Glazbenik Đorđe Balašević izgubio je životnu bitku u 68. godini nakon što se borio s upalom pluća, prenose srpski mediji. Novosadski umjetnik imao je puno obožavatelja i u BiH i u cijeloj regiji.
Balašević je prije tri dana primljen na Infektivnu kliniku gdje se liječio od upale pluća, piše Blic.
Balašević se više od 10 dana liječio kod kuće, međutim stanje se naglo pogoršalo te je zbog toga prebačen u bolnicu.
Đorđe Balašević rođen je 13. svibnja 1953. godine u Novom Sadu. Gimnaziju je napustio u trećem razredu pa je ispite polagao izvanredno. Upisao je zemljopis, jer, po vlastitom priznanju, na prijemnim ispitima nije bilo matematike. Osnovna ambicija u srednjoj školi bila mu je da postane nogometaš.
Ali kada je kao sedamnaestogodišnjak ležao bolestan, pojava jedne muhe u sobi inspirirala ga je da sklada svoju prvu pjesmu “Otkud muva”. Zatim je počeo pisati prepjeve stranih hitova za emisiju “Muzički klub”, a s prijateljem koji se snalazio na gitari, započeo je i zajednički rad. Godine 1977. pristupio je akustičkoj grupi Žetva s kojom je u listopadu te godine snimio neobavezan tango “U razdeljak te ljubim”. Pjesma je preko noći postigla ogromnu popularnost tako da je singl prodan u 180.000 primjeraka.
Žetva se vrlo brzo počela pretvarati u festivalsku grupu strpanu u orkestralne aranžmane, pa ih početkom 1978. godine Balašević napušta i sa Vericom Todorović osniva Rani Mraz. Budući da se nisu rastali kao prijatelji, novu grupu je nazvao inspirirajući se sibirskom poslovicom: “Ako se nadaš dobroj žetvi, čuvaj se ranog mraza”. Žetva zatim objavljuje LP “Vreme žetve” i prestaje sa radom.
Sa pjesmom “Moja prva ljubav” Rani Mraz sudjeluje na festivalu Opatija 78. Kroz Rani Mraz je prošlo puno glazbenika, a gitaru je jedno vrijeme svirao i nogometaš Slobodan Pavković. Tijekom 1978. godine izbacuju seriju hit singlova, meteroskom brzinom osvajaju tržiste i postižu impresivne tiraže. Balaševićevi emotivni tekstovi i jednostavne melodije donose osvježenje na posustaloj zabavnoj sceni, a predstavljaju i dobru vezu sa pop muzikom. Uoči snimanja pjesme “Računajte na nas” pridružuju im se bivši članovi grupe Suncokret: Biljana Krstić i Bora Đorđević. Zahvaljujući drugačijem tretmanu revolucije u odnosu na uobičajene soc-realističke pjesme, “Računajte na nas” ubrzo biva promovirana u generacijsku himnu koja se troši u svakoj prigodnoj prilici. A tada ih je stvarno bilo mnogo.
Poslije dva mjeseca rada sa Ranim Mrazom, ljeta 1978. godine, Bora Đorđević napušta grupu svjestan razlike između njega i Balaševića te formira Riblju Čorbu. Uoči snimanja debi albuma grupu napušta i Verica Todorović. Budući da je još kao teenager bio veliki poštovatelj Korni Grupe, Balašević produkciju i aranžmane na albumu “Mojoj mami umesto maturske slike u izlogu” prepušta bivšim članovima te grupe, gitaristi Josipu Bočeku, a kao studijski glazbenici tu su basist Bojan Hreljac, bubnjar Vladimir Furduj, klavijaturist Sloba Marković i saksofonist Mića Marković. Sa ploče se izdvajaju pjesme “Sve je dobro kad se dobro svrši”, gdje se kao gost pojavljuje violinist Jovan Kolundžija, “Mnogo mi znači to”, “Neki novi klinci”, “Drago mi je zbog mog starog”. U njima se ostvaruje kompletan okvir formule za budućnost: nostalgija, nježne slike i baladičnost uz razrađenu fabulu.
Tijekom ljeta 1979. godine Balašević i Biljana Krstić nastupaju po Jugoslaviji, a prati ih grupa Neoplanti za koju Balašević povremeno piše tekstove. Na koncertima, između pjesama, Balašević drži duge monologe na aktualne teme, kao što je susret sa fantomskim vozačem “Porschea” na beogradskom trgu Slavija a neizbježna je i proširena verzija “Snaše na salašu” koja poprima karakter duhovite monodrame. Sa njim se na nekim svirkama pojavljuju pjesnici Mika Antić i Pero Zubac. Na festivalu Split 79. Balašević osvaja prvu nagradu pjesmom “Panonski mornar”. Listopada 1979. godine svoju popularnost potvrđuje na osam rasprodanih koncerata u beogradskom Domu sindikata. Tijekom 1980. godine služi JNA u Zagrebu i Požarevcu gdje glumi u TV seriji “Vojnici”. U to vrijeme Zdravku Ćoliću daje pjesmu “Zbog tebe” i neke tekstove za album Srebrnih krila “Sreo sam ljubav iz prve pjesme”.
