Kakva je budućnost Balkana, šta očekivati u trenutnim previranjima u BiH? Šta je budućnost BiH u konstelaciji odnosa i dubokih podjela u našoj zemlji? Gdje su građani u svemu tome, i kakav je puls javnosti? O svemu za N1 televiziju govorio je Miodrag Živanović, penzionisani profesor na banjalučkom Filozofskom fakultetu-
“Prvi problem koji ja vidim jeste diskriminacija i ponižavanje svih ljudi u BiH. Jedan od tih razloga, tog ponižavanja, je jedna staromodna teza ili koncept o konstitutivnim narodima. Čim podijelimo društvo na neke koji su konstitutivni i neke koji nisu, to je diskriminacija koja će vremenom širiti svoje morbidne, užasne pipke i stezati i daviti društvo u cjelini. Problem je što mi nismo konstitutivni kao ljudi. Da li smo konstitutivni kao Srbi, Bošnjaci ili Hrvati, to ne bi trebalo biti bitno. Naš cijeli život je utemeljen na toj etničoj matrici, to je katastrofalno. Život na etničkoj matrici je toliko uzan i nema nikakvih dometa. On je ono što zapravo potire sve naše pokušaje da budemo ljudi”, kazao je Živanović u razgovoru za N1.
“Prosječno stanje svijesti bh. čovjeka i društva je očajanje. Drugo, odsustvo nade. Mladi ljudi ne odlaze odavde dominantno zbog ekonomske situacije, problem je odsustvo nade. Kako ljudima vratiti nadu? Ne kako im dati stan, kuću, obezbijediti ih materijalno. Oni su prazni, svi smo, hodamo uilcama kao zombiji, ne znamo šta radimo. Takvo društvo ne može biti progresivno društvo. Ne razumijem kako je nekome uspjelo da nas vrati oko 1.000 godina unazad. To je jedan milenij. Vraćeni smo u rani srednji vijek jer živimo na plemenski način, imamo svoje poglavice, podijeljeni smo po tim plemenskim pravilima”, kazao je on.
“Mi nemamo šefa države, imamo tročlano Predsjedištvo BiH. To nije šef države, to je dom naroda, samo ih je malo. Nemamo vladu, imamo Vijeće ministara BiH. To je isto dom naroda, zbog Srba, Hrvata i Bošnjaka, ponekad i Ostalih. Nemamo parlamente države. Predstavnički dom bi trebao biti dom građana jer se poslanici tako biraju. Međutim, kod donošenja odluka, oni imaju ono što se zove entitetsko glasanje. Uvijek je potrebna entitetska većina da bi neki zakon bio usvojen”, navodi Živanović.
Govorio je i o svom ličnom primjeru.
“Imao sam u životu dvije funkcije. Bio sam svojevremeno predsjednik Žena Banjaluke i bio sam predsjednik kućnog savjeta. Slučajno se dogodilo da je isti dan kada sam izabran na tu visoku funkciju, predsjednika kućnog savjeta, za šefa naše države je izabrane gospodin Paravac, za člana Predsjedništva BiH. Njemu je bilo potrebno, po tom Ustavu, devet glasova da bude član Predsjedništva BiH. Meni je trebao najmanje 41 glas u toj mojoj ulozi, da budem predsjednik kućnog savjeta. To je jedna karikatura koja je nadrealizam”, kazao je Živanović.