20.05.2024.
HomeKolumneBORO KONTIĆ: Dritan Prvi – zašto ga ne učiniti kraljem-carem Otvorenog Balkana?

BORO KONTIĆ: Dritan Prvi – zašto ga ne učiniti kraljem-carem Otvorenog Balkana?

Piše: Boro KONTIĆ (Gradski.me)

Sredinom aprila Dritan Abazović je svoju slatkorječivost prošetao do Prištine, glavnog grada Kosova. Tamo je između ostalog, nekako mi se čini da je prošlo mimo pažnje crnogorske javnosti, primio Ključeve Prištine. ‘Çelësi i Qytetit’ të Prishtinës. Priznanje koje gradonačelnik Prištine uručuje po matrici koju praktikuju mnogi gradovi.

Gradonačelnik Perparim Rama je istakao da “Ključ predsjedniku Vlade (ne reče Rama “u tehničkom mandatu”!?) dr Abazoviću simbolično označava otvorene i prijateljske odnose dviju zemalja”. Potom: “Priština je vaš dom i za Vas su vrata uvijek otvorena“ (čemu ključevi za vrata koja su ti “uvijek otvorena”?!) Crvenim valja podvući Raminu rečenicu: “Premijer Abazović je primjer pravog lidera u regionu, djelujući u korist svih građana, nezavisno od njihove nacije ili vjere.”

U podvučenom, dvostruko crvenim podvlačim: “primjer pravog lidera u regionu”!

E sad: da li se makar crnogorska javnost sjeća da je prošle godine iste Ključeve od iste osobe primio Milo Đukanović? I da li joj je u najmanju ruku neobično da isto priznanje ublizu dobiju dvije osobe koje se “u putu ne mogu sresti “. Pa ni u putu do Prištine. Da li je Milo Đukanović pročitao ovo za Dritana i da li je svoj Ključ sada počeo doživljavati “u drugom ključu”? I Milo Đukanović i crnogorska javnost?

Samo što se Ključ u Dritanovim rukama zagrijao, kad hop!… evo Dritana u Kembridžu, na Kembridžu. Mogu mnogi biti u Kembridžu (i mene je jednom zapalo) ali biti na Kembridžu, to je već nešto! Dritana je, kako se kaže na njegovom twitteru i znaničnoj stranici crnogorske Vlade, pozvao Cambridge Union, najstari debatni klub na svijetu, osnovan 1815. godine. Nakitila još Dritanova mašinerija: Abazović je prvi predsjednik Vlade sa Zapadnog Balkana koji je gost Cambridge Union, a kroz dugu istoriju su, između ostalih, bili gosti ličnosti iz različitih društvenih sfera, poput Vinstona Čerčila, Frenklina Ruzvelta, Ronalda Regana, Margaret Tačer, Dalaj Lame, Bil Gejtsa, Stivena Hokinga, Roberta De Nira, Volodimira Zelenskog, Berni Sanders i brojni drugi.

Dritan Abazović se za svoje gostovanje na twitteru zahvalio trima osobama. Dvije imaju isto, englesko, prezime, a različitog su spola. Ženska osoba, kad se ovlaš upustite u istraživanje, ima djevojačko prezime koje je albansko. Ne znamo izričito da li je rođena na Kosovu, ali se negdje nabraja u nizu “ponos Kosova”. Uz Dua Lipu i još desetak. Dakle, osobe na koje Kosovo i Albanija računaju kao na promotore. Neka mi na dušu ide pretpostavka koju ne mogu temeljito potkrijepiti: Dritan Abazović je ovdje iskoristio svoje ime i prezime. Sentiment i lojalnost dijaspore. U drugu, dodatnu kombinatoriku se ne bih upuštao.

