Vučiću je u predizbornoj kampanji jedan od glavnih argumenata snažno gospodarstvo Srbije, s fokusom na industriju. U monolozima o ekonomskom čudu u Srbiji, o kojem govori kao da ga je on sam stvorio (“lično sam otvorio ili postavio kamen temeljac za više od 250 fabrika širom Srbije”), voli se uspoređivati s Hrvatskom. Tako stalno naganja Hrvatsku i najavljuje da će je ekonomski prestići.
Prvo treba biti jasno kako je u gospodarskom interesu Hrvatske da ekonomija Srbije napreduje, kao što je u gospodarskom interesu Srbije da napreduje i hrvatsko gospodarstvo. Nesporna činjenica je da susjedne zemlje najviše trguju i posluju međusobno.
Rast standarda i gospodarstva u Hrvatskoj je na direktnu korist gospodarstva Srbije jer se time povećava kupovna moć građana u Hrvatskoj pa srpske kompanije mogu izvoziti više proizvoda što je, naravno, u interesu same Srbije.
Također se otvaraju i nove prilike za poslovnu suradnju između kompanija u Hrvatskoj i Srbiji, a proizvodnja u jednoj zemlji je poticajna za proizvodnju u drugoj zemlji zbog toga što ne postoji tvornica koja sve proizvodi sama, nego trgovinom kupuje međuproizvode od ostalih tvornica da bi proizvela finalni proizvod.
Isto tako, rast standarda i gospodarstva u Srbiji je na direktnu korist gospodarstva Hrvatske. Osim što time raste potencijalno tržište za izvoz, i samim proizvodnim kompanijama je u interesu da sirovine i međuproizvode mogu kupiti u susjednoj državi te time smanjiti transportne troškove i rizike. Otvara se i bolja mogućnost za poslovnu suradnju, na međusobnu korist i hrvatske i srpske ekonomije.
Hrvatska i Srbija su ekonomski partneri, rast jedne je dobra stvar za drugu
Da su gospodarstva Hrvatske i Srbije usko povezana pokazuje i podatak o trgovinskoj razmjeni između dvije države. 2021. je Srbija bila sedmo najveće tržište za izvoz hrvatskom gospodarstvu, nakon Slovenije, Italije, Njemačke, Mađarske, BIH i Austrije. Izvezeno je proizvoda (bez usluga) u vrijednosti od 6.79 milijardi kuna, što je oko 4.7 posto od ukupnog izvoza. Najviše se izvoze prehrambeno-prerađivački proizvodi, strojevi te kemijski proizvodi.
Istodobno je Srbija u Hrvatsku, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, izvezla proizvoda u vrijednosti od 6.02 milijarde kuna, čime je deseto najveće uvozno tržište za Hrvatsku i izvor oko 2.8 posto od ukupnog uvoza. Najviše se uvoze metali, prehrambeno-prerađivački proizvodi, plastika i tekstilni predmeti.
Svaki gospodarski uspjeh Hrvatske je dobra vijest za gospodarstvo Srbije, i obratno. Tvornice u Srbiji proizvode koje koriste u vlastitoj proizvodnji naručuju iz Hrvatske, a hrvatske tvornice iz Srbije. Rast plaća u Srbiji znači da će se prodavati više proizvoda izvezenih iz Hrvatske, kao što će bolja turistička sezona u Hrvatskoj povećati potrebu za, primjerice, namještajem iz Srbije. Trgovinska razmjena je na međusobnu korist.
To što Hrvatska više izvozi u Srbiju nego što uvozi iz nje ne znači da Hrvatska želi gospodarski pokoriti Srbiju. Ne znači ni da su proizvodi iz Hrvatske prijetnja proizvođačima iz Srbije. Trgovina je na međusobnu korist sve dok se odvija na dobrovoljnoj bazi.
Srbija je još uvijek daleko siromašnija od Hrvatske
No ono o čemu govori Vučić je ukupna snaga ekonomije, ne međusobni trgovinski odnosi. U tom odmjeravanju tko ima veći BDP, poziva se na to da je Srbija nedavno pretekla Hrvatsku. S obzirom na to da Srbija ima oko tri milijuna stanovnika više od Hrvatske, to bi trebalo biti tako. Ali realno čak i nije.
Kao mjerilo veličine i snage ekonomije se najčešće uzima bruto društveni proizvod (BDP), koji zaista jako dobro korelira s ostalim ekonomskim pokazateljima. Postoje stvari koje narušavaju kvalitetu BDP-a kao općeg pokazatelja, kao što je slučaj sa zemljama čije se gospodarstvo bazira primarno na izvozu nafte (Rusija, S. Arabija itd.), ali takve situacije se ne pojavljuju na primjeru BDP-a Hrvatske i Srbije.
