25.02.2024.
HomeSvijetDavid Corn analizira Kisindžerovu mračnu prošlost: "Ruke su mu bile natopljene krvlju"

David Corn analizira Kisindžerovu mračnu prošlost: “Ruke su mu bile natopljene krvlju”

O mrtvima sve najbolje. To je dobar savjet. Ali što je s istinom? Kad čovjek umre, treba li ga se sjećati tačno onakvim kakav je bio? To se pitanje postavlja nakon smrti Henryja Kissingera.

Diplomatski veteran preminuo je sinoć u dobi od 100 godina ostavivši nasljeđe koje uključuje vrhunce poput otvaranja prema Kini, kao i loša djela koja su rezultirala haosom i hiljadama smrtno stradalih. Njegove osmrtnice bit će ispunjene hvalospjevima vanjskopolitičkog establišmenta, koji ga je slavio kao najmudrijeg među mudrim ljudima.

Nažalost, oni koji su ubijeni dijelom i zbog njegove globalne igre ne mogu komentirati njegov doprinos međunarodnim poslovima. Početkom ove godine, uoči njegova 100. rođendana, objavio sam procjenu njegove karijere, za Mother Jones piše David Corn.

Možemo samo zamisliti šta bi rekli mrtvi

Napomenuo sam sljedeće: “Kissinger je doista monumentalna figura koja je oblikovala veći dio prošlih 50 godina. Posredovao je u otvaranju SAD-a prema Kini i zalagao se za detant sa Sovjetskim Savezom tokom mandata kao savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Richarda Nixona i potom kao državni sekretar. Ipak, uvreda je za historiju da on nije jednako poznat i cijenjen zbog svojih brojnih djela izdaje – tajnih bombardiranja, planiranja državnog udara, podrške vojnim huntama – koja su rezultirala smrću stotina hiljada ljudi.”

Je li ovo prikladan trenutak za reviziju Kissingerove mračne prošlosti? Možemo samo zamisliti što bi mrtvi rekli. Evo pregleda.

Smislio plan za tajno bombardiranje Kambodže. Ubijene stotine hiljada civila

Početkom 1969. godine, nedugo nakon što se Nixon uselio u Bijelu kuću i naslijedio Vijetnamski rat, on, Kissinger i drugi skovali su plan da tajno bombardiraju Kambodžu želeći uništiti neprijateljske kampove. Nakon što je pokrenuta akcija perverznog naziva “Operacija doručak”, šef osoblja Bijele kuće Bob Haldeman napisao je u svom dnevniku da su Kissinger i Nixon bili “istinski uzbuđeni”.

Operacija je, međutim, bila sumnjive zakonitosti; Sjedinjene Američke Države nisu bile u ratu s Kambodžom i Kongres nije odobrio bombardiranje koje je Nixon pokušao zadržati u tajnosti. Američka vojska bacila je 540.000 tona bombi. Nisu pogodili samo neprijateljske kampove. Procjene ubijenih kambodžanskih civila kreću se između 150.000 i 500.000.

Prešutno odobrio genocid nad Bengalcima

Politička stranka koja se zalagala za autonomiju Istočnog Pakistana pobijedila je 1970. na parlamentarnim izborima. Vojni diktator Pakistana, general Agha Muhammad Yahya Khan uhapsio je vođu te stranke i naredio vojsci da slomi Bengalce. U to je vrijeme Yahya, američki saveznik, pomagao Kissingeru i Nixonu da uspostave veze s Kinom, a oni mu nisu htjeli stati na put.

Najviši američki diplomata u Istočnom Pakistanu poslao je depešu u kojoj je detaljno opisao i osudio zločine koje su počinile Yahyine trupe i izvijestio da su počinile “genocid”. Ipak, Nixon i Kissinger odbili su kritikovati Yahyu ili poduzeti korake da okončaju barbarski napad. Kissinger i Nixon su zažmirili i vjerovatno prešutno odobrili genocidni pokolj 300.000 Bengalaca u Pakistanu, većinom Hindusa.

