Model ‘jedna općina, jedno lovište’ nema alternativu, jer kako podijeliti lovišta. Kako podijeliti divljač na hrvatsku i bošnjačku?, kaže Enes Ibrak, predsjednik Lovačkog društva “Vlašić” iz Travnika, u srednjoj Bosni, osvrćući se na situaciju u tom dijelu Bosne i Hercegovine, u kojem poslijeratne etničke podjele nisu zaobišle ni lovstvo.
Kao i većina općina u Srednjobosanskom kantonu, jednom od deset kantona u Federaciji BiH, i Travnik od proteklog rata ima dva lovačka društva – “Vlašić” i “Sokol”.
Jedno je član Saveza lovačkih organizacija u BiH, sa sjedištem u Sarajevu, a drugo Lovačkog saveza Herceg Bosne, čije je sjedište u Mostaru.
I jednima i drugima lov je zabranjen, jer se u SBK već 14 godina čeka na odluku o formiranju lovišta, a Zakon o lovstvu Federacije BiH poznaje samo jednog korisnika lovišta.
Ibrak objašnjava da je 2017. godine u Travniku bilo formirano zajedničko udruženje “Vlašić/Sokol”, ali da se od zajedničkog djelovanja s vremenom odustalo, prenosi RSE.
– Naš stav je da u ovom kantonu svaka opština ima jedno lovište, a ovi drugi su isključivi u podjeli, odnosno da imamo tri ili četiri lovišta u opštini. Za mene to nije nacionalno pitanje, jer u našem društvu ima više Hrvata, nego što u ‘Sokolu’ imaju članova. Oni koji tako razmišljaju žele svoju teritoriju i da rade na njoj šta žele. Kako podijeliti opštinu i odrediti gdje je njihova teritorija, a gdje je naša, ističe Ibrak.
Problemi u ovoj oblasti u SBK traju od 2006. godine, a lov je, proteklih godina, omogućavan privremenim dozvolama, koje je dodjeljivalo resorno kantonalno Ministarstvo.
Zbog neusvajanja odluke o formiranju lovišta, federalna inspekcija je u martu 2019. godine zabranila izdavanje dozvola, a zbog svega je, kako tvrde lovci, došlo do povećanja krivolova.
Predsjednik Lovačkog društva “Sokol” iz Nove Bile u blizini Travnika Drago Marjanović rješenje vidi u formiranju više lovišta na području te općine.
Sa zahtjevom za pomoć se, kako kaže Marjanović, u februaru njegovo društvo obratilo i Uredu visokog predstavnika (OHR).
-Od OHR-a smo tražili da se uključi u implementaciju Zakona o lovstvu FBiH i da urgira kod nadležnih institucija da se formiraju lovišta po zakonu. U Zakonu nigdje ne stoji ‘jedna općina jedno lovište’. Općina Travnik ima mogućnost formiranja više lovišta i potrebno je samo urediti međusobne odnose. Postojeća društva su registrirana sukladno zakonu, ali ne može za jedno lovište biti dva gospodara. Nacionalno pitanje bih isključio i smatram da je ovo više pitanje upravljanja i gospodarenja, kaže Marjanović, te najavljuje nastavak pregovora predstavnika dva lovačka društva.
Osim u Travniku, dogovor nisu postigli ni lovci u Gornjem Vakufu/Uskoplju i Novom Travniku.
I ti gradići u srednjoj Bosni su, ratnih 90-ih, bili poprište sukoba između Armije Republike BiH i Hrvatskog vijeća obrane , a nacionalne podjele zadržale su se do danas, čak i u lovačkim društvima.
U devet preostalih općina je, nakon višegodišnjih političkih pregovora i pokušaja usuglašavanja, prihvaćeno rješenje o formiranju zajedničkih lovačkih udruženja, koji će upravljati zajedničkim lovištem.
Vlada SBK, sastavljena od kadrova Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice BiH, postigla je, također, dogovor, te je 2. oktobra ove godine usvojena Odluka o osnivanju lovišta, po modelu “jedna općina, jedno lovište”.
Kako bi stupila na snagu, ovu odluku treba potvrditi i Skupština SBK, do kada je dat rok lovcima u tri sporne općine da postignu dogovor.
Šta kažu lovci?
Lovci iz oba lovačka saveza slažu se, pak, da se u priči o lovištima već godinama preklapaju politički interesi i vodi borba za dominaciju.
Sadik Glamočić, lovac iz Jajca, općine koja je među prvima potpisala sporazum o zajedničkom društvu, smatra da pitanje lovišta zapravo predstavlja pitanje teritorija.
– Mi smo tražili samo jedno lovište i da se sve zajednički radi, bez razdvajanja… Bilo je i kod nas otpora, ali uspjeli smo i sada to prilično dobro funkcionira. Vjerovatno je politika umiješena u sve, jer to je očigledno kad vidite da nakon nekih međusobnih dogovora lovci idu glavnim političarima na dogovor. Vjerovatno su se koplja između hrvatske i bošnjačke strane lomila preko SBK, koji ima ove mješovite općine, a šta je cilj to ne znam. Ovdje je bilo pitanje teritorija, jer ako dijeliš lovište dijeliš odmah i teritoriju, naglašava Glamočić.
Posljedica višegodišnjih razmirica najviše se osjete u šumama u SBK, u kojima su životinje, nezaštićene i bez adekvatnog nadzora, prepuštene krivolovcima. Istovremeno, sve je više upozorenja stočara o učestalim napadima divljih životinja na njihova stada.
Piše: I.H., Oslobođenje