Kako se “gazdinstvo” iz Srebrenice koje se bavi uzgojem malina našlo u Kini i počelo uvoziti respiratore, ili kako glasnogovornica CZ-a reče reGISTRatore, prava je misterija. Ili je riječ o genijalnom poduzetničkom njuhu ovog mladog srebreničkog biznismena.
Sarkazam na stranu, možeš biti genijalac, ali u Bosni ti to ništa ne znači, bez stranačkih veza i stranačkih tendera. A tendera u ovom slučaju nije ni bilo.
No, da se vratimo razlogu zbog kojeg sve ovo pišem, a to je patetična instagram jadikovka mladog poduzetnika, koju u cjelosti možete pročitati ispod, a kratku analizu u nastavku:
Šta reći na sve kazano? Neću se baviti medijskim napisima i prepričavati što je već kazano već ću na drugi način analizirati ovu dobro uhodanu bošnjačku patetiku. Jednostavna analiza vokabulara najlakši je način detektovanja ublehe. Dovoljno je uočiti ključne riječi i motive koje osoba koristi kako bi se u cjelosti obujmila svekolika patetika govornika (mati, iftar, ramazan, rat, ’92, izlišni patriotski slogani…), no krenimo redom:
mati, simbol dobrote, ljubavi, topline. Valjda zbog tog spomena matere (mame, majke) treba da se raznježimo i otvorimo svoje srce prema ovom mazlumu (arap. osoba kojoj je učinjena nepravda).
iftar, to bi valjda trebalo da znači da je dotični dobar musliman. Kome još smetaju uspješni muslimani?! A i ramazan je, gdje vam je samilost, dragi Bošnjaci?!
Srebrenica, auu, Srebrenica je crvena linija! Inače, spomen Srebrenice ili genocida kod bošnjačkih ubleha uvriježio se kao neupitni način amnestije svih aferima. Srebrenica u određenim situacijama dođe nešto poput ukazanja na džumi petkom ili pred izbore. Dokaz odanosti velikobošnjačkim idealima.
Vrhunac ublehe: …odlučni su zapravo da unište ono što su neki započeli ’92… – ovo je već žešći oblik kretenizma i potpuno odsustvo stida jer se u 2020. i kriminalnoj aferi spominje rat, stradanje, golgota Bošnjaka… Sinko, godina je 2020!
Dakle, ona trgovina genocidom (majicama) na Hifinim pumpama nije nikakav presedan već spremnost na beskrupoloznu eksploataciju i trgovinu kostima iz Potočara, što ova rečenica samo potvrđuje.
poziva Tužilaštvo, u BiH – raju kriminala i korupcije, pozivati se na “pravdu i bh. tužilaštvo” više je čin inkriminacije nego poštenja, jer je svima odveć jasno da vladajuće stranke vladaju “(ne)pravdom” u u ovoj državi.
Neka Bog čuva ovo zemlju… kao i svaki “veliki patriota” (čitaj, osoba koja je hajrovala od sistema), poziva se na svoj neupitni patriotizam bez obzira na golgote kroz koje prolazi, i završava u duhu američkog slogana “God bless America”. I eto, k’o biva, u Bosni će ti sve oprostiti, osim uspjeh. A njemu to, nekim čudom, ovih dana svi zamjeraju. Naravno, nije rekao da je biznis pokrenuo zahvaljujući donaciji Federalnog ministarstva u iznosu od 200.000 maraka. Helem nejse.
I na kraju, tvrdnja da je poduzetni Fikret iz Srebrenice s jakim vezama u Kini napravio podvig “valjajući”, opet napominjem, lošiju robu od one koju već imamo u našim bolnicama, je groteskna. Nije riječ ni o kakvom podvigu, već o dealu i bezočnom profiterstvu. Sva priča o “jedini imali dozvolu ili jedini uspjeli u predviđenom roku” je obična ubleha. Zejd Šoto, generalni menadžer jedne privatne klinike još u martu nudio je Fikretovom i Fadilovom ortaku Fahrudinu kupovinu njemačkih respiratora po cijeni od 9.000 maraka. Rekli su da im ne trebaju.
Sad znamo i zašto.
Složit ćete se, da vas neko optuži za kriminal ili u najmanju ruku nečasne radnje, prvo što je za očekivati su jasni i konkretni argumenti koji to opovrgavaju, a ne intimna patetika i igra na kartu čitalačkih emocija. Sve je bilo transparentno, tender je zakazan i održan tada, ja sam se prijavio tog dana, imao sam dozvolu, odakle meni poljoprivredniku “medicinska dozvola”, izabrali su mene, zašto su me izabrali… I mnoštvo pitanja i odgovora kojih nema. A znamo i zašto.
Jedno sigurno znamo, sva bošnjačka patetika, kao što vidite, stane u pet-šest riječi: mati, ramazan, iftar, Srebrenica, rat, ’92, Bosna…
Bestidno igranje na kartu emocija, jer eto, svi se urotili protiv prepoštenih i uspješnih Bošnjaka.
No, previdjeli su jedno, “sile koje nasrću na našu vjeru i domovinu umorit će se, ali bosanske gazije neće.”
Za biznis od 10.5 miliona maraka, vjerujem da se ni vi ne biste umorili.
Piše: Resul Mehmedović (Dialogos.ba)