Polaganjem vijenaca i cvijeća, odavanjem pošte u Aleji mladosti, počelo je komemorativno obilježavanje 28. godišnjice masakra na tuzlanskoj Kapiji kada je u eksploziji granate ispaljene sa položaja Vojske Republike Srpske na Ozrenu 25. maja 1995. godine ubijen 71 mladić i djevojka, a više od stotinu građana i građanki teže ili lakše ranjeno.
Prvi u Aleju mladosti, još u osvit zore, stizali su roditelji, braća, sestre, rodbina… ubijene tuzlanske mladosti. Željeli su izbjeći gužvu i razgovore jer, kako ističu, ne vjeruju da će živi dočekati zadovoljenje pravde za ubijenu tuzlansku mladost.
“Dvadeset i osam godina je prošlo, sada bih imala unučad. Šta ću? A sve ista priča, svake godine i nikad ništa. Ja kažem bježat ću od novinara, od svega, eto. Ne može se, ne može se… Ne znam više šta da ti kažem,“, kaže Nedžiba Memić, koja je u masakru izgubila kćerku Edisu. Tu je i mezar njene najbolje drugarice Amire Mehinović, čiji su roditelji preminuli, a brat poginuo na Igmanu te je Nedžiba sama sebi dala obećanje da će dok je živa obilaziti i održavati mezare najboljih drugarica.
Od prošlog 25. maja među živima nije Arif Ahmetašević, otac ubijene Edine i zbog toga je za njegovog sina Edina današnji 25. maj izuzetno težak dan.
“Ne znam šta da kažem 28 godina poslije. Sve je teže i teže. Teško mi je u ovom trenutku išta da kažem, pogotovo što sada i roditelji odlaze, ostajemo mi, morat ćemo ovako prenositi na mlađe, na mog sina da i on zna šta se dogodilo na Kapiji tog 25. maja 1995. godine. Jednostavno samo da se ne bi zaboravilo“, rekao je Edin Ahmetašević.
Njegovog oca, ali i brojne drugih roditelja, s pijetetom se sjeća Zineta Hidanović, koja ističe kako je svake godine ista priča i da se ništa ne događa da bi se roditeljima olakšala bol i tuga.
“Nego tapkamo u mjestu. Danas ima Zinete, sutra je možda neće biti, nas roditelja pola nema. Ne znam da li će i mene biti do sljedeće godine, ali sramota je da se ništa ne čini po pitanju Kapije. Sramota je isto tako što je visoki sud uradio to što je uradio, sramota je što su smanjili kaznu Novaku Đukiću, što su dozvolili da ide u Srbiju navodno na liječenje, a svi su znali da ima dvojno državljanstvo. Svi su znali da se tamo njemu neće ni suditi zaista ne znam da li neko misli koliko nas boli takav postupak vlasti prema nama“, kaže Zineta Hidanović, koja je u masakru izgubiia sina Alema.
Za zločin na Kapiji pravosnažno je pred Sudom Bosne i Hercegovine osuđen general Vojske RS Novak Đukić na 20 godina zatvora. Đukić je prije izricanja pravomoćne presude otišao za Beograd gdje se i danas nalazi, a u međuvremenu je Sud Bosne i Hercegovine za njim raspisao međunarodnu potjernicu.
Komemorativno obilježavanje 25. maja u Tuzli se nastavlja polaganjem vijenaca i cvijeća na spomen-obilježju Kapija, a večeras u 20:55 sati oglasit će se sirene u vrijeme kada je sa Ozrena ispaljena granata na tuzlansku mladost.
Na Tuzlanskoj kapiji 25. maja 1995. su ubijeni: Suzan Abdulismail, Edina Ahmetašević, Elvis Alagić Enko, Admir Alispahić, Lejla Atiković, Asmir Bakalović, Adnan Beganović, Damir Bojkić, Indira Borić, Ivana Bošnjaković, Elma Brguljak, Lejla Bučuk, Sanja Čajić, Selma Čaušević, Amir Čekić, Samir Čirak Ćiro, Almasa Ćerimović, Zada Dedić, Razija Djedović, Amir Đapo, Suzana Dušić, Amir Đuzel, Muris Fatušić, Ago Hadžić, Hamdija Hakić, Senad Hasanović, Šemsa Hasečić, Alem Hidanović, Nedim Hodžić, Hasan Hrustanović, Adnan Hujdurović, Elvira Hurić, Almir Jahić, Azur Jogunčić, Sandro Kalesić, Franc Kantor, Damir Kurbašić, Vanja Kurbegović, Vesna Kurtalić, Sulejman Mehanović, Pera Marinović, Nenad Marković, Amira Mehinović, Edin Mehmedović, Edisa Memić, Adrijana Milić, Nešet Mujanović, Edin Mujabašić, Samir Mujić, Elvir Murselović, Šaban Mustačević, Dijana Ninić, Selma Nuhanović, Indira Okanović, Rusmir Ponjavić, Raif Rahmani, Fahrudin Ramić, Nedim Rekić, Jasminko Rosić, Nihada Šišić, Armin Šišić, Senahid Salamović, Edhem Sarajlić, Jasminka Sarajlić, Aim Slijepčević, Savo Stjepanović, Jelena Stojičić, Ilinka Tadić, Azur Vantić, Mustafa Vuković i Adnan Zaimović.