Još više haosa ili neki novi spasitelji…
Pet mjeseci od Opštih izbora kada smo imali rekordan broj stranaka, 145, dobili još jednu.
Doskorašnja potpredsjednica Partije demokratskog progresa (PDP) Jelena Trivić službeno je saopštila da osniva stranku Narodni front za, kako je navela, bolju, uređeniju, pristojniju Republiku Srpsku.
I dok se mnogi pitaju šta nam novi politički subjekt donosi, da li se radi o novim opcijama ili već viđenim derivatima postojećih stranaka vratimo se činjenici da u Bosni i Hercegovini dolazi jedna politička stranka na svakih 30.000 stanovnika, što nas svrstava u sam vrh liste država s najvećim brojem stranaka po broju stanovnika u Evropi.
A BiH, kao BiH – iako imamo rekordan broj političkih stranaka, imamo manje demokratije, pravde, zakona.
Potvrđuju to izjave koje su nam dali i analitičari pred izbore 2018. godine, a zastrašujuće je da se od tada ništa nije promijenilo ili je čak gore.
Još više haosa ili neki novi spasitelji
Direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju i analitičar Žarko Papić nije iznenađen ovolikim brojem partija, jer je u BiH politika najprofitabilnija djelatnost. Kaže da se u narodu već odavno govori da je onaj ko osvoji mjesto odbornika u opštinskoj skupštini obezbijedio i sebe i svoje potomke. Nije ovdje riječ o 500 ili 600 maraka mjesečno, već o raznim privilegijama, lagodnom životu, prilikama za biznis, zapošljavanje rodbine, jer svi znaju da se kompletna politička scena temelji na korupciji.
“Većina tih partija, čast rijetkim izuzecima, osnovane su zarad svojih ličnih interesa. Pođimo od vladajućih nacionalnih partija koje i nisu političke partije već interesne grupe, uglavnom kartelski organizovane. U njima autoritarni vođa kontroliše odnose između posebnih kartela, a onog momenta kada počne da gubi kontrolu, karteli se odvajaju i formiraju sopstvene partije. Stranke se znači uglavnom ne formiraju radi novih politika, ili da daju političke odgovore na potrebe građana, nego se formiraju zbog interesa “, naglašava Papić.
Govoreći o potencijalnoj ljevici, kaže da one prave kardinalnu grešku, jer ne nude ono osnovno, program, već se pogrešno fokusiraju na to ko će biti kandidat za člana Predsjedništva BiH.
“Program stranke u potpunosti mora biti fokusiran na životne probleme građana – siromaštvo, nezaposlenost, niske plate, korupciju, nepostojanje pravne države. U BiH imate toliko nezaposlenih, siromašnih, penzionera sa niskim penzijama i kada bi to neko uspio “pokrenuti” imao bi dvotrećinsku većinu. Stoga je ključno pitanje hoće li neka stranka to uspjeti, u protivnom građani će izgubiti i ove izbore”, pojasnio je Papić.
I Almir Terzić, politički analitičar govori o tome na sličan način. U BiH je, kaže, zavladala ozbiljna bolest društva – liderstvo. Svi žele da budu lideri i predsjednici stranaka i ukoliko to ne mogu da ostvare u postojećim partijama, odvajaju se, napuštaju ih i formiraju nove jer nema boljeg posla u državi od pozicije imenovanog i izabranog zvaničnika – ne mora se raditi, nema odgovornosti, a privilegije idu.
Sa druge strane su građani – glasači, koji su, kaže Terzić, sluđeni, jer pred sobom imaju kandidacijsku listu koja više liči na čaršaf na kojem su nakamarena imena, nego na listu koja daje pregled sposobnosti i stručnosti predloženih”. A oni najgrlatiji imaju i najveće šanse.
„Sadašnje stanje donijet će nakon opših izbora 2018. još gore stanje. U parlamentima i skupštinama imat ćemo izabrane predstavnike sa veoma upitnom, odnosno malom podrškom birača koji će zarad svojih interesa moći zloupotrebljavati svoje mandate. Veoma je opasno i neprihvatljivo stanje u kojem jedan glas odlučuje o većini. To se u prethodnih nekoliko mandata pokazalo u BiH prilikom sastavljanja vlasti. Tu nije bilo riječi o demokratskim procesima nego manipulacijama i zloupotrebama“, ističe naš sagovornik.
Da hiperprodukcija političara zbunjuje građane i omogućava veliku manipulaciju smatra i politički analitičar Velizar Antić. Naime, u ovakvom haosu građani jako teško mogu spoznati koji političari žele pravednije, bolje i uređenije društvo. Pogotovo ako je riječ o političarima i strankama koje su na vlasti.
“Kod nas je jako nizak nivo političke kulture. Ujedno i obrazovanosti za politiku i procese u politici. A sve to omogućuje veliku mogućnost manipulacije od onih koji su na vlasti. Na razne načine, a prije svega preko medija koje kontrolišu“, zaključuje Antić.
Naši sagovornici, u ovom bh. stranačkom haosu za građane, imaju samo savjet – bježite od onih koji prosipaju fraze kojih smo se već dobrano naslušali, od onih koji vas tjeraju u torove i siju strah od onih drugih ili trećih.
Jer sve dok prolaze nacionalne priče, političari neće pričati o radnicima, nezaposlenima, platama socijalnim slučajevima