Vojni udar u Čileu doveo diktatora na vlast

Nixon i Kissinger skovali su zavjeru da potajno osujete demokratski izbor socijalističkog predsjednika Salvadora Allendea 1970. To je uključivalo Kissingerovo vođenje tajnih operacija s ciljem destabilizacije Čilea i pokretanja vojnog udara. Ovo je spletkarenje dovelo do ubistva vrhovnog komandanta čileanske vojske.

Na kraju je vojna hunta predvođena generalom Augustom Pinochetom preuzela vlast, ubila hiljade Čileanaca i uvela diktaturu. Nakon državnog udara Kissinger je do kraja podržavao Pinocheta.

Tokom privatnog razgovora s čileanskim tiraninom 1976. godine rekao je Pinochetu: “Moja je procjena da ste vi žrtva ljevičarskih grupa širom svijeta i da je vaš najveći grijeh to što ste svrgnuli vladu koja je postala komunistička.”

Dao zeleno svjetlo za brutalnu invaziju na Istočni Timor

U decembru 1975. indonezijski predsjednik Suharto razmišljao je o invaziji na Istočni Timor, koji je bio portugalska kolonija i kretao se prema nezavisnosti. 6. decembra predsjednik Gerald Ford i Kissinger, tadašnji državni sekretar, na povratku iz posjete Pekingu zaustavili su se u Jakarti kako bi se sastali sa Suhartom, koji je bio na čelu vojnog režima.

Suharto je signalizirao da namjerava poslati vojsku u Istočni Timor i integrirati ga u Indoneziju. Ford i Kissinger nisu se bunili. Ford je Suhartu rekao: “Razumjet ćemo i nećemo vas pritiskati po tom pitanju. Razumijemo problem i namjere koje imate.” Kissinger je dodao: “Važno je da sve što radite brzo uspije.”

Istaknuo je kako bi Suhartu bilo mudro pričekati da se Ford i Kissinger vrate u Sjedinjene Američke Države, gdje bi “mogli utjecati na reakciju u Americi”. Invazija je počela sljedeći dan. Bilo je to “zeleno svjetlo” od Kissingera i Forda. Suhartova brutalna invazija na Istočni Timor dovela je do 200.000 mrtvih.

Odobrio neofašističku vojnu huntu u Argentini

U martu 1976. neofašistička vojna hunta svrgnula je predsjednicu Isabel Perón i pokrenula ono što bi se moglo nazvati “prljavi rat”, mučeći, otimajući i ubijajući političke protivnike koje je označila kao teroriste. Kissinger je još jednom dao “zeleno svjetlo”, ovaj put kampanji terora i ubojstava.

Učinio je to tokom privatnog sastanka u junu 1976. s huntinim ministrom vanjskih poslova Cesarom Augustom Guzzettijem. Na tom sastanku, prema memorandumu koji je 2004. dobila neprofitna organizacija Nacionalni sigurnosni arhiv, Guzzetti je rekao Kissingeru: “Naš glavni problem u Argentini je terorizam.”

Kissinger je odgovorio: “Ako postoje stvari koje se moraju učiniti, trebali biste ih učiniti brzo.” Drugim riječima, nastavite sa svojim divljim križarskim pohodom protiv ljevičara. Prljavi rat koštao je života oko 30.000 argentinskih civila.

Neprincipijelni spletkaroš

Tokom cijele svoje karijere u vladi i politici Kissinger je bio neprincipijelni spletkaroš te je učestvovao u brojnim podvalama. Tokom predsjedničke kampanje 1968. godine, dok je savjetovao predstavnike Johnsonove administracije na pariškim mirovnim pregovorima, koji su imali za cilj okončanje Vijetnamskog rata, proslijedio je informacije o pregovorima Nixonovom taboru, koji je planirao sabotirati pregovore u strahu da bi njihov uspjeh povećao izglede potpredsjednika Huberta Humphreyja, Nixonovog protivnika u izbornoj utrci.

