažima moralni kukavičluk i potpuni izostanak državničke odgovornosti. On svoju zemlju ne vidi kao subjekt međunarodnog prava, već kao slijepo oruđe koje bez pogovora izvršava naredbe iz Washingtona, spremno podnijeti iranske balističke prijetnje koje su stigle upravo zbog te servilnosti. Ramin pokušaj da aktuelne ekološke proteste proglasi produktom iranske zavjere potpuno se raspada pred njegovim vlastitim riječima. Dok proziva Teheran za uplitanje u unutrašnje poslove, zaboravlja da je upravo on taj koji je na američki zahtjev u zemlju uvezao strane obavještajne operativce i pretvorio Albaniju u metu legitimnih vojnih prijetnji. Građani koji izlaze na ulice, pripadnici generacije Z i milenijalci, ne protestuju zbog iranske propagande. Oni se bune protiv netransparentne prodaje ostrva Sazan Jaredu Kushneru, zetu Donalda Trumpa, u projektu vrijednom milijardu i 600 miliona dolara. Paradoks je savršen: dok Rama tvrdi da se ostrvo ne privatizira i da će država biti partner, Evropska komisija vrši pritisak da se radovi obustave do provođenja ekoloških studija.
Tvrdnja da Iran finansira i usmjerava proteste, pri čemu je sam naveo kako glasnogovornik iranske vlade na albanskom piše “Rama van”, zapravo je klasična manipulacija. On postojanje stvarnog, dokumentovanog iranskog neprijateljstva prema njegovom režimu, koje je sam skrivio, koristi kako bi svaki oblik građanskog otpora proglasio stranim djelovanjem. Ekolozi koji brane flamingose na Sazanu u njegovoj su naraciji postali antisemiti i agenti Teherana. Ova optužba je toliko apsurdna da se iransko ministarstvo vanjskih poslova narugalo Rami, poručivši mu da nađe boljeg žrtvenog jarca i da pokaže malo poštovanja prema inteligenciji vlastitog naroda. U prevodu, čak je i Teheran prozreo da se radi o unutrašnjem problemu korupcije i autokratije. Suština problema leži u onome što Rama zove kodom Albanca, srednjovjekovnim zakonom gostoprimstva koji stavlja iznad vladavine prava Evropske unije. Ta romantična priča o časti zapravo je paravan za stvaranje države u državi u kojoj se suverenitet prodaje onome ko ponudi više. Priznanje da ne stoji najbolje s vladavinom prava Evropske unije otkriva autokratsku jezgru njegove vladavine. Četverostruki izborni pobjednik, kako je sam sebe nazvao u intervjuu, postavio se iznad institucija i zakona, vodeći zemlju u sve dublji sukob sa silom poput Irana, dok istovremeno razgrađuje i posljednje ostatke ekološke i ekonomske sigurnosti svojih građana.
Priča o Flamingo revoluciji tako nije priča o iranskoj zavjeri, već o dubokoj izdaji od strane vlastitog premijera. Njegovo priznanje da je uvozio YouTubere i aktiviste za borbu protiv Teherana sada se poput bumeranga vraća u domaćem bijesu. Dok mladi Albanci poručuju da će napustiti zemlju ako se ne pojave nova lica u politici, Rama i dalje zaziva vanjske neprijatelje. Njegov intervju ostat će zabilježen kao trenutak u kojem je jedan šef države sam sebe raskrinkao, priznavši da je od suverene države stvorio poligon za tuđi rat, a vlastiti narod proglasio idiotima ako ne povjeruje u njegovu priču o zavjeri koja treba sakriti rasprodaju nacionalnog blaga.
Korijeni albanske autokratije
Edi Rama nije slučajno završio na vrhu albanske politike. Njegova porodična pozadina odaje čovjeka čvrsto ukorijenjenog u komunistički sistem. Otac Kristaq potpisao je smrtnu presudu pjesniku 1988. godine, majka Aneta je nećakinja moćnog člana politbiroa Spira Koleke, a sam Rama rođen je u porodici koja je decenijama gradila režim. Njegov ulazak u politiku nakon boravka u Francuskoj izgleda kao dobro režirana operacija. Godine 1998. vraća se u Albaniju tačno na očev pogreb i odmah dobiva ministarsko mjesto od tadašnjeg premijera Fatosa Nana. Već 2000. postaje gradonačelnik Tirane, a potom 2013. godine premijer koji danas drži apsolutnu vlast. Tokom njegove vladavine Albanija je postala evropska prijestolnica uzgoja kanabisa. Godine 2017. ilegalna trgovina drogom činila je gotovo trećinu BDP-a. Njegov ministar unutrašnjih poslova Saimir Tahiri osuđen je za umiješanost u krijumčarenje droge, a Rama ga je branio do posljednjeg trenutka.
Nakon zemljotresa 2019. godine, Rama je zatražio vanredne ovlasti od parlamenta. Zatim je tražio njihovo produženje za tri mjeseca, a nevladine organizacije optužile su ga da koristi prirodnu katastrofu za donošenje spornih zakona bez javne rasprave. Iskoristio je tragediju da ojača vlastitu poziciju. Njegov obračun s kosovskim premijerom Ramushom Haradinajem zbog inicijative Otvoreni Balkan otišao je predaleko. Rama je 2020. godine podnio tužbu za klevetu protiv Haradinaja nakon što ga je ovaj javno prozvao zbog lažnih izjava. Dvojica bivših saveznika postali su zakleti neprijatelji. Godine 2025. Rama je postavio lik generisan vještačkom inteligencijom po imenu Diella za ministricu zaduženu za javne nabavke. Taj potez mnogi su protumačili kao direktno ismijavanje državnih institucija i korupcijske šeme. Kasnije je objavio da je Diella trudna s 83 AI asistenta za zastupnike. Njegova najava stvaranja mikrodržave Bektasijskog reda unutar Tirane izazvala je zabrinutost među ustavnim pravnicima. Rama planira osnovati suverenu državu bez ikakvog referenduma ili parlamentarne rasprave, što je tipičan autokratski potez čovjeka koji prezire demokratske procedure. Uprkos privrednom rastu, emigracija iz Albanije ubrzana je od 2014. godine. Mladost bježi od režima koji im nudi niske plate i nikakvu budućnost. Rama je obećavao evropske integracije, ali Albanija tone dublje u autokraciju i korupciju dok on puni svoje džepove.
Izvor: Logicno.com