Zbog raznih stresnih situacija, izazvanih socio-ekonomskim neprilikama, građani Bosne i Hercegovine sve više posežu za takozvanim “lijekovima za sreću”. Veoma nepovoljan utjecaj na duševno zdravlje građana ostavili su pandemija koronavirusa, te rat u Ukrajini, koji u ljudima budi stare, ali i nove strahove.
Prema podacima Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine u prošloj godini uvezenih i proizvedenih antidepresiva i lijekova za smirenje bilo je u vrijednosti oko 22,6 miliona maraka, što je u odnosu na 2017. godinu više za oko 14 posto. Psihološki problemi još su tabu tema našeg društva. Međutim, ozdravljenje je moguće ukoliko se pomoć potraži na vrijeme, kaže specijalist psihijatar Mirela Arnautović-Tahirović.
“Najbolje bi bilo da se jave kada to krene s gubitkom raspoloženja, s pojavom napetosti, nervoze, nesanice, tjeskobe, osjećaja da nemaju zraka, da se guše. Ako osjete da nisu više funkcionalni kao što su bili. Ako konkretno govorimo o derpesiji i anksioznosti, to je sniženo raspoloženje koje traje duže od dvije sedmice i nema nekog specijalnog pomaka, da ih ništa ne može motivirati, relaksirati, opustiti”, objašnjava Arnautović-Tahirović.
Neozbiljno shvatanje problema i potiskivanje osjećaja, strah od osuda ono je zbog čega građani samoincijativno posežu za lijekovima koje ne bi smjeli uzimati bez preporuke stručne osobe. Takvo postupanje može stvoriti samo dodatne smetnje, te dovesti do pogoršanja kliničke slike.
“Vrlo je važno da se shvati da svaki lijek koji se uzima na svoju ruku nije dobar lijek. Ne postoji lijek koji možete uzeti samostalno i da je to dobar lijek za vas”, ističe Arnautović-Tahirović.
Ilhana Dolović-Hadžajlija, magistrica farmacije, pojašnjava da antidepresive i lijekove za smirenje ne trebamo uzimati na svoju ruku, jer u tom slučaju mogu dovesti do ovisnosti. Ukoliko se utvrde blagi ili umjereni poremećaji, kao dodatak ishrani, preporučuju se lijekovi za smirenje na prirodnoj bazi koje, iako nemaju negativne posljedice, treba uzimati prema savjetima stručne osobe.
“Samo je potrebno na takve lijekove, odnosno, dodatke prehrani, skrenuti ljudima pažnju na način upotrebe, koja je doza, da ne bude subdoziran lijek, jer onda nema djelovanja. Onda oni kažu, to meni nije pomoglo. Nije pomoglo jer nisu ga uzeli na adekvatan način”, napominje Dolović-Hadžajlija.
Nažalost, sve veći porast psihosmetnji prisutan je i kod mladih. Predrasude i zablude o psihoterapiji i lijekovima dovode do suicida, kaže Dolović-Hadžajlija. Shodno tome iz apoteka poručuju, kako im se osobe koje osjete bilo koji problem ovog tipa, mogu obratiti za pomoć.
“Pozivam sve ljude koji osjećaju neki problem ili imaju potrebu za razgovorom, tu smo, uvijek prva linija zdravstvenih ustanova. Neka dođu, uvijek smo raspoloženi da im damo savjet. Ukoliko vidimo da to nije u našem dometu, da mi tu ne možemo pomoći, svakako ćemo ih uputiti na pravu adresu”, poručuje Dolović-Hadžajlija.
Stručnjaci su saglasni kako nije, te ne smije biti sramota ukazati na promjene i probleme u mentalnom zdravlju. Apeluju da pacijenti trebaju potražiti pomoć, jer pomoć postoji. Nerazumijevanje i neprihvatanje problema od okoline ne smije i ne treba biti zid spoticanja kada je u pitanju traženje pomoći stručnih osoba.