Piše: SENAD AVDIĆ / Slobodna Bosna
„Mada, mogu ti reći, teški ovi Đokovići u p.m…Ljudi sve to doživljavaju na emocije, ali kad uđeš u posao, uf…Ciganija poprilična, mogu ti reći“. Ovih nekoliko (polu)rečenica kojima je Milorad Dodik dao oduška svom ogorčenju pred (mislio je – ugašenim) kamerama Radio-Televizije Srbije, dobilo je veću pažnju i ozbiljnije uznemirilo javnost od svih teških riječi, psovki, prijetnji, uvreda… koje predsjednik Republike Srpske izgovara u dnevnoj produkciji. Da je riječ o ozbiljnom incidentu, govori i to što se Dodik, vjerovatno prvi put u svojoj javnoj i političkoj krijeri, izvinio nekome za uvrede i neprijatnosti koje mu je nanio: izvinio se kompletnoj familiji Đoković, što ne spada u registar njegove političke i opće kulture.
„Nastavit ću da poštujem i uvažavam uspjeh neponovljivog Novaka Đokovića i da kao i do sada poštujem i cijenim njegovu porodicu“, napisao je Dodik posipajući se vrelim pepelom svog sprženog nacionalnog ponosa. Okomio se predsjednik RS-a na podle ljude iz RTS-a koji su ga minirali i njegovo lajavo vrijeđanje učinili dostupnim globalnoj javnosti.
Kako su i uz čiju pomoć Dodikove riječi iscurile iz studija RTS-a, utvrđuje srbijanska Bezbednosno-informativna agencija (BIA). Ono što je širu javnost i u Srbiji i regionu zanimalo, a tiče se autentičnosti snimka i vjedostojnosti Dodikovih riječi je razriješeno: Dodik je o Đokovićima zaista rekao ono što je snimljeno, nikakvog krivotvorenja nije bilo.
ČETIRI ĐOKOVIĆA IDU S TREBEVIĆA
Istorijat odnosa Milorada Dodika sa najboljim tenisačem svijeta i njegovom familijom bogat je i nije jednoznačan. Oni su se međusobno hvalili javno, slikali, slavili, veselili, ali je u pozadini uvijek bilo izvjesnih sjenki tenzija, nezadovoljstva, nepovjerenja i sa jedne i sa druge strane.
Nije nepoznato da Milorad Dodik, kao ni drugi politički predstavnici iz Banja Luke nisu bili najsretniji zbog Đokovićevog „ašikovanja“ sa „političkim Sarajevom“. Nije im dobro sjela ni prisnost koju Nole nacionale gradi sa pojedinim osobama iz Federacije BiH, prije svih Semirom Osmanagićem, istraživačem i biznismenom iz Visokog. Kada je Đoković sa cijelom familijom tokom ljeta 2021. godine doputovao na Trebević, odsjeo u „bošnjačkom“ hotelu „Pino“ odakle je nekoliko dana „djelovao“, iz Banja Luke, a pogotovo nedalekih Pala se čulo manje-više glasno gunđanje i nezadovoljstvo. Tada je procurila informacija da se familija, prije svega otac Srđan Đoković, tim činom „sveti“ Dodiku i pravi ga ljubomornim zbog neispunjenog ranijeg obećanja koje se ticalo dodjeljivanja Novaku zemljišta na Jahorini. Dodik je Novaku davno obećao pokloniti plac na olimpijskoj planini, ali do realizacije nikako nije dolazilo. Plac je nakon višednevnog boravka familije Đoković na Trebeviću ipak dodijeljen (uz Dodikovu urgenciju), ali ne na periferiji Jahorine, kako je u početku planirala Opština Pale, nego neposredno uz skijašku stazu, kako je insistirao otac Srđan. Nakon toga je najavljeno da će Đokovići tu praviti luksuzni stambeno-poslovni objekat.
Ideja da se u Banja Luci održi ovogodišnje izdanje teniskog turnira za kojeg licencu ima porodica Đoković plasirana je u medije krajem prošle godine. Turnir iz prestižne kategorije ATP 250 nekoliko godina se održavao u Beogradu, što ove godine nije bilo moguće zbog radova koji se izvode na teniskom kompleksu koji nosi Novakovo ime.