Prema ukupnom nominalnom BDP-u, Srbija unatoč tome što ima tri milijuna ljudi više od Hrvatske nema veće gospodarstvo. Prema podacima MMF-a, ukupni nominalni BDP Hrvatske 2021. iznosi 63.4 milijarde dolara, a Srbije 60.67 milijardi dolara. To ne znači da jednoga dana BDP Srbije neće dostići i prestići BDP Hrvatske, ali to se još nije dogodilo.
Čak ni prema ukupnoj dodanoj vrijednosti proizvodnje (bez građevinskog sektora i vađenja sirovina), Hrvatska je sa 7.42 milijarde dolara 2019. bila ispred Srbije, koja je ostvarila 7.05 milijardi dolara dodane vrijednosti proizvodnje iste godine, prema podacima Svjetske banke.
Eventualni argument koji drži vodu je BDP korigiran za razliku u cijenama (PPP), ali Srbija je Hrvatsku prema tom kriteriju pretekla puno prije nego što je Vučić došao na vlast, još 2008. Stoga to ne može biti njegova zasluga. Ali PPP se koristi za usporedbe tržišta unutar dvije zemlje, a ne međunarodne usporedbe.
Točnije, sasvim je prirodno da zemlja s tri milijuna stanovnika više ima veći BDP korigiran za kupovnu moć, ali to govori samo o veličini unutrašnje ekonomije, a ne o međunarodnim okvirima. Još od 2008. ukupni BDP korigiran za kupovnu moć (PPP) Srbije prelazi hrvatski, a razlika se povećava sve do 2014., kada baš Vučić dolazi na vlast. 2013. je BDP (PPP) Srbije veći od hrvatskog za gotovo 11 milijardi dolara, tj. oko 11%, a 2019. je razlika pala na 6.56 milijardi dolara, tj. Srbija je imala 5-6 posto veći BDP (PPP).
Kvalitetu gospodarstva između država s velikim razlikama u broju stanovnika se ne može gledati ukupnim BDP-om. Bilo bi apsurdno tvrditi da je bolje živjeti u Peruu nego u Grčkoj na temelju toga što Peru ima veći ukupni BDP od Grčke. Ili da je gospodarstvo Kazahstana bolje od gospodarstva Mađarske itd.
Ostvareni BDP po stanovniku Hrvatske je daleko veći od ostvarenog BDP-a po stanovniku Srbije
Postoji elegantno rješenje za problem usporedbe država s velikim razlikama u broju stanovnika, a to je da se ukupni bruto domaći proizvod (BDP) podijeli s brojem stanovnika i dobije BDP po stanovniku. To je daleko realniji prikaz standarda i ekonomske snage među državama.
Prema podacima MMF-a, BDP po stanovniku (PPP) u Hrvatskoj za 2021. iznosi 31.100 dolara, a Srbije 21.240 dolara. Ni tu se ne vidi Vučićev ekonomski procvat Srbije jer je razlika prije njegovog dolaska na vlast bila manja.
2013. razlika u BDP-u po stanovniku (PPP) između Hrvatske i Srbije je bila 7.19 tisuća dolara u korist Hrvatske. 2021. je razlika 9.86 tisuća dolara, također u korist Hrvatske. Znači, Srbija se nije približila hrvatskom standardu, nego se od njega udaljila, i to kada se korigira za razliku u cijenama. Razlika je još veća kada se gleda nominalni BDP po stanovniku, bez korigiranja za cijene.
Obje zemlje malo izvoze, Srbija ukupno malo više, ali po stanovniku daleko manje
Gledano po pitanju izvoza, Srbija izvozi više od Hrvatske. 2021. je izvezla 21.62 milijarde eura proizvoda, a Hrvatska 19.10 milijardi eura. Ali kako se radi o većoj državi, da bismo procijenili izvoznu snagu države, trebamo ukupan izvoz korigirati za broj stanovnika.
Čak ako i ne uzmemo posljednji popis stanovništva, prema kojem Hrvatska ima manje od 3.9 milijuna stanovnika, i umjesto toga računamo s ukupnim brojem stanovnika od četiri milijuna, Hrvatska po stanovniku daleko više izvozi od Srbije.
