Vlasti RS-a namjeravaju zakonom kažnjavati klevetu i uvredu. Ko će kažnjavati vlast, odnosno političke predstavnike koji u javnim istupima vrlo često koriste pogrdne i uvredljive komentare i prema kolegama i prema novinarima? Neprimjereni istupi i izostanak sankcija dodatno podgrijavaju ioanako uzavrelu političku retoriku. Jedna od posljednjih takvih izjava bila je ona SDA-ovog Harisa Zahiragića upućena NS-ovom Mirsadu Čamdžiću. No, ona nije jedina, već samo jedna u moru neprimjerenih koju političari koriste u javnom diskursu. Pitamo – kako urediti javni prostor i vratiti komunikaciju u okvire demokratskog društva?
Zahiragićeva prozivka Čamdžića posljednja je u nizu primjera sve brutalnije komunikacije političkih oponenata u javnom prostoru. Ovome smo svjedočili i ranije – u slučaju kada je SNSD-ova državna zastupnica Sanja Vulić bivšoj ministrici vanjskih poslova Biseri Turković uputila uvredu da joj se u bijesu i histeriji počelo priviđati. Ni nedavna izjava njenog stranačkog lidera Milorada Dodika nije bila manje okrutna, kada je nazvao novinare spodobama. I dok traje rasprava u RS-u o kvalificiranju klevete kao krivičnog djela, izjave visokih političkih zvaničnika ostaju nesankcionisane.
“Govor mržnje je oblik diskriminacije gdje vi nekome putem govora i izražavanja iznosite određene negativne misli koje su konektovane sa njegovom pripadnošću – etničkom, spolnom, političkom ili drugom. Je li potrebno da kleveta i uvreda budu sankcionisani krivičnom odgovornošću u uvjetima kada se još nismo osposobili da procesuiramo krivična djela govora mržnje?”, pita Jasminka Džumhur, ombudsman za ljudska prava BiH.
Govor mržnje nedopustiv je posebno odgovornim nosiocima javnih funkcija. Svjedoci smo zanemarivanja etičkih postulata u javnim istupima i izostajanja njihove odgovornosti zbog čega posljedice mogu biti još opasnije.
“Mislim da onda zaista idemo u period nasilja kada će oni koji imaju političku i drugu moć šamarati ljude na ulici ukoliko se usude govoriti nešto protiv njih. Zato je od izuzetne važnosti i krivična odgovornost kroz djelovanje pravosuđa, ali i moralna – kroz primjenu Kodeksa Skupštine KS-a”, upozorava Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH novinari.
Ako bismo sudili na osnovu naše javne i političke komunikacije, onda bismo mogli zaključiti da je naše društvo neuređeno i da je ono na neki način nasilno, navodi Enes Osmančević, profesor na Filozofskom fakultetu u Tuzli: “Svaki izabrani zvaničnik kada govori – on ne govori u svoje ime, govori u ime svoje političke partije, ideologije koju zastupa, svjetonazora i birača. To je velika odgovornost koja se ovdje potpuno zanemaruje”.
Uvrede političara i nosioca javnih funkcija izrečene u javnom prostoru posebno su opasne jer utječu na kreiranje javnog mišljenja i društvene klime pa bi njihovo ponašanje u tom smislu trebalo biti pod lupom javnosti ne samo u periodu borbe za glasove birača.
“Izbornim zakonom limitiran je period izbporne kampanje – to je period od 30 dana, što bi trebalo u budućem periodu mijenjati i obavezati aktere političkog života u BiH da to moraju poštivati. Bio je prijedlog – od dana raspisivanja izbora, a ono što bih ja volio je da se oni ponašaju na pristojan način tokom obavljanja javnih funkcija”, kaže Vehid Šehić, bivši član CIK-a BiH.
Prosperitenijeg društva izgrađenog na demokratskim temeljima nema bez nulte stope tolerancije svih vidova diskriminacije bez obzira na to ko su generatori takvih pojava i ciljeva koji se nastoje retorikom postići.