Ovi ljudi sakupljaju pare preko humanitarnog broja 1416 jer im je novac potreban i za teške slučajeve kada samohrana majka dvoje djece i korisnica javne kuhinje u suzama moli da joj se plati račun za struju od 52 KM, jer je podstanar sa djecom od tri i pet godina. Istovremeno, prvi čovjek bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska helikopterom leti do Sarajeva na zakazani televizijski intervju.
Primjeri iz Banje Luke pokazuju da epidemiju korona virusa, tiho i bez pompe prati strašna epidemija siromaštva, koja zahvata sve veći broj bh. građana.
Neefikasni i nepravedni socijalni sistemi
U bihaćkom Centru za socijalni rad uvođenje karantene u martu i razvoj pandemije u jesen i zimu ove godine doveo je do povećanja broja korisnika socijalne pomoći za 30 posto u odnosu na raniji period.
“Novina je da su nam se za pomoć obraćala lica koja nikada ranije nisu bili naši korisnici niti su tražili bilo kakav oblik pomoći koje ova ustanova može pružiti. To dovoljno govori koliko je stanje ozbiljno i da su ljudi zbilja iscrpili svoje rezerve te da nemaju načina da sami prebrode ovaj težak period”, izjavio je nedavno Senad Tutić, direktor Centra za socijalni rad.
Tutić ističe da se najviše javljaju ugostiteljski radnici koji su radili na crno ili na određeno vrijeme i ljudi koji su preživljali od sakupljanja sekundarnih sirovina. Traže pomoć u plaćanju kirije, prehrani za bebe iz čega je potpuno jasno da se radi o licima koja su na granici pukog preživljavanja. Gradska uprava Bihać sa 10.000 KM samo malo je “zakrpila” socijalni bezdan, a “Save the Children” sa 200 prehrambenih i 200 higijenskih paketa nakratko ugrijala srca najugroženijih.
Ranka Ninković-Papić, direktorica Fondacije za socijalno uključivanje u BiH, ističe kako su i u normalnim okolnostima socijalni sistemi u BiH neefikasni, socijalno nepravedni i fiskalno neodrživi jer nisu usmjereni i zasnovani na stvarnim potrebama nego prema statusu.
„Socijalna politika treba biti uključujuća. Poboljšano ciljanje korisnika u skladu sa stvarnim potrebama je samo jedan važan aspekt reforme sistema socijalne zaštite koji bi u svojoj osnovi morao odrediti minimum socijalne sigurnosti i tranziciju od pasivne ka aktivnim politikama socijalnog uključivanja. Bh. socijalni sistemi su pogotovo neefikasni u vanrednim okolnostima kakva je pandemija korona virusa“, kaže Ninković-Papić. Ona naglašava kako se ne radi o socijalnim slučajevima koje ima svako društvo, nego o socijalno ugroženima odnosno marginaliziranim grupama koje će biti dodatno ekonomski i socijalno ugrožene pandemijom.
„Socijalne posljedice i rast siromaštva u velikoj mjeri će pogoditi novonezaposlene i radnike u ‘sivoj’ ekonomiji koji gube prihode, a njih je oko 150.000 u BiH. Veći je problem što će se sve postojeće odranije evidentirane socijalno ugrožene grupe naći u punoj goroj situaciji, posebno djeca“, predviđa ona.
Njene konstatacije potvrđuje procjenama Žarko Papić, ekonomski analitičar i direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju (IBiH) o 32.000 lica koji su izgubili posao od početka pandemije COVID-19, od čega 9.000 u Republici Srpskoj a 23.000 u Federaciji BiH. Po njemu, ljudi imaju sada manje novca, manje troše i to je začarani krug u kome se vrti i pojačava spirala siromaštva.
Život sa tri marke dnevno
U spirali bijede koja prijeti BiH nisu u opasnosti samo radnici „na crno“ i svježe otpušteni radnici bez posla, sa minimalcem ili bez njega, nego i golema armija staraca-penzionera koji su, oni „sretni“, svoj mizerni društveni status koliko-toliko popravljali doznakama od rodbine iz inostranstva. No, i doznake će, to je sigurno, zbog svjetske ekonomske krize stizati „na kapaljku“. U normalnim uslovima registrovane doznake dijaspore iznosile su deset posto bruto društvenog proizvoda (BDP), a vrlo značajne su bile i one netransparentne. Pad i jednih i drugih direktno će uticati na povećanje siromaštva u BiH jer su one tzv. siva socijalna zaštita.
Spas od finansijskog udara i gubitka posla građani traže na razne načine, a društvene mreže su, pogotovo u vanrednim mjerama i ambijentu fizičke distance pogodne za male biznise. Tako je Krupljanka Senita Bajrić preko Facebooka „otvorila“ kućnu manufakturu za proizvodnju bosanskih pita i kolača.
„Dragi kupci obavještavam vas da pravimo pite i kolače i za tehvide, rođendane, proslave … i za sve prigode koje trebate“, informirala je Bajrić svoju klijentelu preko društvenih mreža. Posao je tek krenuo, Senita je puna elana, a svaka marka dobro će doći.
