U vremenu stalnih poskupljenja osnovnih životnih namirnica, sve je više onih koji jedva preživljavaju. Povećava se broj građana koji apeluju na pomoć u hrani. Ekipa BHT1 posjetila je jednu od takvih porodica, koje su prepuštene na milost države i humanih ljudi.
Samohrana majka Hava Levis i njeno troje djece borave u neuslovnim prostorijama u kolektivnom naselju u Tuzli, bez struje, dovoljno hrane i ostalih životnih potreba. Bila je žrtva nasilja u porodici, a sada sa oko 120 KM mjesečnih primanja školuje dvoje osnovaca, i sama lošeg zdravstvenog stanja. Noći provode u mraku, svijeće kupi kada ima sredstava.
“Idem krečim, radim, cijepam drva, idem po kontejnerima, mučim se, zarađujem. Djeca mi idu koliko puta bez užine. Sva djeca jedu, moja gledaju, dok ne dođu kući bilo šta da im napravim”, kaže majka Hava Levis.
Havin sin pohađa šesti razred, a kćerka sedmi. Kaže da samo želi da budu obrazovani, da ne završe na ulici. Najviše bi voljela da ima bilo kakav posao, a kome god se obrati za pomoć, uglavnom naiđe na zatvorena vrata.
“Meni ne treba bogatstvo. Ne treba mi novac. Samo da mi djeci bilo ko pomogne, da mi djeca imaju svoju svjetlost, da imaju svoj televizor, da završe školovanje. Samo to želim od države”, kaže majka.
Bez električne energije, sve što ima je poklonjena peć na drva i kolicima prikuplja ogrjev. Svakodnevno se povećava broj građana koji i u Crvenom križu, nevladinim organizacijama i udruženjima traže pomoć. Među njima su i penzioneri i radnici sa minimalnim plaćama, a bez pomoći vlasti nemoguće je udovoljiti svim zahtjevima.