Virus se proširio na gotove sve zemlje na svijetu i zarazio skoro pola miliona ljudi.
Virus je skršio ekonomije i doveo zdravstvene sisteme zemalja pred kolaps, napunio bolnice i ispraznio javne prostore. Odvojio je od njihovih kolega s posla i prijatelja. Narušio je moderno društvo u mjeri kojoj još niko nikada nije svjedočio. Uskoro će svako u Americi znati barem nekoga ko je inficiran. Baš kao i Drugi svjetski rat ili teroristički napad 11. septembra, ova je pandemija ostavila dubokog traga u psihi ljudi, piše za portal The Atlantic poznati znanstvenik Ed Yong.
Završna igra
Čak ni savršen odgovor neće završiti pandemiju. Sve dok virus negdje postoji, postoji šansa da jedan zaraženi putnik ponovo zapali svježe iskre u zemljama koje su već ugasile vatru. To se već događa u Kini, Singapuru i drugim azijskim zemljama za koje se nakratko činilo da imaju virus pod kontrolom. U tim uvjetima postoje tri moguća scenarija: jedan koji je vrlo malo vjerovatan, jedan koji je vrlo opasan i jedan koji je vrlo dugotrajan.
Prvi je da svaka nacija uspije istodobno obuzdati virus, kao i izvorni SARS 2003. S obzirom na to koliko je široka pandemija koronavirusa i kojom brzinom zemlji napreduju, izgledi za svjetsku sinhroniziranu kontrolu izgledaju poprilično slabašno.
Drugi je da virus čini ono što su radile pandemije gripe: žari i pali svijetom i ostavlja iza sebe dovoljno imunoloških preživjelih te se na kraju bori za pronalazak održivih domaćina. Ovaj scenarij „imuniteta stada“ bio bi brz, a time i primamljiv. Ali moglo bi imati strašnu cijenu: SARS-CoV-2 zarazniji je i pogubniji od gripe i vjerovatno će iza sebe ostaviti mnogo miliona mrtvih i devastiran zdravstveni sistem. Činilo se da je Velika Britanija u početku pribjegla ovoj strategiji, prije nego što je, uspoređujući modele, otkrila strašne posljedice. Čini se da SAD također razmišlja u tom smjeru.
Treći je scenarij da svijet igra dugu igru mačke i miša s virusom, uništavajući epidemiju ovdje i ondje dok se ne proizvede cjepivo. Ovo je najbolja opcija, ali i najduža i najkompliciranija.
Za početak, ovisi o proizvodnji cjepiva. Da se radi o pandemiji gripe, bilo bi lakše. Svijet ima iskustva u izradi cjepiva protiv gripe i to čini svake godine. Ali ne postoje cjepiva protiv koronavirusa – do sada se činilo da ti virusi uzrokuju blage ili rijetke bolesti – tako da istraživači moraju početi ispočetka. Prvi koraci bili su impresivno brzi. Prošlog ponedjeljka je moguće cjepivo koje su stvorili Moderna i Nacionalni instituti za zdravstvo poslano u klinička ispitivanja. To znači da je postojao jaz od tek 63 dana između znanstvenika koji prvi put prate gene virusa i liječnika koji ubrizgavaju moguće cjepivo u nečiju ruku. “Ovo je svjetski rekord,” rekao je Fauci.
To je i najbrži korak među mnogim kasnijim sporima. Početno ispitivanje istraživačima će jednostavno reći je li cjepivo sigurno i može li mobilizirati imunološki sistem. Potom će istraživači morati provjeriti da li doista sprečava infekciju SARS-CoV-2. Trebat će napraviti ispitivanja na životinjama i velika ispitivanja kako bi osigurali da cjepivo ne uzrokuje teške nuspojave. Morat će odrediti koja je doza potrebna, koliko puta treba jednog čovjeka cijepiti, djeluje li kod starijih ljudi i jesu li potrebne druge kemikalije za povećanje učinkovitosti.
Cjepivo
U budućnosti COVID-19 bi mogao postati poput gripe te se ponavljati svake zime. Možda će s vremenom postati toliko uobičajen da, iako postoji cjepivo, mnogi se pripadnici generacije C neće cijepiti, zaboravljajući kakvu je dramu svijet proživljavao radi njegova nepostojanja.