Mostarski novinar, Miro Vasilj, blizak HDZ-u Dragan Čović, objavio je tekst u kome analizira šta bi Hrvati u BiH mogli poduzeti u slučaju da Milorad Dodik proglasi nezavisnost Republike Srpske.
Vasilj smatra da bi Hrvati u tom slučaju mogli birati između četiri moguća scenarija, no ni u jednom od njih ne predviđa se mogućnost aktivnog zalaganja Hrvata za opstanak suverene BiH u postojećim granicama.
Prvi scenarij: opstanak krnje BiH ustrojene po sadašnjem principu Federacije BiH – riječ je o scenariju u kojem bi BiH opstala na današnjih 51 posto teritorija Federacije sastavljene od županija. To bi značilo da bi zastupnici HNS-a čekali rasplet situacije – što će se dogoditi s Republikom Srpskom. Istodobno bi tražili da se prekine s preglasavanjem Hrvata u preostalom dijelu BiH. Svojevrsni status quo u Federaciji, smatra Vasilj uz ciničnu opasku da je ovo ujedno i “najvjerojatniji scenarij”.
Drugi scenarij: opstanak krnje BiH sastavljene od dvije republike – ova opcija podrazumijeva osnivanje Druge Hrvatske Republike u BiH koja bi zajedno s bošnjačkim entitetom tvorila uniju, konfederaciju ili neku novu federaciju BiH. Bila bi to Druga Hrvatska Republika nakon što je 1994. godine HR Herceg-Bosna svoje nadležnosti prenijela na Federaciju. Scenarij koji bi se možda mogao provesti ukoliko bošnjački nacional-unitaristi nastave s hegemonističkom politikom.
Treći scenarij: osnivanje Druge Hrvatske Republike i proglašenje neovisnosti – i ovaj scenarij podrazumijeva osnivanje Druge Hrvatske Republike, ali i izlazak iz krnje BiH te proglašenje neovisnosti tek stvorene Republike. Problem ove opcije je diskontinuitet teritorija od Posavine, enklava u središnjoj Bosni preko zapadne Bosne do Hercegovine. Istodobno neprovedivost ove opcije ogleda se i u činjenici da se gotovo sve hrvatske stranke u BiH zalažu za očuvanje BiH u njezinim međunarodno priznatim granicama. Scenarij koji nema gotovo nikakvih izgleda u ovim geopolitičkim okolnostima.
Četvrti scenarij: pripojenje hrvatskih područja u BiH Republici Hrvatskoj – ova opcija je na razini fikcije. Podrazumijeva potpuni raspad BiH. Za nju u ovim geopolitičkim okolnostima ne postoje nikakvi izgledi. To ne želi niti politički Zagreb. Niti politički Mostar. Niti jedan centar moći u svijetu.
Na kraju teksta, Vasilj konstatira kako bi se prije priče o odcjepljenju RS-a trebalo vidjeti šta izaziva secesionizam, sugerirajući da je to bošnjački unitarizam.
“U BiH kao i u većini pluralnih društava to je politika hegemonije, unitarizma, ponižavanja, preglasavanja te u konačnici uništenja malobrojnijeg. Separatizam je najčešće reakcija. Dakle za opstojnost BiH je od najava proglašenja neovisnosti RS-a puno opasnija uzurpacija pozicije hrvatskog člana u danas krnjem Predsjedništvu BiH, atak na Središnje izborno povjerenstvo, pokušaj uništenja Doma naroda, pritisci na neovisnost pravosuđa, zabrana jednom narodu da osnuje javni RTV servis na materinskom jeziku, masovno iseljavanje, zaostalo gospodarstvo…”, piše Vasilj komparirajući na kraju teksta bivšu Jugoslaviju sa današnjom Bosnom i Hercegovinom.
“Uostalom sjetimo se samo bivše SFRJ. Najviše ju je gušio i ugušio velikosrpski hegemonizam otjeravši Sloveniju i Hrvatsku, a onda i ostale republike iz Jugoslavije. Mač unitarizma ostavlja bolan, dubok i tragičan ožiljak na obrazu BiH”, zaključuje mostarski novinar blizak Čoviću.