Naime, iako je većina u Skupštini usvojila sporne odluke, uključujući i odluku o održavanju referenduma 25. oktobra, one ne mogu imati pravno dejstvo bez objavljivanja u Službenom glasniku Republike Srpske. A da bi tamo bile objavljene, potrebna je saglasnost i potpis predsjednika, što je funkcija koja je upražnjena.
Dodik u formalno-pravnom vakuumu
Miloradu Dodiku je 18. augusta mandat predsjednika Republike Srpske oduzet pravosnažnom presudom Suda Bosne i Hercegovine i odlukom Centralne izborne komisije BiH. Time je nastala pravna praznina: entitet faktički nema predsjednika koji bi mogao potpisati ukaze o proglašenju zakona. Upravo taj potpis je, prema Ustavu i zakonima RS-a, uslov da bi bilo koji zakon, pa i njegove izmjene i dopune, stupio na snagu.
To znači da najnovije izmjene Zakona o referendumu i građanskoj inicijativi, koje je NSRS usvojila po hitnom postupku, u ovom trenutku nemaju pravni osnov da zažive. Dodik, iako se i dalje predstavlja kao predsjednik RS-a i tako ga u javnim obraćanjima tretira i predsjednik Skupštine Nenad Stevandić, više nema ustavni legitimitet da vrši tu funkciju. Ukoliko bi se potpisao kao predsjednik, radilo bi se o krivičnom djelu lažnog predstavljanja, a sam dokument ne bi bio važeći.
Postupak je jasan: I novi zakoni i izmjene postojećih tretiraju se na identičan način tako što ih Narodna skupština usvaja, a predsjednik entiteta ih proglašava. Bez ukaza predsjednika, zakon ne može biti objavljen u Službenom glasniku, a bez objavljivanja ne može stupiti na snagu. Time se čitav pravni proces koji vlast u RS-u nastoji provesti, uključujući i odluku o referendumu, nalazi u svojevrsnom institucionalnom vakuumu.
Opozicioni poslanici i nezavisni zastupnici u NSRS-u već su ranije upozoravali da se ovakvim manevrima ulazi u zonu otvorenog kršenja Ustava i zakona. Dok vladajuća koalicija na čelu sa SNSD-om tvrdi da “štiti interese RS-a” i najavljuje referendum o odlukama državnih institucija, opozicija podsjeća da presude sudova ne mogu biti predmet političkog izjašnjavanja, a još manje referenduma na entitetskom nivou.
Vjerovatno svjesni toga, u Službenom glasniku RS-a su objavljene samo odluke koje su usvojene na NSRS, a koje ne trebaju potpis predsjednika RS-a, što je u ovom slučaju bilo prihvatanje ostavke premijera. Međutim, izmjene zakona o referendumu još nisu objavljene.
Usvajanje zaključaka kojima NSRS “odbacuje” presudu protiv Dodika i odluku CIK-a, te poziva njega da nastavi obavljati funkciju predsjednika, dodatno komplikuje situaciju. Radi se o pravno neodrživim stavovima jer entitetski parlament nema ovlasti da suspenduje ili ignoriše odluke državnih organa.
Nova krivična djela
Posebno problematičan je trenutak u kojem Dodik nastupa kao predsjednik RS-a, iako to nije. Ako bi potpisao ukaz kojim bi zakon bio poslan u Službeni glasnik, Tužilaštvo RS bi se suočilo s jasnom obavezom da pokrene postupak protiv njega zbog lažnog predstavljanja.
U praksi to znači da Republika Srpska trenutno nema predsjednika koji može potpisati ukaze o zakonima, niti osobu koja može predložiti mandatara za novog premijera nakon ostavke Radovana Viškovića. Vlada se nalazi u tehničkom mandatu, odnosno ostavci, a parlament donosi odluke koje formalno ne mogu stupiti na snagu.
Situacija otvara pitanje kako će vlasti RS-a uopšte sprovesti referendum, budući da pravni osnov za izmjene zakona koje ga omogućavaju još nije stupio na snagu. Time se jasno vidi da je čitav proces zasnovan na političkoj odluci, a ne na ustavnom poretku i pravnim procedurama. Ukoliko bi Milorad Dodik, i pored oduzetog mandata, potpisivao ukaze i predstavljao se kao predsjednik, to bi se moglo kvalifikovati kao krivično djelo lažnog predstavljanja – za koje se može ići u zatvor.