Na šta spade kuća Petrovića? Od aerodroma, drugog bloka Termoelektrane Gacko, gornjih i donjih horizonata, hidroelektrana i turističkih kompleksa vrijednih 700 miliona evra, brzih pruga i novih puteva, Dodik je spao na to da posjete Trebinju i Hercegovini ukrasi sa nekoliko vreća sjemenske krtole.
Od velikih obećanja nema ništa, to svi znamo, ali je tužno bilo gledati čelne ljude grada Trebinja i Republike Srpske kako se dive nekoliko ari zasađenih krompirom u Gomiljanima. Ako će nas malo krompira iz Trebinjskog polja spasiti gladi, onda nam se ne piše dobro.
Kad se samo sjetim, dok sam još radio kao novinar na BNTV, gotovo svaki dolazak Dodika u Hercegovinu bio je jedno veliko novo obećanje i entuzijazam, pare i investicije su letjele na sve strane, najavljivani veliki projekti, polagan kamen temeljac neke fabrike, obećano stotine radnih mjesta a ja bio izložen žestokim napadima jer sam bio sumnjičav, da bi se petparačke priče, velike prevare i obmane masa okončale sadnjom malo krompira i luka u Trebinjskom polju. Još kad sam vidio da su ga dočekali i krompir zasadili veliki (bivši) opozicionari i prvaci SDS-a Vesko Dutina, Pero Jelačić, te braća Dalton Kovači iz pozadine, siguran sam da će izdobriti i da će biti rodna godina, ne treba da se brinemo za koronu i posledice.
Hercegovina je bila i ostala slijepo crijevo i zlatna koka režima iz koje se, preko Elektroprivrede, izvlače desetine i stotine miliona maraka. I dok se širom Srpske grade bolnice i ulažu stotine miliona evra, od KBC Banjaluka, novih bolnica u Doboju, Bijeljini i Kasindolu, Hercegovinu su i ovaj put zaobišle investicije a Dodik samo obećava da će nam poslati nekoliko respiratora, vjerovatno polovnih dok kriza prođe.
Sadnja krompira je samo paravan, a Dodik je sletio do Hercegovine sa ciljem da Luki Korleoneu i Miku Kockaloneu izdiktira plan napada na kneza Draškovića i osvete zbog javnih kritika režima.
Dodik je jako osvetoljubljiv i neće lako preći preko uvreda i napada, a poznata je njegova izreka da se osveta servira hladna pa je za očekivati da iskopane ratne sjekire malo miruju dok kriza ne prođe, a onda slijedi mučki udarac sa leđa preko svojih seiza..
Piše: Nebojša Vukanović