Da li Izrael ide stopama krstaša? Pod ovim naslovom britanski novinar David Hearst napisao je dug članak na web stranici Middle East Eye u kojem upoređuje ratove Izraela protiv palestinskog naroda s križarskim ratovima protiv muslimana, koji su trajali gotovo dva stoljeća, od 1099. do 1291. godine.
Hearst, glavni urednik stranice, rekao je da Izrael iz dana u dan zaista dokazuje da sliči kršćanima-krstašima, jer ne samo da slijedi njihov primjer u svojim ratovima, već ih slijedi i u svojim težnjama.Detaljno je predstavio treće ažurirano izdanje svoje knjige pod naslovom “Puška i maslinova grančica: Korijeni nasilja na Bliskom istoku… Historija arapsko-izraelskog sukoba”.
U novom izdanju knjige, Hearst se dotakao beskonačne serije izraelskih ratova u Gazi, od kojih je posljednji trenutna vojna operacija koju je Izrael nazvao “košnjom travnjaka” u izbjegličkom kampu Jabalia i četvrti Al-Zaytoun na sjeveru Pojasa Gaze, s ciljem uništavanja sposobnosti utvrde Hamasa.
Objasnio je da se onim što se naziva “košnja travnjaka” sugerira da je rat “beskonačan posao za naciju koja će, poput Izraela, vječno živjeti upotrebom mača, barem po premijeru s najdužim stažom Benjaminu Netanyahuu”.
Preci Izraelaca
Hearst je rekao da je izvjesno da su “preci Izraelaca od krstaša”, kako kaže, to isto činili u 11. stoljeću. Stoga, Hearst smatra da je neizbježno uporediti ovu kršćansku avanturu oličenu u križarskim ratovima u Srednjem vijeku sa današnjim cionizmom, ne samo po njegovoj prirodi, ciljevima i sredstvima za njihovo postizanje, već i po načinu na koji se u stvarnosti sukobljava sa zemljama i narodima u regionu.
Kako se navodi u članku, Izraelci općenito odbacuju optužbe uobičajene u arapskom i islamskom svijetu da su “križari današnjeg vremena”.
Ono što izraelski istraživač David Ohana naziva “križarskim strahom” ili “šokantnim skrivenim strahom” da bi cionistički projekat mogao završiti uništenjem kako je završio i projekat njihovih prethodnika kršćana – krstaša, duboko je usađeno u Izraelce, kaže Hearst.
Pisac je podsjetio na izjavu Chaima Weizmanna, prvog premijera Izraela i lidera Svjetske cionističke organizacije, u kojoj je tvrdio kako Palestincima i Arapima neće faliti ni dlaka na glavi, nakon što je dobio obećanje britanskog ministra vanjskih poslova Arthura Balfoura, 2. novembra 1917. godine, da će imati podršku njegove zemlje za osnivanje države za Jevreje na tlu Palestine.
Hearst vjeruje da je Izrael u svom djelovanju nadahnut onim što on naziva “izvornim grijehom” kršćana – križara, kojim duguje svoje postojanje. Godine 1099, na ostacima jednog od “najvećih zločina u historiji” nastalo je kršćansko kraljevstvo Jerusalem, masakrom nad cjelokupnim stanovništvom Svetog grada, kako muslimanima tako i Jevrejima.
Nakon osam i po stoljeća, tačnije između 1947. i 1948. godine, Izrael je rođen iz utrobe “sličnog zločina protiv čovječnosti”, prema riječima pisca.
Dosljedno oponašanje predaka
Prema članku britanske web stranice, Izraelci i dalje idu stopama križara u njihovim akcijama, nimalo ne odstupajući sa tog puta, od prije 75 godina pa sve do danas. Križari su proveli 192 godine srednjovjekovne ere u neprekidnim ratovima protiv kraljevstava ili sultanata arapsko-islamskog Bliskog istoka, “koji su u to vrijeme međusobno ratovali i bili iznutra rascjepkani, kao što je i danas slučaj”.
U Šestodnevnom ratu u junu 1967. godine, Izraelci su u “jednom zamahu” postigli svoje regionalne i strateške ciljeve koji su gotovo identični ciljevima i planovima koje je poduzeo Baldwin de Bouillon (prvi kralj Jerusalema) i jedan od vođa Prvog krstaškog rata, za čije ostvarenje je trebalo 20 godina.
U svom članku, pisac je kritizirao međunarodnu zajednicu jer Izrael ne smatra odgovornim za njegove zločine; naprotiv, nastavio je da uzdiže “miljenika Zapada”, mislivši na Izrael, na tako visok nivo, kao nikada ranije.
Iako je cionizam samonikao, za razliku od križarskih ratova, velike sile (Velika Britanija u to vrijeme, a sada Sjedinjene Američke Države) su omogućile njegovo osnivanje i zasadile ga u tuđu zemlju (Palestinu), pomogavši mu da se uspostavi i nastavi svoje postojanje u neprijateljskom okruženju kojeg su oboji stvorili, tvrdi Hearst.
Zaključio je da što se Izrael više “delegitimizirao” u očima svijeta zbog svojih trenutnih vojnih akcija u Gazi, time je njegova sudbina postajala još sličnija sudbini samih krstaša.
On neće biti savladan potapanjem u more, naravno, već na drugačiji način: strateški, vojno i diplomatski.
IZVOR: AL JAZEERA