Ulice bosanskohercegovačkih gradova posljednjih mjeseci poprište su nasilja, čiji počinioci često u opasnost dovode i same građane. Nasilničko ponašanje osobe na zatvorskom dopustu tokom vikenda u Tuzli i prekjučerašnje ubistvo u Sarajevu, samo su pojavne manifestacije u društvu koje ima ozbiljne sigurnosne probleme.
Tužilaštvo Tuzlanskog kantona je zatražilo od Općinskog suda Tuzla mjeru jednomjesečnog pritvora za Elvisa Selimovića. Riječ je o višestruko osudjivanoj osobi za različita krivična djela koja je minulog vikenda, tokom zatvorskog dopusta, nasilničkim ponašanjem nanijela materijalnu štetu, ugrozila sigurnost građana i zaprijetila policiji tokom akcije hapšenja. Ovaj slučaj samo će biti dodat u njegov kriminalni dosije. Pitanje je da li će spriječiti ponavljanje ovih djela u budućnosti.
ADMIR ARNAUTOVIĆ, portparpl Tužilaštva TK
“Imamo eklatantne primjere nasilja, ne samo u ovom obliku, nego imali smo u poslednjih nekoliko mjeseci teške oblike krvnih delikata, ubistava i žena i muškaraca, tako da ono što Tužilaštvo radi je represija. Mi se bavimo posljedicom, procesuiramo takve osobe, međutim sve druge institucije i mehanizmi unutar institucija sistema bi trebali da poduzmu određene mjere.”
Problem nije u Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, smatra advokat Damir Alić, već u praksi da su kazneno-popravni zavodi puštanje zatvorenika na redovne dopuste pretvorili u nešto više od privilegije.
DAMIR ALIĆ, advokat, Tuzla
“Imamo situaciju da osuđene ubice za krvne delikte, za seksualne delikte, redovno izlaze na slobodu jer odbiju nekakvu pozitivnu ocjenu unutar zatvorskog sistema, da su oni primjereni zatvorenici, a zapravo se olako shvata njihovo teško krivično djelo koje su učinili, pa ih onda puštaju na slobodu i onda oni čine nova krivična djela.”
Ubistva na javnim mjestima, poput ubistva na Vilsonovom šetalištu u Sarajevu, kao i nasilničkog ponašanja u Tuzli, bilo je uvijek i uvijek će ih biti, ali sociologe zabrinjavaju trendovi prisutni u postratnom bh.društvu.
SMILJANA VOVNA, sociolog, Tuzla
“Ono što zabrinjava je, recimo, porast tih narkotičkih sredstava koje se nalaze na cesti. Ali, evo svjedočimo i optužbama da droga ulazi upravo preko vrha, i to političkog vrha, naše države. Da li je to tačno ili nije istraga će pokazati, ali dovoljno je da imamo opravdanu sumnju da oni koji odlučuju o našim sudbinama u stvari rade na širenuju, na kriminalu na nekom ličnom interesu i zaradi.”
Već godinama slušamo upozorenja da se institucije države i društvo u cjelini ne bave suštinom problema, već reaguje samo na posljedice incidentnih slučajeva. Umjesto bavljenja obrazovnim, socijalnim i ekonomskim pitanjima, agresivno dominantna politika nacionalnih podjela je zarobila javni prostor, skrivajući pri tom vješto stvarne probleme građana.