Namješteni konkursi i stranačka zapošljavanja, prednost stranačke knjižice u odnosu na diplomu – svakodnevnica je ovo u BiH, a ova negativna praksa posebno se manifestuje tokom predizbornog perioda. Svoju ispovijest za N1 iznijela je u javnost i mlada učiteljica i najmlađi master razredne nastave u Republici Srpskoj, Nada Vasiljević.
U banjalučkoj Osnovnoj školi “Branko Radičević” počela je da radi 2018. godine na mjestu profesora razredne nastave, odnosno, učiteljice, putem javnog konkursa. Tu je radila do 2020. godine, kada je škola dobila novog direktora Sinišu Rankić.
“U junu 2020. godine, otišla sam na razgovor kod njega i pitala sam ga da li postoji mogućnost da zadržim radno mjesto jer je škola dobila informaciju da se učiteljica koju sam ja mijenjala dvije godine i nešto, neće vratiti na to radno mjesto i da se snašla u nekoj drugoj stranoj državi. Ta učiteljica je, prethodno, uzela dvije godine plaćenog odsustva. Rekao je da razumije moj problem, ali da je danas jedini način da neko zadrži svoje radno mjesto, da se učlani u stranku. Rekao je da se hitno moram upoznati sa ministricom prosvete i kulture Natalijom Trivić i njenom savjetnicom Eneom Hotić, te da one diktiraju ko će da bude primljen u nekoj školi”, kaže Nada i nastavlja:
Bila je, kako kaže, u najmanju ruku iznenađena jer neko ko je prvi student generacije, ko je ostvarivao velike rezultate, neko ko je najmlađi master u Republici Srpskoj, dođe u situaciju da njegov posao zavisi od skupljanja glasova ljudi koji su na funkciji da štite prosvetne radnike i da im pomažu kad god im nešto zatreba.
“Znala sam da je nemoguće da ja to skupim jer je potrebno mnogo ljudi i samim tim sigurni glas znači da ja garantujem za te ljude da će glasati. Kasnije, kada su vidjeli, da ja ne pokazujem te posebne rezultate za te lokalne izbore, počeli su pritisci, kako od strane direktora, tako i sa vrha ministarstva. Kasnije me Enea Hotić ubacila u te neke grupe, učlanila me, ali ja se direktno nisam učlanila u stranku Ujedinjena Srpska. Jedino ako su one nešto zloupotrijebile i prijavile. Kada su vidjeli da ja ne mogu da ostvarim ono što žele, počele su da spominju neke druge učiteljice koje su se ‘vrlo dobro pokazale’ i koje će zauzeti moje mjesto”, navela je.
No, na kraju, nije uspjela da zadrži to radno mjesto, jer im, kako kaže, nije bila politički podobna.
“Kada sam vidjela da ću da dobijem otkaz, direktor škole je rekao da na moje mjesto dolazi učiteljica koja je tehnološki višak, a po zakonu znamo da se proglašenje tehnološkog viška vrši na kraju školske godine, a ne usred redovne školske godine, prvog polugodišta. Tako je na moje mjesto došla učiteljica iz Čelinca, a ja sam ostala bez posla. Kasnije sam to javila roditeljima učenika, objasnila sam zašto ostajem bez posla”, kazala je.
Iako, zaključuje, podrška roditelja i njihove djece nije urodila plodom, Nada kaže da joj je ta podrška najveća pobjeda.
Ovaj slučaj je završio na sudu.