Nekako u isto vrijeme javnost u Beogradu sve se glasnije protivila grandioznim investicijama porodice Đoković koje nisu uvijek bile usklađene sa zakonskom procedurom. Kako su pisali beogradski mediji, gradske vlasti su dopustile firmi u vlasništvu Srđana Đokovića da osam godina koristi gradske teniske terene bez ikakve nadoknade. Ta je firma, kako je pisao portal BIRN, proširila Teniski centar „Novak“, nadogradila pojedine objekte i izgradila nove teniske terene. Javnost u Beogradu oštro je reagirala kada je familiji Đoković dozvoljeno da na jednoj od najatraktivnijih lokacija u Beogradu, neposrednoj blizini tvrđave Kalemegdan, gradi impresivan sportski kompleks, sa terenima, hotelima, luksuznim stanovima i trgovinama. Tim povodom Novaku Đokoviću se, pored ostalih, obratio i poznati srpski književnik Dejan Atanacković tražeći od njega da zaustavi taj projekat koji, kako je naveo, predstavlja skrnavljenje kulturno-istorijskog naslijeđa Beograda i Srbije.
„SRPSKA OPEN“ KAO „BEOGRAD NA VODI“
Ovo navodimo da bi se razumjelo u kakvom je po Đokoviće nepovoljnom, gotovo neprijateljskom medijskom ambijentu donesena odluka da se teniski turnir iz Beograda preseli u Banja Luku. Tome treba dodati da su posljednjih godinu-dvije, iz različitih razloga, veliki sponzori iz Srbije, prije svih javna preduzeća poput „Telekoma“, pokazivala sve manji interes za sponzorstvo nad turnirom Đokovićevih.
„Novak Đoković je vrhunski diplomata“, komentirao je prije nekoliko godina režiser, investitor i zemljoposjednik Emir Kusturica prijateljske odnose koje najbolji tenisač svijeta održava sa ljudima iz regiona. Od Gorana Ivaniševića, do Semira Osmanagića. Uz tenisku harizmu, opjevani status nacionalnog heroja i diplomatsko umijeće Novak Đoković i njegova porodica nisu imali problema da ubijede Milorada Dodika da ovogodišnji ATP turnir organizira u Banja Luci. Međunarodno izoliranom autokrati iz Laktaša takav svjetski događaj bila je idealna prilika da se predstavi u novom, pozitivnijem, zvjezdanijem svjetlu, čemu političari njegovog profila rado pribjegavaju. Uspio je bez posebnih teškoća za projekat „Srpska open“ zainteresirati i do tada ljutog političkog oponenta, Draška Stanivukovića, gradonačelnika Banja Luke: mladom skorojevićkom bogatašu se teniski glamour idealno uklopio u narativ „novog lica Banja Luke“, otvorene, evropske, atraktivne urbane sredine.
Radovi na izgradnji teniskog kompleksa u parku „Mladen Stojanović“ u Banja Luci odvijali su se furioznom brzinom. Proglašen projektom od najvišeg nacionalnog interesa (nešto poput Vučićevog „Beograda na vodi“) taj je projekat preskakao sve previđene građevinsko-urbanističke zapreke, dozvole i procedure, zaobišao postojeće gradske planove. U Organizacioni odbor turnira ušli su najviši entitetski funkcioneri. Sve je rađeno uz strogi i permanentni stručni nadzor ljudi koje je angažirao Đorđe Đoković, Novakov brat.
Poređenja radi, dva teniska terena koja je prošle godine u okolini Visokog sagradio Semir Osmanagić, uz pomoć Novaka Đokovića, dakle mnogo skromniji projekat, pravljeni su mjesecima. I u Visokom su bili angažirani stručnjaci koje je iz Beograda poslao najbolji svjetski tenisač.
ZAPELO JE, NARAVNO, OKO NOVCA
U prvim financijskim projekcijama govorilo se da će „Srpska open“ organizatore koštati do 10 miliona maraka, međutim se taj iznos pokazao kao nerealan. Nekoliko dana prije održavanja turnira pominjala se konačna cijena od 30 miliona KM koje su Vlada RS i Grad Banja Luka preko Teniskog saveza RS uložili u objekte u parku „Mladen Stojanović“.
No, samo pet-šest dana prije početka turnira, Organizacioni odbor je zatražio, a Vlada RS narednog dana hitno dobrila još pet miliona maraka koje će kao grant biti dodijeljene Teniskom Savezu RS. Do tada su za tu svrhu bila planirala samo dva miliona.
