Biti autoritarni vođa, odnosni diktator, ima mnogo prednosti. Doduše, loša strana je što, kada eliminirate i ušutkate političke protivnike i izgradite kult ličnosti kojim poistovjećujete sebe s državom, kao što su to napravili Vladimir Putin u Rusiji ili Xi Jinping u Kini, svi krive vas ako stvari pođu ukrivo.
Stoga nije posebno čudno da se Xi od izbijanja epidemije koronavirusa krajem prošle, odnosno početkom ove godine nije previše eksponirao u javnosti.
Kineski autoritarni režim, notoran po svojoj politici masovne cenzure i nadzora stanovništva, izložen je oštrim kritikama zbog početnog zataškavanja epidemije i zbog dosadašnjeg toleriranja trgovine divljim životinjama koja bi mogla biti uzrok epidemije. Te kritike ponekad zalaze i u domenu teorija zavjere, pojačanih već ukorijenjenim strahovima od Kine.
No budući da se epidemija nezaustavljivo širi na ostatak svijeta – pitanje je vremena kada će biti proglašena pandemija – koronavirus sve više postaje test i za razvijene demokratske države, prvenstveno na Zapadu, i njihove sposobnosti odgovora na ovakvu zdravstvenu krizu.
Situacija je tim gora što stručnjaci za javno zdravstvo već upozoravaju da koronavirus možda neće, poput gripe, nestati s toplijim vremenom, a jedan epidemiolog sa Univerziteta na Harvardu procjenjuje da će pandemija zaraziti 40 do 70% svjetskog stanovništva.
Zapadne demokratije mogle bi pasti na testu, baš kao i Kina
Nažalost, već imamo znakove da će liberalne demokratije pasti na tom testu, što će u nekim slučajevima biti kobno.
Slučaj karantine britansko-američkog kruzera Diamond Princess, usidrenog u Japanu, i nedovoljna njega za putnike na njemu pokazao je da i bogata i otvorena društva mogu imati neadekvatan i loš odgovor na epidemiju. Najmanje 600 putnika zarazilo se koronavirusom na ovom kruzeru, a dvoje je i umrlo.
SAD pak drži Amerikance, uključujući neke čiji je nalaz negativan na koronavirus, zatvorene u vojnim bazama. Svjetska zdravstvena organizacija koja bi trebala koordinirati globalni odgovor, nema dovoljnu finansijsku i političku snagu da bi zaista kontrolirala epidemiju.
Glavni alati u zaustavljanju epidemije dosad su bili prilično priprosti: izolacija i karantina. Dok su u Kini čitavi gradovi s desetinama miliona ljudi stavljeni u karantinu, sada su čitavi gradovi u karantini i u Italiji, novom žarištu epidemije. I Južna Koreja je najavila da će staviti pogođene gradove u karantinu ako to bude potrebno. Zemlje od Australije do Rusije najavile su zabrane ulaska kineskim građanima ili onima koji su putovali u Kinu.
Epidemiologija virusa, uključujući njegovu zaraznost i smrtnost (morbiditet i mortalitet) još uvijek nisu egzaktno utvrđeni. No epidemija ebole u Africi 2014. mogla je biti vitalna lekcija u borbi protiv koronavirusa. Nažalost, ta se lekcija nije usvojila.
Naime, revizija politike karantine i izolacije kod epidemije ebole zaključila je da bi mjere trebale biti temeljene na znanosti, a ne strahu. A čini se da je upravo strah uvelike odredio odgovor na koronavirus, s poplavom dezinformacija o zarazi, njenom porijeklu i širenju. Dok ruski mediji s jedne strane sistemski promoviraju teoriju zavjere prema kojoj je SAD stvorio koronavirus u laboratoriju i upotrijebio ga kao biooružje protiv Kine, američki senator Tom Cotton s druge strane također tvrdi da je virus biooružje, ali da je procurio iz kineskog biolaboratorija u Wuhanu.
Slučaj američkog kruzera MS Westerdam koji zemlje od Japana do Tajlanda nisu htjele primiti dok mu Kambodža nije dozvolila pristanak, zorno pokazuje kako to izgleda kad strah nadvladava međunarodnu suradnju.
WHO ima budžet kao veća američka bolnica
WHO ovisi o podršci zemalja članica i ima budžet veličine veće bolnice u SAD-u jer zemlje članice škrtare na doprinosima ovakvim multilateralnim organizacijama, posebno nakon vala desničarskog populizma i suverenizma koji je zahvatio SAD na čelu s Donaldom Trumpom, Veliku Britaniju uslijed Brexita i druge zapadne zemlje.
Iako su uslijed epidemije ebole Trumpovi republikanci vršili pritisak da se zabrani ulazak iz svih afričkih zemalja pogođenih ebolom u SAD, tadašnji predsjednik Barack Obama odbio je takav zahtjev, argumentirajući da bi “pokušaj izolacije čitave regije svijeta – kad bi to uopće bilo moguće – mogao zapravo učiniti situaciju gorom”.
Trump je, za razliku od Obame, mnogo skloniji sijanju panike nego njenom suzbijanju. Uostalom, već se pobunio protiv transfera bolesnih Amerikanaca natrag u SAD. Senator iz Alabame, Richard Shelby, pohvalio se da je uvjerio Trumpa da ne šalje oboljele u ustanovu u njegovoj saveznoj državi.
U Italiji je vodeći antiimigrantski populist i bivši potpredsjednik vlade, Matteo Salvini iz Lige, pozvao na zatvaranje granica i ukidanje Schengena, dok u isto vrijeme i susjedne zemlje najavljuju zabranu ulaska iz Italije.
Sloboda kretanja kao žrtva koronavirusa
Sloboda kretanja i druga ljudska prava mogli bi širom svijeta stradati kao kolateralna žrtva koronavirusa ako će strah diktirati politiku odgovora na krizu. To će samo uvećati štetu koju epidemija nanosi globalnoj ekonomiji.
Što se Kine tiče, Peking je dosad uglavnom svaljivao odgovornost na zakašnjelu reakciju na epidemiju na lokalne vlasti u Wuhanu, gdje je i izbila.
Ipak, u međuvremenu kao da je došlo do svojevrsnog obrata u strategiji Xija i Komunističke partije Kine pa je dnevni list Komunističke partije Kine, Quishi, prošle sedmice objavio Xijev stranački govor u kojem je otkriveno da je još 7. januara nadgledao borbu protiv epidemije te “izdao naloge za prevenciju i kontrolu novog koronavirusa”.
“U svim trenucima sam nadzirao širenje epidemije i progres u prevenciji i kontroli te nastavljam izdavati usmene naredbe i instrukcije”, rekao je navodno Xi.
U svakom slučaju, ova zdravstvena kriza bez presedana u novijoj povijesti postala je jednako veliki teret za kinesko političko vodstvo kao i za zdravstvene službe. Xi je na još jednom partijskom sastanku upozorio podređene da je epidemija “veliki test za kineski sistem i kapacitet za vladanje”.
Podsjetimo, novi koronavirus je samo u Kini ubio 2663 osobe, prema službenim podacima, a zarazio njih 77.658. Globalno je broj zaraženih narastao na 80.289, a umrlih na 2704.
(TBT, FP)
The Bosnia Times