Južna Koreja pokazala je da je moguće suzbiti korona virus bez zaustavljanja ekonomije, ali stručnjaci nisu sigurni bi li njen pristup uspio drugdje, piše The New York Times.
Nezavisno o tome kako tumačite brojke, Južna Koreja je jedina zemlja koja iskače od drugih, prenosi Hina članak.
Potkraj februara i početkom marta broj novozaraženih u zemlji eksplodirao je s nekoliko desetaka na prvo nekoliko stotina, a potom i na nekoliko hiljada.
Na vrhuncu, 29. februara, potvrđeno je bilo 909 novih slučajeva zaraze u samo jednom danu i činilo se da će zemlja s 50 miliona stanovnika biti pokošena.
Međutim, sedam dana poslije broj novih slučajeva zaraze smanjio se upola. Za četiri dana također se prepolovio te idući dan isto tako.
Bez drakonskih ograničenja
Južna Koreja jedna je od samo dvije zemlje s velikim epidemijama, uz Kinu, koja je uspjela izravnati krivulju širenja zaraze.
Ali to je postigla bez drakonskih ograničenja govora i kretanja kakve je uvela Kina te po ekonomiju štetnih mjera ograničavanja kretanja kakve su uvele Evropa i SAD.
Dok je broj umrlih u svijetu od novog korona virusa prešao 18.000, dužnosnici i stručnjaci u cijelom svijetu proučavaju primjer Južne Koreje ne bi li iz njega izvukli pouke.
A te pouke, iako daleko od toga da su lagane, izgledaju relativno jednostavne i finansijski izvedive: brzo djelovanje, testiranje širokih razmjera i utvrđivanje bliskih kontakata zaraženih te, ključno, podrška građana.
Glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedros Adhanom Ghebreyesus odao je priznanje Južnoj Koreji na tome što je dokazala da je suzbijanje virusa “moguće”. Pozvao je i druge države da “primijene lekcije naučene u Južnoj Koreji”.
Bivši dužnosnik američke Agencije za hranu i lijekove (FDA) Scott Gottlieb ističe Južnu Koreju kao primjer toga da se Covid-19 može pobijediti pametnim, agresivnim javnozdravstvenim mjerama.
Intervenirati brzo, prije krize
Samo sedam dana nakon što je potkraj januara dijagnosticiran prvi slučaj zaraze u zemlji, vladini dužnosnici sastali su se s predstavnicima nekoliko medicinskih kompanija. Zatražili su ih da odmah počnu razvijati testove za korona virus za masovnu proizvodnju.
Dvije sedmice kasnije, iako je Koreja imala samo dvoznamenkasti broj zaraženih, svakoga dana isporučivalo se na hiljade testova. Zemlja ih sada proizvodi 100.000 na dan i dužnosnici pregovaraju sa 17 drugih država o njihovu izvozu.
Također, odmah su uvedene vanredne mjere u Daeguu, gradu od 2,5 miliona ljudi gdje se zaraza brzo proširila preko mjesne crkve.
“Južna Koreja mogla je to provesti bez ograničavanja kretanja ljudi jer je prilično rano otkrila glavni izvor infekcije, crkvenu zajednicu”, rekao je Ki Mo-ran, epidemiolog koji savjetuje vladu u vezi odgovora na korona virus. “Da smo kasnije saznali, stvari su mogle biti daleko ozbiljnije”.
Južnokorejanci, suprotno od Evropljana i Amerikanaca, bili su pripremljeni na to da se epidemiju korona virusa tretira kao vanredno stanje jer su imali iskustva s MERS-om, sličnom respiratornom bolesti, od koje je 2015. u zemlji umrlo 38 ljudi.
Vjeruje se da je inkubacijsko razdoblje novog korona virusa pet dana, nakon čega često slijedi razdoblje blagih simptoma koji se mogu zamijeniti za prehladu, a tada se virus jako lako prenosi na druge ljude.
Zbog toga izbijanje zaraze postaje očito tek nakon sedmice ili dvije. Čini se da je zaražena tek šačica ljudi, a zapravo ih mogu biti stotine. Ako su ih zaražene stotine, mogu ih zapravo biti hiljade.
“Tradicionalne mjere, poput karantina i izolacije, zbog takvih karakteristika virusa nisu efikasne”, kazao je zamjenik južnokorejskog ministra zdravlja Kim Gang-lip.
Testirati rano, često i sigurno
Južna Koreja testirala je daleko više ljudi na korona virus nego bilo koja druga zemlja, a to je omogućilo da se izolira i liječi puno ljudi odmah nakon što su se zarazili.
Zemlja je provela više od 300.000 testova, što je po glavi stanovnika 40 puta više nego u SAD-u.
“Testiranje je ključno jer omogućuje rano otkrivanje zaraze, minimalizira daljnje širenje i omogućuje brzo liječenje zaraženih”, rekao je južnokorejski ministar vanjskih poslova Kang Kyung-wha za BBC, istaknuvši da to objašnjava i njihovu jako nisku stopu smrtnosti.
Iako se za Južnu Koreju sada govori da je suzbila epidemiju, zarazile su se hiljade ljudi i vlada se u početku optuživala za pasivnost. Njen pristup s testiranjem bio je osmišljen kako bi se okrenulo širenje zaraze koje je već nastupilo.
Kako bi se spriječilo da se bolnice i klinike izlože prevelikom pritisku, otvoreno je 600 centara za testiranje kako bi se što više ljudi testiralo što brže i zaštitili zdravstveni radnici.
Građane se neumorno pozivalo da zatraže testiranje ako su oni ili neko koga poznaju razvili simptome.
Utvrđivanje bliskih kontakata, izolacija i nadzor
Kada je osoba pozitivna na testu, zdravstveni djelatnici analiziraju njeno nedavno kretanje kako bi pronašli, testirali i, bude li potrebno, izolirali osobe s kojima je možda bila u kontaktu.
Tako mogu rano identificirati mreže moguće transmisije virusa, odstranjujući ga iz društva precizno kao što hirurg odstranjuje rak.
Zdravstveni dužnosnici prikupljaju podatke o kretanju pacijenta koristeći se snimkama sigurnosnih kamera, podacima o transakcijama kreditnim karticama, čak GPS podacima njihovih automobila i mobitela.
“Provodili smo epidemiološka istraživanja poput policijskih detektiva”, rekao je dr. Ki. “Kasnije smo revidirali zakone kako bi sigurnost društva u vrijeme kriza izazvanih zaraznim bolestima imala prioritet nad zaštitom privatnosti”.
Kada je zaraza postala prevelika da bi se pacijente tako intenzivno pratilo, dužnosnici su se počeli više oslanjati na masovno slanje SMS poruka.
Mobiteli Južnokorejaca vibriraju s upozorenjima kad god se u njihovom susjedstvu otkriju novi slučajevi zaraze.
Internetske stranice i aplikacije za pametne telefone iz sata u sat, ponekad iz minute u minutu, objavljuju podatke o kretanju zaraženih, kojim su se autobusima vozili, kada i gdje su ušli i sišli, čak i jesu li nosili maske.
Ljudi koji smatraju da su možda imali bliski kontakt sa zaraženima trebaju se javiti u centre za testiranje.
Južnokorejanci uglavnom su prihvatili gubitak privatnosti kao nužan kompromis.