I dok se Dritan Abazović riječju i slikom ovjekovječio u Kembridžu, na Kembridžu, Kembridž mu bo’me nije uzvratio. Dritanov trag je tek u skromnom retvitu dviju rečenica Dritanove zahvalnosti. A nije da je to praksa u Kembridžu, na Kembridžu. Jer tamo gdje Dritanovo gostovanje nije ostavilo traga, traga je itekako ostavilo gostovanje čak i likova koje bismo nazvali estradnim. Posegnuo bih ovdje za jednim autobiografskim romanom Vladimira Nabokova koji je studirao “na Kembidžu”. Tamo gdje lucidni pisac evocira rafinirani britanski cinizam, ali bi mi to odvuklo tekst u dugu digresiju. Ipak je ovdje glavni lik Dritan Abazović. Samozvano nanizan iza Volodimira Zelenskog i Berni Sandersa. Ono što je na svom twitteru i stranici Vlade, iz svog “izlaganja na Kembridžu” izdvojio manirom prve pratilje Mis Univerzuma (“Crna Gora je zemlja sunca, osmijeha i prirodnih resursa…”) ide u drugi plan kad uočite da je kao crvenu nit provukao temu Otvoreni Balkan. Onako kao uzgred a i dalje kao pratilja Mis Univerzuma: “Sviđa mi se ideja Šarla Mišela.” Ovdašnjim regionom toliko likova prođe da se vazda valja prisjećati: Ko bijaše taj? Aha, to je onaj butrasti, s naočalama, što ga je Vučić jednom ugostio na roštilju. Aha, jedan od bitnih kojima se “sviđa“ Otvoreni Balkan. Njemu se sviđa (like!) a od Dritana se očekuje da nakon glagola like pređe na love a onda na adore?

A sad o jednom video-clipu. Prilaze studenti kojima je Dritan Abazović sve i jednom utrapio svoju knjigu. Bilo bi zanimljivo saznati put kojim je djelce Dritana Abazovića uljeglo u engleski jezik. Ali, pažnji više preporučujem ovo. Prilaze studenti da im se Dritan na knjigu potpiše, a on u trenutku kad mu priđe jedan, onako baš spontano i radosno kliče: Kinez!

Istog sam se trena sjetio poznanika, predratnog sarajevskog univerzitetskog profesora . S naročitim je ponosom pominjao mjestašce u kojem je rođen. I po čemu je u tom mjestašcu bio prvi. Avangarda! Te mi je jednom pomenuo da je prvi kojem je u biografiju stalo da se slikao sa Kinezom. Ovu anegdotu mogu sa simpatijama da smjestim u YU-osamdesete prošlog vijeka. Ali da današnji premijer (da prosti Rama, u tehničkom mandatu!) jedne evropske države kliče: Kinez! Scena mi je dodatno signifikantna! Imajući u vidu aktuelni trenutak, zamišljam Dritana Abazovića kako jednako, ali ne u Kembridžu, nego u Crnoj Gori kliče: Crnogorac!

Hoću li ja to reći da Dritan Abazović ispoljava nacionalni ili rasni suprematizam? Nipošto! Naprotiv! Nije Dritan Abazović ni Albanac, ni Crnogorac, ni Kinez…ni bijel, ni crn, ni žut. Kao što se reče da neko nije nemoralan nego je amoralan… tako je Dritan Abazović pragmatično anacionalan… A Crnogoraca, kako se ovih dana na nivou alarmiranja piše, sve je manje!? Jedno od “postignuća” koje idu na ruku Otvorenom Balkanu.

Vrijeme je da otkrijem i otkud naslov ovom tekstu. Pomenuh već da se Dritan Abazović za svoje gostovanje na Kembridžu zahvalio trima osobama. Treća, koju je od Dritana Abazovića u njegovom Kembridž-kočoperenju dijelio tradicionalni britanski klupski stočić (Dritan je sjedio na strani gdje je globus!), je tamošnji profesor, veoma poznat profesor! Zavidna univerzitetska i spisateljska karijera. Jednu sam mu, mnogo hvaljenu knjigu čitao. Ali mi je ovdje bitniji njegov obiman recentni tekst čiji je naslov: Charles III – why not make him King-Emperor of Europe?

Misli se na Charlesa koji uskoro treba biti krunisan kao Charles Treći, nakon što je umrla Elizabeta Druga.

E pa sad… U akademskom svijetu ima raznih ideja. Razni su učinci koje razne ideje u raznom uhu i mozgu podstaknu, osokole itd. Iz onog što sam shvatio čitajući tekst ispod pomenutog naslova, zakleo bih se da su autoru Balkan i sve što se pod tim podrazumijeva…sporedni. A na fotkama koje je s njim trofejno napravio Dritan Abazović, vidi se da dok Dritan grana rukama, profesor sjedi savršeno nepokretan. Britanska sfinga. Možda bi, kada bi u svijetu u kojem bi Charles Treći postao kralj-car Evrope, i Dritan Prvi kao car-kralj Otvorenog Balkana bio korisno uklopljiv?

Reklamni prostor

Ovdje može biti vaša reklama. animacija / logo / tekst

Posljednje vijesti