Krajem godine izlazi album “Odlazi cirkus” i to je posljednja ploča u sastavu Ranog Mraza. Aranžmane za pjesme su radili Josip Boček i Gabor Lenđel. Ploča donosi seriju hitova: “Priča o Vasi Ladačkom”, “Mirka”, “Menuet”, “Život je more”. Razočaran pratećim elementima scene, Balašević tada najavljuje da će se povući iz medija, da planira redovno objavljivanje ploča, ali bez intervjua i uobičajene gužve.
Počekom 1982. godine objavljuje album “Pub” kojim službeno započinje solo karijeru. Ploča opet bilježi uspješne pjesme “Boža zvani Pub”, “Pesma o jednom petlu”, “Lepa protina kći”, “Ratnik paorskog srca”. U TV seriji “Pop Ćira i pop Špira” tumači šarmantnu ulogu brijača Šace. Zimu 82./83. godine provodi na turneji i prvi put rasprodaje beogradski Sava centar.
Polovicom prosinca 1983. godine objavljuje LP “Celovečernji The Kid” sa pjesmama “Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja”, “Neko to od gore vidi sve”, “Blues mutne vode”, “Lunjo”, “Don Francisko Long Play”.
Sljedeći LP “003” donosi nove hitove: “Slovenska”, “Al’ se nekad dobro jelo”, “Badnje veče”, “Olivera”. I ovu ploču je producirao Josip Boček. Sljedeći album “Bezdan” Balašević radi sa ekipom koja će mu ubuduće biti redovita studijska i koncertna potpora. LP producira Đorđe Petrović, a za aranžmane je zadužen klavijaturist Aleksandar Dujin. Tada prvi put u studiju uspijeva vjerno zabilježiti osjećajnost svojih pjesama a posebno je upečatljiv u temama “Ne lomite mi bagrenje”, “Bezdan”, “Slow motion” i “Ne volim januar”.
Na duplom albumu uživo “U tvojim molitvama – balade” našli su se snimci sa uspješnih koncerata u Zetri (Sarajevo, studeni 1986.), Ledenoj dvorani (Zagreb, studeni 1986.), Sava centru (Beograd, prosinac 1986.), Studiju M (Novi Sad, svibanj 1987.) i Šalati (Zagreb, srpanj 1987.). Uz snažnu potporu publike, Balašević je otpjevao neke od svojih najupečatljivijih balada, a jedina nova pjesma “Samo da rata ne bude”, snimljena je u studiju uz pomoć djece iz sirotišta “Sonja Marinković” i osnovne škole “Đ. Natošević”.
Sličnu glazbenu liniju Balašević nastavlja na ploči “Panta rei”. Tako u pjesmi “Soliter” analizira političko-nacionalno stanje u tadašnjoj Jugoslaviji, blues formu razrađuje u “Neki se rode kraj vode” i “Nemam ništa s tim”, osobna preispitivanja u “Starim” i “Jednom su sadili lipu” , a odgovor na “Računajte na nas” i svoje aktualno viđenje druga Maršala formulira u pjesmi “Requiem”.
LP “Tri posleratna druga” koji je dobio podnaslov “Muzika iz istoimenog romana” snimaju 1989. godine Dujin, basist Aleksandar Kravić i glazbenici iz Rijeke, gitarist Elvis Stanić (ex Linija 32, Denis & Denis, Dr Doktor) i bubnjar Tonči Grabušić. Na toj ploči Balašević se pozabavio karikiranom rap formom u “Sugar rap”, etno zvukom u “Devojka sa čardaš nogama”, a ponudio je svoje osjećajne iskaze u “Kad odem”, “D-moll”, “Ćaletova pesma”, “Saputnik”, “O bože”.
Na snimanju ploče “Marim ja” pored redovitih suradnika, u studiju u Novom Sadu lipnja 1991. godine sudjeluju Davor Rodik (pedal steel gitara), Nenad Januzović (udaraljke) i Josip Kiki Kovac (violina). Ploča donosi pjesme “Nevernik”, “Divlji badem”, “Ringišpil” i mnoge druge.
Početkom rata Stanić i Grabušić prekidaju suradnju s Balaševićem i 1991. godine pokreću jazz rock sastav Elvis Stanić Group. Stanić je, inače, studirao jazz kompoziciju na fakultetu Berkley u Americi, radio je mjuzikle i predstave za djecu. Objavio je instrumentalni CD “Terra Sacra”1997. godine, a u pripremi je ploča sa materijalom iz mjuzikla “Slomljeno jato”. Ratne godine Balašević provodi skriven od javnosti i mobilizacije budući da vojne vlasti pokazuju veliku volju poslati ga na front, tako da za Novu 1992. godinu iz sasvim razumljivih razloga ne dolazi u Sava centar.
