Zaključak kojeg je studija Sveučilišta Warwick iznijela, dobiven je iz sistematskih izvještaja drugih studija koje su prijavile ishode COVID-19 bolesti kod pacijenata kojima je isto tako dijagnosticirana i opstruirajuća apneja u snu. To je samo naglasilo potrebu daljnjeg istraživanja o utjecaju virusa na ljude s dijagnozom navedenog poremećaja u snu te da se lakše identificira one koji imaju taj poremećaj, ali im nije dijagnosticiran.
Rezultati studije objavljeni su u znanstvenom časopisu Sleep Medicine Reviews, prenosi Zimo.hr.
Ukratko, apneja u snu je stanje koje karakterizira djelomična ili potpuna blokada dišnih puteva u snu kad se mišići dišnih puteva opuste. Obično se dijagnozira osobama koje hrču u snu, a i pretile osobe imaju veće šanse razviti apneju u snu.
Znanstvenici su u studiji htjeli istražiti postoji li povećan rizik od težeg oblika COVID-19 bolesti za ljude kojima je dijagnosticirana apneja u snu. U tu svrhu proučili su podatke 18 studija o COVID-19 provedenih do lipnja 2020. koje su u sebi imale podatke o apneji.
Osam od 18 studija uglavnom se vezalo na rizik od smrti od COVID-19, dok se preostalih deset vezalo na dijagnozu, terapiju i upravljanje apnejom u snu.
Tako je jedna velika studija otkrila da je kod pacijenata koji imaju dijabetes i koji su hospitalizirani zbog COVID-19 te koji primaju i terapiju za opstrukcijsku apneju u snu, rizik od smrti od COVID-19 povećan 2,8 puta.
Britanski znanstvenici vjeruju da je u njihovoj zemlji čak 85 posto slučajeva opstrukcijske apneje u snu zapravo neotkriveno, odnosno bez dijagnoze, što znači da je 1,5 milijuna ljudi u Velikoj Britaniji kojima je dijagnosticirana apneja, zapravo samo vrh takozvane sante leda.
Bez jasne slike koliko ljudi možda ima opstrukcijsku apneju u snu, teško je točno odrediti koliko je ljudi s tim poremećajem možda iskusilo teži oblik COVID-19. To je stanje preslabo dijagnosticirano, a mi ne znamo predstavlja li nedijagnosticiranja apneja još veći rizik za COVID-19 pacijente ili ne, kaže dr. Michelle Miller, voditeljica studije.
Ona i njezin tima smatraju kako je važno da oni kojima je dijagnosticiran taj poremećaj budu svjesni potencijalnog dodatnog rizika te da se dodatno zaštite od potencijalne zaraze.
Preporučuju i liječnicima opće prakse i onima u bolnicama da vode evidenciju o tim pacijentima, kako bi se dobilo što više podataka, koji bi pak definitivno pokazali postoji li još jedan ozbiljan razlog za zabrinutost kad su u pitnaju rizične skupine ugrožene s COVID-19.