Kada bi se ratovi dobijali riječima, sukob Donalda Trumpa s Iranom odavno bi bio gotov. Međutim, američki predsjednik ne uspijeva pronaći izlaz iz rata za koji se očekivalo da će trajati najviše mjesec i pol dana, a sada ulazi u svoju desetu sedmicu.
Uhvaćen je u dvije zamke
Trump je uhvaćen u dvije zamke koje je sam stvorio – jednu geopolitičku i drugu na domaćem terenu. Moć Irana nad Hormuškim tjesnacem i odbijanje popuštanja onemogućuju mu da rat okonča uz prihvatljivu vojnu cijenu, dok mu kod kuće opcije sužava pad potpore na tridesetak posto, visoke cijene goriva i rastuće protivljenje javnosti ratu, piše CNN u analizi situacije.
Nada u sporazum na jednoj stranici
Posljednja nada polaže se u dopis na jednoj stranici o kojem se trenutno pregovara uz posredovanje Pakistana. Dokument bi trebao okončati rat i pokrenuti 30-dnevni rok za rješavanje spornih pitanja.
Takvo rješenje moglo bi odgovarati Trumpovoj sklonosti jednostavnosti, no čini se da je jedan list papira, čak i ako se o njemu postigne dogovor, nedovoljan za konačno rješavanje gotovo pola stoljeća američkih problema s Teheranom, uključujući složene nuklearne pregovore te iranske raketne i terorističke programe.
Stvarnost ga svaki put demantira
Tu su i iranski zahtjevi za ukidanjem sankcija kako bi oživjeli svoje gospodarstvo i želja da profitiraju od prolaska tankera kroz tjesnac koji su pretvorili u svoju veliku stratešku prednost.
Očekuje se da će Iran danas predati svoje odgovore na američki plan pakistanskim posrednicima. Neki izvori tvrde da su se dvije strane u trenutnim pregovorima najviše približile okončanju rata. Ipak, Trump je posljednjih sedmica više puta tvrdio da je dogovor na pomolu i da je Teheran pristao na sve njegove zahtjeve, da bi ga stvarnost svaki put demantirala.
Potpuna konfuzija u Washingtonu
Iz perspektive Washingtona, ovaj rat obilježen je strateškom zbrkom i naglim promjenama smjera. Trend se samo pogoršava. Primjerice, ministar vanjskih poslova Marco Rubio prekjučer je gotovo usput spomenuo da je rat – odnosno “Operacija Epski bijes” – gotov.
Onda je gotovo sat vremena gurao novu operaciju koju je Trump smislio nekoliko sati ranije, pokušavajući ponovno otvoriti Hormuški tjesnac. Ali samo par sati kasnije “Projekt Sloboda” je pauziran, nakon što je uspio ispratiti tek nekoliko brodova na sigurno. Trump je rekao da pokušava potaknuti mirovne pregovore. No ovako brzo usvajanje i odbacivanje najnovijeg američkog pristupa teško da šalje poruku odlučnosti.
Kratkotrajni “Projekt Sloboda” bio je najnoviji primjer onoga što je stručnjak za Iran Trita Parsi iz Quincy Institutea nazvao “strategijom srebrnog metka” – vjerovanje da jedan odlučan potez može natjerati Iran na popuštanje.
Od ubistva ajatolaha do “Projekta Sloboda”
Prvo su američki i izraelski zračni udari ubili iranskog vrhovnog vođu, ajatolaha Alija Hameneija. Zatim je krenula žestoka kampanja bombardiranja vojnih ciljeva; pa blokada iranskih brodova i luka. Onda je došao “Projekt Freedom” i – u roku od nekoliko sati -nestao.
Ali nijedan od tih naglih poteza nije uspio destabilizirati iranski režim, nakon što je novi sloj ekstremista odmah uskočio na mjesta svojih “mučeničkih” prethodnika. Nema nikakvih znakova pucanja kontrole unutar Islamske revolucionarne garde što bi nagovijestilo kolaps režima. U ratu koji iranski brutalni vladari doživljavaju kao egzistencijalnu bitku za svoju radikalnu islamsku revoluciju, samo preživjeti već je vrsta pobjede.
Svako ko je očekivao jasnu strategiju od vrhovnog zapovjednika ili barem naznaku koherentnog plana, ostao je razočaran njegovim obraćanjem skupini vojnih majki u Bijeloj kući u srijedu. Trump je bio neodređen i nehajan, umanjujući razmjere kompleksne vojne operacije u kojoj sudjeluju tisuće američkih vojnika, golema vojna infrastruktura i milijarde dolara.