Album “Jedan od onih života” snima krajem 1993. godine sa stalnim suradnicima: Aleksandar Dujin (klavir), Dušan Bezuha (gitara), Đorđe Petrović (klavijature), Aleksandar Kravić (bas), Josip Kovač (saksofon) i Dragoljub Đuričić (bubnjevi). Album donosi optimistični hit “Ja luzer?”, ali i pjesme inspirirane ratnim tragedijama “Čovek sa mesecom u očima ” i “Krivi smo mi”. U isto vrijeme objavljen je i album “Najveći hitovi” na kojem su pjesme iz razdoblja od 1986. godine i sam Balašević ih je odabrao za kompilaciju. U to vrijeme njegovi koncerti postaju prava javna čistilišta, budući da govori vrlo oštre, ali duhovite priče sa jasnim opozicijskim stavovima.
Poslije duže pauze album “Na posletku” objavljuje početkom 1996. godine. U ekipu suradnika dolazi mladi bubnjar Petar Radmilović koji se prije toga dokazao u jazz vodama. Nove pjesme “Regruteska”, “Namćor”, “Drvena pesma”, “Dođoška” snimljene su uglavnom na akustičnim instrumentima uz sudjelovanje gudača “Svetog Đorđa”, a upotrebljeni su fagot, oboa, truba i violina koje vjerno dočaravaju atmosferu Balaševićevih stihova.
U Sava centru, svom tradicionalnom prostoru, Balašević je započeo sa četiri nastupa koje je održao listopada i studenog 1982. godine. Prvobitna ideja je bila da tijekom godine nastupa jednom mjesečno i da publici uz svirku nudi i redovite komentare. Kako je prvih šest nastupa bilo vrlo uspješno, došlo se na ideju da organizira novogodišnje koncerte što je, najviše zahvaljujući publici, pretvoreno u tradiciju. Ti koncerti su svake godine izazivali sve veći interes, tako da je Balašević u zimi 96/97. godine imao deset rekordnih rasprodanih svirki, te je zaključno sa tom serijom u Sava centru nastupao oko osamdeset puta. Od 1994. godine Balašević povremeno drži koncerte u Sloveniji gdje također postiže veliki uspeh.
Pjesma “Sloboda ne” koju je snimio još u jesen 1992. godine, prvi put je službeno objavljena na kompilacijskom disku “Nas slušaju svi, mi ne slušamo nikoga!” izdanog povodom građanskog protesta koji se odvijao zime 96/97. godine. U Sloveniji je objavljen album uživo “Da l’ je sve bilo samo fol?” snimljen na koncertu održanom 6. prosinca 1996. godine u Mariboru.
Godine 2000. Balašević izdaje svoj album pod imenom “Devedesete”. Značajnije skladbe s tog albuma su istoimena pjesma “Devedesete”, “Nedostaje mi naša ljubav”, “Sevdalinka”, “Živeti slobodno” i “Balkanski tango”. Na albumu se našla i parodija “Legend’a o Gedi Gluperdi”
Album “Dnevnik starog momka” izlazi krajem 2001. godine. Zamišljen kao ispovijest “starog momka”, dat je u 12 pjesama koje nose ženska imena. Početna slova naziva daju “Olja je najbolja”. Balašević se vraća svom matičnom motivu – ljubavi, ali i načinje novu temu u pjesmi “Branislava”. Naime, donosi nam priču o narkomaniji i svoju jasnu osudu toga zla.
Slovenski sastav Zaklonišče Prepeva je na svojem albumu “Nešto kao Jimmy Hendrix” obradio Balaševićevu “Računajte na nas”, a Voodoo Popeye je na albumu “Voodoo Epopeje” obradio pjesmu “Oprosti mi Katrin”.
Balašević je tijekom karijere objavio pjesmaricu sa svojim tekstovima “Računajte na nas”, roman “Tri posleratna druga” (1991.), knjigu novinskih komentara “I život ide dalje (sve dalje odavde…)” (1993.) i knjigu “Dodir svile” (1996.) u kojoj je izbor tekstova sa ploča. Novi roman “Jedan od onih zivota” (1997.) bavi se razdobljem od 1. do 15 novembra ratne 1991. godine. Balašević je napisao scenarij i tumačio glavnu ulogu u TV seriji “Specijalna redakcija”, glumio u TV serijama “Vojnici”, “Pop Ćira i pop Špira”, “Panonski mornar”, i u filmu “Vojnici”. Za svoj rad dobio je Nagradu punoletstva, Oktobarsku nagradu Novog Sada, Estradnu nagradu Jugoslavije, nagradu za literarni doprinos u području estrade na “Domanovićevim danima satire” i nagradu Todor Manojlović za poseban umjetnički senzibilitet.
Sa suprugom Oliverom bio je u braku više od 40 godina. Upoznali su se krajem 70-ih, kada joj je i napisao pjesmu “Provincijalka”, a zatim cijeli niz drugih pjesama. Imali su troje djece – Aleksu, Jovanu i Jelenu. – Mnogo je ljudi koji vole moje pjesme i oni za mene nisu samo publika. Omogućili su mi da živim od svog talenta, radim ono što volim, u čemu uživam i, na kraju krajeva, da živim od toga, kazao je Balašević koji je uvijek cijenio svoju publiku.