Točnije, Hrvatska izvozi 4775 eura po stanovniku (ukupan izvoz/4 milijuna stanovnika) a Srbija 3133 eura po stanovniku (ukupan izvoz/6.9 milijuna stanovnika), dakle 1642 eura manje. Daleko od toga da je Hrvatska izvozna sila – primjerice Slovenija izvozi dvostruko više s gotovo dvostruko manje stanovnika – ali je Srbija još manje izvozna sila od Hrvatske. Tako je izvoz Slovenije veći od 18.500 tisuća eura po stanovniku te je ona daleko veća izvozna sila od Hrvatske, a pogotovo Srbije.
Pokrivenost uvoza izvozom Srbije je tek 75.6 posto, bolje od Hrvatskih 67.5 posto, ali kako Vučić sam kaže, Hrvatska ima turizam. Turizam spada u izvoz usluga pa je ukupni izvoz roba i usluga Hrvatske, prema podacima Svjetske banke, iznosio 31.6 milijardi dolara 2019., a Srbije 26.28 milijardi dolara. Kada se gleda ukupni izvoz (proizvoda i usluga), Hrvatska izvozi više od Srbije. Otkako je Vučić došao na vlast u Srbiji, razlika se povećala, a ne smanjila, s 5.15 milijardi u korist Hrvatske 2014. na 5.31 milijardu 2019.
Nije Hrvatska nikakva izvozna i industrijska sila, ali nije ni Srbija. Obje se mogu ugledati na zemlje poput Slovenije, Češke, Poljske i Mađarske, koje ostvaruju daleko bolje izvozne rezultate.
Dohodak kućanstava u Hrvatskoj je dvostruko veći nego u Srbiji, isto kao što je bio kada je Vučić došao na vlast
Vučić se voli pohvaliti i rastom plaća, kao da ih osobno dijeli. Ali istina je da gotovo nema države u Europi, osim Norveške i Švedske, gdje plaće nisu rasle. U onim zemljama koje su polazile s iste ili slične razine, često su plaće rasle i brže. Čak i u onima koje su počinjale s veće razine plaća.
Plaće nisu sve od čega ljudi žive pa je točnije uzeti u obzir rast dohotka po kućanstvu. To točnije prikazuje s koliko točno financijskih sredstava prosječna obitelj raspolaže.
Prema Eurostatu, statističkoj agenciji Europske unije, medijalni dohodak po kućanstvu u Srbiji je 2014. iznosio 2426 eura, a 2020. 3733 eura, što je rast za 53.87 posto. To je dobar rezultat, ali nipošto izvanredan. Primjerice, u Rumunjskoj su se dohoci u istom razdoblju gotovo udvostručili (rast 97.73 posto). 2014. je prosječni dohodak kućanstava u Rumunjskoj bio manji nego u Srbiji. 2021. je pak prosječno kućanstvo u Rumunjskoj imalo veći dohodak nego prosječno kućanstvo u Srbiji za 537 eura.
Rast dohotka u Srbiji je tako usporediv s rastom dohotka u Hrvatskoj, u kojoj je rastao 51.04 posto u razdoblju od 2014. do 2020. Hrvatska je počela s dvostruko veće razine, tj. prosječno hrvatsko kućanstvo je 2014. ostvarivalo dohodak kao dva prosječna kućanstva u Srbiji. Isto pravilo vrijedi i za 2020. pa nije bilo značajne konvergencije dohodaka između Srbije i Hrvatske u tom razdoblju.
Ni Srbija ni Hrvatska nisu “ekonomski lavovi”, obje zemlje su gospodarski neostvarene
Srbija nije ostvarila nikakvo ekonomsko čudo jer je njen gospodarski rast, samo s niže razine, usporediv s gospodarskim rastom Hrvatske. A Hrvatska zaista nije država s kojom se treba uspoređivati po pitanju gospodarskog rasta. Dapače, razdoblje od 2010. do 2020. se za Hrvatsku može nazvati izgubljeno desetljeće.
Dapače, većinu godina otkako je Vučić na vlasti je Hrvatska imala veće stope rasta BDP-a. Ako je Srbija “ekonomski lav”, kako je jednom rekao Vučić, onda je i Hrvatska. A to definitivno nije istina.
Srbija ima golem ekonomski potencijal, kao i Hrvatska. Upravo su društvene pojave kakvih je Vučić simbol u Srbiji, a HDZ u Hrvatskoj, razlog sporog ekonomskog napredovanja obje zemlje.
Korupcija, nepotizam, podobnost, premreženost politike kroz gospodarstvo i znanost, odbijanje provođenja stvarnih reformi i održavanje statusa quo uništavaju njihov potencijal. Dokaz toga je da Srbija i Hrvatska imaju jedan od najvećih odljeva mozgova u svijetu. Iz njih odlaze mladi i sposobni, a ostaju podobni i nesposobni.
Piše: Branimir Perković, Index.hr