Trumpov “okršaj”
“Mi smo u – ja to zovem okršaj, jer to i jest, okršaj. I ide nam nevjerojatno dobro, kao i u Venecueli, gdje je sve bilo gotovo u jednom danu”, rekao je Trump, pa dodao: “I jednako nam dobro ide, rekao bih… veće je, ali ide nam jako dobro u Iranu. Sve ide glatko i vidjet ćemo što će biti. Oni žele dogovor, žele pregovarati.”
Nevjerovatno je da gotovo 70 dana nakon početka rata predsjednik i dalje uspoređuje situaciju s munjevitim napadom koji je u nekoliko sati srušio venezuelanskog diktatora Nicolása Madura. Fleksibilnost i improvizacija mogu biti prednosti kod predsjednika. Ali Trumpove izjave, na rubu poricanja i zamagljivanja, ne zvuče kao riječi čovjeka koji zna kako izaći iz ovog rata, navodi CNN u analizi.
Kako je vojna operacija propala bez strateškog uspjeha
Čak i prije nego što završi, ovaj rat već je lekcija o tome kako manje, slabije naoružane države mogu prkositi supersilama asimetričnim ratovanjem.
Vjerojatno je da tvrdnje administracije – da su uništili iranske pomorske i zračne snage te teško pogodili vojnu industriju – imaju uporište u dokazima. Trumpovo odbijanje slanja desetaka tisuća vojnika na teren – razumno suzdržavanje s obzirom na američku nedavnu povijest – značilo je da potpuna vojna pobjeda nikad nije bila realna.
Ali ograničenja američkih operacija, u kombinaciji s iranskim otkrićem da im blokada tjesnaca daje golemu moć – što je teško pogodilo svjetska gospodarstva i stvorilo politički pritisak na Trumpa – zamutili su bojište.
“Cijeli razvoj sukoba dosad naglašava ogroman jaz između američkih operativnih sposobnosti, koje su goleme, i teškoće da se iz toga izvuče strateški rezultat koji bi većina smatrala uspjehom”, rekao je Ian Lesser, analitičar iz German Marshall Funda.
Brza i odlučna pobjeda je izostala
Taj raskorak objašnjava zašto Trump nije uspio nametnuti brzu i odlučnu američku stratešku pobjedu kakvu su dužnosnici najavljivali na početku rata, unatoč operativnim uspjesima vojske.
Nije bilo nikakvog ustanka Iranaca protiv njihovih tiranskih vladara. Iran još nije vjerodostojno odustao od ambicija da ima nuklearni program niti pristao predati zalihe visoko obogaćenog urana. Nema nikakvih jamstava da IRGC neće pokušati obnoviti svoje mreže proxyja u Libanonu ili Gazi.
Kako je Anja Manuel iz Aspen Security Foruma rekla za CNN: “Ovaj sukob nije gotov.”
Manuel, bivša dužnosnica State Departmenta u administraciji Georgea W. Busha, dodala je: “Možete mijenjati ime operacije, možete proglašavati primirje uključenim ili isključenim, ali činjenica ostaje: Hormuški tjesnac je zatvoren. Mi blokiramo iranske tankere, cijena nafte je eksplodirala, američke kompanije trpe, i ovaj sukob nije ni blizu rješenja.”
Kako američka pregovaračka pozicija oslabjela
Slabosti američke pregovaračke pozicije razotkrio je, možda i nenamjerno, Rubio u Bijeloj kući u utorak, dok je ponavljao Trumpovu mantru da SAD “drži sve karte” i da će pomorska blokada na kraju slomiti Iran.
Šef diplomatije rekao je da je američka “preferencija” da se Hormuški tjesnac ponovno otvori: “Svatko ga može koristiti. Nema mina u vodi. Nitko ne plaća cestarinu. To je cilj.”
Ali tjesnac je bio otvoren prije početka rata, a Iran je sada otkrio da ga može koristiti kao moćno sredstvo odvraćanja. To što je ta ključna pomorska ruta sada središnja tema pregovora između SAD-a i Irana pokazuje koliko se strateška ravnoteža rata nagnula u korist Teherana.
Zbog američkih vojnika na terenu, iranskih civila bez obrane, Amerikanaca koji plaćaju skupi benzin i ljudi diljem svijeta pogođenih ekonomskim posljedicama Trumpova rata, brzo rješenje je ključno.
Ali predsjednikova nepreciznost, njegovo željno zamišljanje “povijesnih” diplomatskih proboja i ideja da bi jedna stranica memoranduma mogla donijeti mir – sve to otvara nova pitanja o ozbiljnosti i sposobnosti administracije, zaključuje CNN.