Ona je odala počast žrtvama i poručila kako će uvijek biti dio Koalicije za mir.
Na današnji dan, 1992. godine, rođaci Milan i Sredoje Lukić izvršili su jedan od najstrahotnijih zločina u istoriji bivše Jugoslavije.
Evo nekoliko rečenica iz presude:
“Milan Lukić, Sredoje Lukić i drugi prisilili su otprilike 65 žena, djece i starijih muškaraca, bosanskih muslimana, da uđu u jednu sobu u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici u Višegradu, u naselju Nova Mahala.
Dok je Sredoje Lukić čekao napolju, Milan Lukić i jedan drugi muškarac naredili su svim ljudima da uđu u sobu i prisilili ih da im predaju sav svoj novac i nakit.
Dok se to odvijalo, svi ljudi, uključujući žene i djecu, bili su pretreseni do gola. Milan Lukić, Sredoje Lukić i Mitar Vasiljević zaključali su i zabarikadirali ove ljude u kuću kako bi sprijecili njihov bijeg.
Kasnije, dok su Sredoje Lukić i Mitar Vasiljević stajali iza njega, Milan Lukić je otvorio vrata, na pod stavio zapaljivu napravu i zapalio fitilj. Cijelu kuću je za nekoliko sekundi zahvatio plamen i ona je nastavila da gori sljedećih sat vremena.
Neki ljudi pokušali su da iskoče kroz prozor, ali Milan Lukić i Sredoje Lukić stajali su napolju i pucali na njih dok je Mitar Vasiljević osvjetljavao žrtve. Povici i vrisak ljudi u kući mogli su se čuti još otprilike dva sata nakon što je započeo požar. Svi ljudi zaključani u kući, osim njih šestoro, izgubili su život.
Žrtve su ili poginule u požaru ili su ustrijeljene pokušavajući da pobjegnu. Među žrtvama je bilo nekoliko male djece i beba, i 46 članova jedne porodice…“
Zločinci su, dakle, žive ljude spalili za dukate i zlatne zube, golu djeci u vatru pobacali, satima slušali njihove jauke i pucali u svaku dušu koja je pokušala da se spasi iz buktinje.
Eto zašto nije dosta priče o prošlosti, eto zašto ću uvijek biti za Koaliciju za mir.
Šta nije jasno?”, istakla je ona.