Nakon što je The New York Times otkrio tajno bombardiranje Kambodže, Kissinger je na Nixonov zahtjev pozvao direktora FBI-a J. Edgara Hoovera da prisluškuje njegove pomoćnike i novinare kako bi otkrio ko je odavao informacije.

Ova operacija nije uspjela otkriti ko je razotkrio tajno bombardiranje, ali kao što je historičar Garrett Graff primijetio u nedavnoj knjizi “Watergate: Nova povijest”, ovaj je pokušaj pokazao “sklonost administracije da špijunira svoje neprijatelje – stvarne ili izmišljene”.

Znao za tajni program ubijanja u Južnoj Americi

Kissinger je 1976. obaviješten o “Operaciji kondor”, tajnom programu koji su osmislile obavještajne službe vojnih diktatura Južne Amerike kako bi ubijale svoje političke neprijatelje unutar i izvan svojih zemalja. Zatim je blokirao nastojanje State Departmenta da upozori te vojne hunte da ne nastavljaju s međunarodnim ubistvima.

Kao što Nacionalni sigurnosni arhiv ističe u dosjeu o raznim Kissingerovim kontroverzama, objavljenom ove sedmice, “pet dana kasnije Kondorov najsmjeliji i najozloglašeniji teroristički napad dogodio se u centru Washingtona, kada je automobil bomba, koju su podmetnuli Pinochetovi agenti, ubila bivšeg čileanskog ambasadora Orlanda Leteliera i njegovu mladu kolegicu Ronni Moffitt”.

Ruke su mu bile natopljene krvlju

Lako je smatrati Kissingera vrhunskim geostrategom, stručnjakom u igri nacija. Ali izračunajte sami. Stotine hiljada mrtvih u Bangladešu, Kambodži i Istočnom Timoru, možda ukupno milion. Desetine hiljada mrtvih u argentinskom prljavom ratu. Hiljade ubijenih i desetine hiljada mučenih u čileanskoj vojnoj diktaturi i uništene demokratije. Ruke su mu bile natopljene krvlju.

Kissingera su njegovi kritičari rutinski kritikovali kao “ratnog zločinca” iako nikad nije odgovarao za svoja nedjela. Zaradio je milione kao konsultant, pisac i komentator u desetljećima nakon što je napustio američku vladu. Jednom se na zabavi na Manhattanu rugao etiketi “ratni zločinac” i nazivao je gotovo znakom časti. “Bill Clinton nema kičmu da bude ratni zločinac”, dobacio je tada Kissinger.

Ljutio se kad su ga podsjetili na masakr u Kambodži

Izrazio je vrlo malo žaljenja zbog okrutnih i smrtonosnih rezultata svojih poteza na globalnoj šahovskoj ploči. Kad ga je Ted Koppel ove godine u intervjuu nježno podsjetio na tajno bombardovanje u Kambodži, Kissinger se silno uvrijedio i uzvratio: “Ovaj razgovor vodimo zato što ću proslaviti 100 godina. I biraš temu o nečemu što se dogodilo prije 60 godina? Moraš znati da je to bio nužan korak.”

Što se tiče onih koji još uvijek demonstriraju protiv njega zbog tog i drugih djela, ljutito im je odgovorio: “Mlađa generacija osjeća da ne mora razmišljati kad ističe svoje emocije.”

Kod Kissingera nije bilo izvinjenja. Ali mi ostali dugovat ćemo izvinjenje historiju – i hiljadama mrtvih zbog njegovih diplomatskih spletki – ako ne uzmemo u obzir čovjeka u cijelosti. Kakva god bila njegova postignuća, njegova ostavština uključuje ogromnu hrpu leševa, zaključuje David Corn za Mother Jones.

Reklamni prostor

Ovdje može biti vaša reklama. animacija / logo / tekst

Posljednje vijesti