Svi globalni geopolitički sudionici usredotočeni su na jugoistočnu Aziju, gdje će se ovih dana definirati novi odnosi među najvećim svjetskim silama. U kambodžanskom glavnom gradu Phnom Penhu upravo se odvija godišnji summit ASEAN-a, udruženja južnoazijskih država, paralelno s Istočnoazijskim summitom, gdje su brojni svjetski vođe došli u posjet. Nakon završetka summita u Kambodži, svi najveći igrači zaputit će se na indonezijski otok Bali, gdje će se održati prvi nevirtualni G20 summit od izbijanja pandemije koronavirusa.
Skupina G20 država – neformalna organizacija koja okuplja najveće svjetske razvijene države i države u razvoju, bez obzira na njihovo političko uređenje – prema mišljenju mnogih analitičara, danas je najbliža ideji “svjetske vlade”, no ruska invazija Ukrajine u veljači ove godine dovela je do ozbiljnih podjela unutar te skupine, unutar koje se članice prisiljava da se svrstaju ili uz demokratski blok – SAD i EU – ili uz autoritarni blok Rusije i Kine.
Ruski predsjednik Vladimir Putin već je najavio kako neće dolaziti na summit – jedan od razloga je sigurno i taj što bi ga mnogi zapadni vođe odlučili bojkotirati u tom slučaju. Kremlj će tako predstavljati Putinov šef diplomacije Sergej Lavrov, no ni on se neće osjećati posebno dobrodošao – prvi put otkad je G20 osnovan 2008. godine, dolazeći predstavnici najvećih svjetskih ekonomija neće pozirati za zajedničku fotografiju. Previše njih ne želi biti ovjekovječeno pokraj Lavrova.
Ukrajinski čelnik Volodimir Zelenski obratit će se G20 summitu videovezom, za razliku od ruskog predsjednika, čiji je ured još u petak najavio kako se Putin ni na koji način neće obratiti drugim vođama G20. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov kazao je kako Putin ne može doći na G20 summit zbog gustog rasporeda, i potrebe da ostane u Rusiji. Zelenski je ranije najavio kako neće sudjelovati na summitu ako se pojavi Putin.
Ozbiljne tenzije
Velika prednost G20 kao formata upravo je njegova neformalnost, kao i činjenica da se radi o forumu za otvorenu raspravu, kako demokratskih, tako i hibridnih i autokratskih režima. Osim SAD-a, EU, Kine, Rusije i Indije, kao najvećih svjetskih gospodarskih i političkih sila, na summitu sudjeluju i Argentina, Australija, Brazil, Kanada, Francuska, Njemačka, Indonezija, Italija, Japan, Meksiko, Južna Koreja, Južnoafrička Republika, Saudijska Arabija, Turska i Ujedinjena Kraljevina, uz Španjolsku kao trajnog promatrača.
No, kriza u Ukrajini dovela je do ozbiljnih tenzija između članica, zbog kojih dosad niti jedan od pripremnih sastanaka na ministarskoj razini nije uspio producirati zajedničku izjavu uključenih država – očekuje se isti ishod i nakon sastanka čelnika država.
Najočekivaniji sastanak summita bit će onaj između američkog predsjednika Joea Bidena i kineskog čelnika Xija Jinpinga – njihov prvi susret uživo otkad je Biden došao na vlast – koji će se održati u ponedjeljak na marginama summita.
Oba svjetska lidera ulaze u summit sa značajnim vjetrom u leđa na polju svoje domaće politike. Xi je na 20. kongresu Komunističke partije Kine koncentrirao sve poluge moći u Narodnoj Republici u svojim rukama, osiguravši si treći mandat na čelu države i partije. Biden je, s druge strane, ojačan i poguran neočekivano uspješnim rezultatima s američkih međuizbora, gdje su svi analitičari i ankete predviđali potop demokratske stranke.
Zdravi temelji
Foreign Policy piše kako se radi o prilici da dvojica vođa postave zdravije temelje odnosa dviju država, na način koji bi mogao koristiti i Kini i Sjedinjenim Državama, bez pritiska na unutarnjopolitičkom planu. Mogli bi dogovoriti suradnju oko globalnih izazova, poput pitanja inflacije, sigurnosti opskrbe hranom i održivosti dugova.
Dok će se Biden sigurno sastati sa Xijem, poznato je i s kime se sigurno neće naći – prijestolonasljednikom Saudijske Arabije, princom Muhamedom bin Salmanom. Biden se sastao s bin Salmanom u Džedi ovog proljeća, kada mu je princ obećao povećanje proizvodnje nafte. Odluku OPEC+ kartela o rezanju proizvodnje Washington je doživio kao nož u leđa.