Istovremeno su mediji izvijestili da je Elektroprivreda Republike Srpske za „Srpska open“ osigurala dva miliona KM. Tako su se troškovi, prema pisanju medija, približili iznosu od 50 miliona KM.
Prema izvorima bliskim Organizacionom odboru, sedam dana prije početka „Srpska Opena“ odvijala se prava drama koja je dovela u pitanje cijeli taj spektakl. Tvrdi se da je Đorđe Đoković kao direktor turnira tražio od vlasti u Banja Luci šest miliona maraka u korist poorodice, u protivnom od posla neće biti ništa. Poznato je da toliko para u kratkom roku u ovom entitetu može osigurati samo jedan čovjek, predsjednik RS, koji je to nevoljko i osigurao preko Vlade RS koju je lično postavio.
Upućeni tvrde da je upravo na to mislio Miorad Dodik kada je u neobaveznom razgovoru u studiju RTS-a rekao da su „Đokovići teški ljudi“ i da su „…kad sa njima uđeš u posao“ „…Ciganija poprilična“.
Milorad Dodik je bio razočaran što je Novak Đoković ispao u četvrtfinalu turnira „Srpska open“, od zemljaka Dušana Lajovića. Sa Đokovićevim napuštanjem turnira vidno je opao interes publike u Banja Luci, kao i zanimanje stranih medija na koje je Dodik računao kao saveznike u kampanji rebrendiranja Republike Srpske i njenog glavnog grada. Samo u dva najveća svoja trade mark aduta, Novaka Đokovića i Emira Kusturicu, Dodikov je režim posljednjih godina utrošio desetine miliona maraka.
Po banjalučkim političkim i medijskim kuloarima, neposredno nakon eliminacije Đokovića sa turnira, pronijela se glasina da je on tog jutra, nekoliko sati prije meča sa Lajovićem, otkazao apartman u hotelu u kojem je bio smješten. Ta je informacija teško provjeriva, a još teže istinita: Đoković je izgubio jer je došao u Banja Luku u lošoj formi i nedovoljno zaliječen…
NOVAKOVO ZASJEDANJE U JAJCU
No, dan-dva nakon njegovog neopreznog „proklizavanja“ na RTS-u u jednom srpskom tabloidu se pojavio članak koji bi zbog poganog jezika i ružnih insinuacija vrlo lako mogao biti proizvod Dodikove medijske kloake. Novaka Đokovića se u članku optužuje da je odbio Dodikov poziv da u nedjelju budu skupa u Donjoj Gradini na komemorativnom skupu posvećenom sjećanju na žrtve fašističkih zločina u Drugom svjetskom ratu.
„Umesto da prihvati poziv da oda počast žrtvama ustaškog genocida, Dodik je taj dan proveo u hedonizmu, u hacijendi Ismeta Popaje zvanog Cuni koja se nalazi na velikom Plivskom jezueru, u neposrednoj blizini Jajca“. Prisutan je bio i „bošnjački biznismen Sanjin Hasić“. U to društvo Novaka je, otkriva tabloid, uveo Semir Osmanagić. Takvo ponašanje Novaka Đokovića tabloid je ocijenio kao nepoštivanje srpskih žrtava i nazvao „teškim faulom“.
Sve ovo što smo naveli, kao i vjerovatno mnogo toga što je nedostupno za javnost, govori da bijesni ispad Milorada Dodika u kojem je izvrijeđao Novaka Đokovića i njegovu familiju (a ne samo saradnike, kako je naknadno pokušao ispraviti) nije bio iznenadni incident „bez umišljaja“, izgovoren „u hipu“, čemu je predsjednik Republike Srpske vrlo sklon. Nekontrolirana bujica uvreda proistekla je iz dublje i složenije Dodikove frustracije i nezadovoljstva suradnjom sa porodicom Đoković i njenim najslavnijim članom. On, sve su prilike, iz posla na „Srpska Openu“ nije dobio benefite koje je očekivao, političke, medijske, propagandne, dok ga je istovremeno ta „igranka“ jako, jako puno koštala. Dok je premijer Republike Srpske Radovan Višković tih dana obijao pragove financijskih i ekonomskih institucija u Kini pokušavajući iščeprkati pare kojima bi zakrpio financijske dubioze, vratio prispjele kredite, njegova Vlada je nemilice trošila pare na jednokratni sportski spektakl, koji će se na kraju više pamtiti po Dodikovom televizijskom skandalu, nego po sportskim rezultatima, a pogotovo ekonomskim efektima.