Posredstvom Crvenog križa FBiH iz robnih rezervi Federalne direkcije sanska javna Narodna kuhinja pri Centru „Fenix“ nedavno je dobila konzerve goveđeg nareska i goveđeg gulaša. Dobro će doći, jer su rezerve ove kuhinje, koja šest dana u sedmici hrani 150 najsiromašnijih Sanjana osjetno slabije, jer je ove godine izostala posjeta brojne dijaspore. No, u donatorskoj akciji prikupljanja kurbanskog mesa više od 700 Sanjana je darovalo Narodnu kuhinju.
Ekonomski i eksperti za socijalnu politiku smatraju da će zima biti vrlo teška za siromašne slojeve stanovništva ali procjene koliko BiH ima siromaha variraju zbog različitih metodologija izračuna. Prije korona krize svaki 6. stanovnik BiH imao je između 90 i 150 KM mjesečno, a to je 3-5 KM po danu.
„Nezavisne procjene pokazuju da je oko 800.000 stanovnika BiH siromašno. Očekuje se porast siromaštva i broja socijalno ugroženih ljudi a dugoročne posljedice po BiH zbog neadekvatnog odgovora države na vanredne okolnosti pojačaće i onako lošu socijalno-ekonomsku situaciju“, kaže Ranka Ninković-Papić uz sumornu konstataciju da BiH u ogromnom valu odlazaka sigurno neće napuštati oni koji nemaju potencijala ni da žive ovdje bez tuđe pomoći.
Siromaštvo, neatraktivna tema
U eri pandemije korona virusa i osiromašenja širokih slojeva stanovništva procjene Svjetske banke o najvećoj recesiji u BiH nakon rata zvuče itekako depresivno. Prema svjetskim ekonomskim ekspertima pad društvenog bruto proizvoda biće 3,2 posto, a siromašnih u 2020. Godini oko 85.000 građana će biti „upisano“ u „klaster“ siromašnih, odnosno ispod tzv. linije siromaštva.
Kada je u toku jedne sedmice od 27.jula do 3.avgusta u FBIH, prema službenim podacima Porezne uprave FBiH čak 1.658 lica ostalo bez posla i to najviše u ugostiteljstvu, hotelijerstvu, trgovini, obrazovanju, Mersiha Beširević, predsjednica Samostalnog sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH komentirala je kako su ove branše najviše na udaru- ostaju bez posla, a dok su radili bili su najdirektnije izloženi korona virusu. Iz ovih kategorija sudeći po „proširenjima kapaciteta“ javnih kuhinja i zahtjevima centrima za socijalni rad, regrutuju se novi bh siromasi. O zakašnjelim reakcijama države koja je ignorancijom i nezapamćenim modelom odgovora na vanrednu situaciju „prvo ćemo rješavati koronu, a onda ćemo se baviti ekonomijom“ danima i mjesecima govore ekonomski stručnjaci. Faruk Hadžić ne jednom je upozoravao na grešku vlasti da raspoloživim novcem stabiliziraju budžete, umjesto da održe kakvu-takvu privrednu stabilnost. No, vlastodršci ne slušaju nikoga osim sebe, pa smo bili svjedoci da su se isplaćivali i regresi državnim službenicima dok brigade gladnih stoje u redovima pred narodnim kuhinjama.
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović izjavio je kako BiH ozbiljno klizi prema siromaštvu. Navodi podatak iz izvještaja Svjetske banke „Ekonomski i socijalni uticaj COVID-19“ u kome stoji da će potrošnja u BiH pasti za 3,5 do 6,7 procenata te da će se siromaštvo širiti najviše među radnicima. Ovaj dokument ističe kako je siromaštvo prije pandemije iznosilo oko 9 posto među radnicima a sada će rasti i do 15 posto i to u situaciji kada nema programa socijalne zaštite.
U dramatičnom ambijentu kada pandemija korona virusa svojim posljedičnim cunamijem razara ekonomije i vrtoglavo povećava broj siromašnih, vlast u BiH spašava samo sebe i to novim aranžmanom sa MMF-om. Biće to kratkotrajna finansijska operacija po sistemu „drži vodu dok majstori odu“, zakrpe na budžetima brzo će se poderati i više je nego izvjesno da osiromašeni Bosanci i Hercegovci sa svojim pohabanim životima neće od para od MMF-a dobiti ništa, osim simboličnih i mizernih „mrvica ispod stola“, poput konzervi iz rezervi kojima uskoro ističe rok trajanja. Državna konstitutivna elita razvila je nakon rata izvanredan talenat za fokusiranje na svoje finansijske potrebe i tu budžetsku gadost neumoljivo provodi lišena bilo kakvih predrasuda, pa tako i neke posebne brige za “topovsko meso” svojih karijera, što bh brigade siromašnih jesu. Stoga je u BiH potpuno normalno da imamo krizne štabove za koronu, ali nemamo krizne štabove za privredu, odnosno odgovarajućih programa pomoći ugroženoj privredi. Nemamo ni strategije socijalnog uključivanja i borbe protiv siromaštva. U stvari, siromaštvo u BiH je zaboravljena i skoro zabranjena tema, nešto što se “podrazumijeva”, déjà vu, prizor koji se ne smatra posebno izuzetnim i atraktivnim i zbog čega ne treba širiti paniku pogotovo sada u pandemiji korona virusa.