Same brojke su otrežnjavajuće: prema novoj studiji, kvaliteta demokracije pogoršala se u posljednjih 20 godina u 137 zemalja koje se mogu opisati kao zemlje u razvoju ili kao tzv. zemlje u usponu. Prema “Indeksu transformacije” zaklade Bertelsmann, sada imamo 63 demokracija naspram 74 autokracija.
Drugim riječima, države u kojima nema slobodnih izbora niti funkcionalne pravne države. A samo u posljednje dvije godine, obilježene novom geopolitičkom situacijom, ruskim agresorskim ratom na Ukrajinu i pandemijom koronavirusa, izbori u 25 zemalja bili su manje slobodni i pošteni nego prije. Sloboda izražavanja i sloboda tiska su sve više ograničene u 39 zemalja.
“Pandemija je pogoršala efekte!”
Sabine Donner jedna je od autorica studije. Ona za Deutsche Welle govori o učinku koji je pandemija koronavirusa, s policijskim satom i privremenim smanjivanjem građanskih sloboda, imala na demokratski razvoj: “Pandemija je bila prilika da se još više ograniče prava i da se još više moći koncentrira na vlade. Ali u osnovi, pandemija nije stvorila probleme koji već nisu postojali.”
Prema zakladi Bertelsmann, studija je najveće i najopsežnije istraživanje te vrste. Studija se temelji na 5000 stranica izvješća o zemljama koje zaklada sastavlja uz pomoć 300 stručnjaka, sveučilišta i think tankova u oko 120 zemalja. Ispituje se stanje demokracije, gospodarski razvoj i djelovanje vlade. Sve tri kategorije trenutno su na povijesno najnižoj razini.
Pozitivan trend: demokracije se polako bude
No, Sabine Donner ne želi očajavati, unatoč svim negativnim izvještajima. Ona primjećuje da u etabliranim demokracijama raste svijest da svijet postaje sve manje slobodan: „U posljednje dvije do četiri godine, građani i vlade, demokratske države, uključujući i nas ovdje u Njemačkoj, postali su oprezniji u pogledu izazova koji proizlaze iz autokracije. A ti izazovi su znatno snažniji nego prije deset godina. Ali mislim da smo sami za to krivi.”
Jesu li demokracije prespore i nefleksibilne?
Autoritarni vladari vole svoje postupke opravdavati tvrdnjom da su demokracije preglomazne, nedovoljno fleksibilne i da više ne mogu držati korak s globalnom konkurencijom. Studija se suprotstavlja ovim tvrdnjama: ako procijenite djelotvorno djelovanje vlade, poput djelovanja u pandemiji, onda su loše organizirani i korumpirani režimi poput Kambodže, Venezuele ili Zimbabvea prošli najgore. Svih 45 zemalja s najnižom učinkovitošću ne spadaju u demokracije.
Kako smatra Sabine Donner, činjenica da se autokracije ne ponašaju razboritije od demokracija u kriznim vremenima također je vidljiva u ponašanju Kine tijekom pandemije: “Vidjeli smo to u pandemiji korone, kada je postalo jasno da stroge karantene ne funkcioniraju. I vidjeli smo da je bilo velikih prosvjeda, unatoč svoj represiji. Ne samo da je u autokraciji teže prepoznati pogrešne postupke, nego ih je teže i ispraviti, a autokracije mogu biti i pod pritiskom jer stanovništvo nije zadovoljno rezultatima.
Građanske inicijative su ključne
Građanske aktivnosti ljudi koji podržavaju slobodne izbore, slobodu tiska i podjelu vlasti ostaje ključno kada je u pitanju suzbijanje autokratskih tendencija. Ako ovdje postoji kontinuirani pritisak, obrana od autokratskih tendencija može biti uspješna. U studiji se kao primjeri navode nedavni izbori u Keniji i Zambiji te u Poljskoj i Moldaviji.
Kulturni ili vjerski utjecaji igraju manju ulogu. Drugim riječima: mogu li muslimanske zemlje poput onih u Zaljevskoj regiji same potisnuti autokratske tendencije? Sabine Donner: “Ne znam zašto to ne bi uspjelo. Uzmimo Tajvan ili Južnu Koreju, kojima se dugo upravljalo autokratski i koji su se u početku ekonomski modernizirali. A sada su vrlo stabilne i uspješne demokracije. Ne postoji automatski mehanizam koji to sprječava.”
Pozitivni primjeri: Južna Koreja, Kostarika, Čile, Urugvaj
Tako ni ne čudi glavni zaključak studije: sve zemlje zapravo još uvijek najbolje prolaze ako u njima vlada demokracija i vladavina prava. U priopćenju koje prati objavu Indeksa transformacije 2024. o državama poput Južne Koreje, Kostarike, Čilea, Urugvaja i Tajvana kaže se: „Usidrene u vladavini prava, strateški orijentirane, njihova javna uprava ne samo da osigurava dobre rezultate u obrazovanju i zdravstvu i u poboljšanju životnog standarda, nego i kad je u pitanju jačanje demokracije.”
A tamo gdje demokracija već funkcionira, vlade, prema studiji, moraju tražiti konsenzus od najširih mogućih skupina stanovništva više nego prethodnih godina. Čak i ako to postaje sve teže u klimi koja se sve više polarizira.
Piše: Jens Thurau / DW