Dok Palestinci gladuju i svjetsko mnijenje se zaoštrava, presuda Međunarodnog suda pravde možda neće doći prije 2027. godine, piše Julian Borger za Guardian.
Dok Palestinci u Gazi svakodnevno umiru u sve većem broju zbog gladi, a sve više pravnih stručnjaka, humanitarnih zvaničnika i političara izraelske postupke naziva genocidom, konačna presuda najvišeg svjetskog suda o tom pitanju neće stići uskoro.
Borger navodi da stručnjaci za rad Međunarodnog suda pravde (ICJ) tvrde da presuda o tome da li Izrael čini genocid u Gazi vjerovatno neće biti donesena prije kraja 2027. godine, uz upozorenja da međunarodna zajednica ne smije koristiti sporu sudsku proceduru kao izgovor da odgodi djelovanje s ciljem zaustavljanja ubijanja.
Izrael je prvobitno trebao u ponedjeljak iznijeti odgovor na optužbe za genocid koje je podnijela Južna Afrika, ali mu je sud odobrio produženje roka od šest mjeseci. Panel od 17 sudija prihvatio je argument Izraela da mu je potrebno više od predviđenih devet mjeseci da pripremi slučaj, jer navodno postoje “problemi s dokazima” u južnoafričkoj prezentaciji zbog kojih “obim slučaja ostaje nejasan”.
Južnoafrički pravni tim uzvratio je tvrdnjom da nijedan od argumenata izraelskih pravnika ne predstavlja legitimni razlog za odgodu te da je odugovlačenje slučaja neopravdano s obzirom na humanitarnu katastrofu u Gazi. No sud je stao na stranu Izraela, koji sada ima rok do januara naredne godine da iznese svoj odgovor.
“Mislim da ICJ ovdje djeluje vrlo oprezno zbog političkog konteksta“, rekla je Juliette McIntyre, viša predavačica prava na Univerzitetu Južne Australije. “Ne žele da ih se optuži da su pregazili proceduralna prava Izraela i zaključili da je počinio genocid bez da su mu dali potpunu priliku da odgovori“.
Od osnivanja 1945. godine, ICJ je uvijek davao prednost opreznosti u odnosu na brzinu u svojoj ulozi konačnog arbitra između država.
“ICJ je poznat po svojoj sporoj deliberaciji. Ima 80 godina i želi raditi na određeni način“, rekla je Iva Vukušić, docentica međunarodne historije na Univerzitetu u Utrechtu.
Nakon što Izrael narednog januara iznese svoju odbranu, svaka strana obično dobije vrijeme da pripremi drugu rundu argumenata kako bi odgovorila na tvrdnje druge strane i nove činjenice.
“Druga runda obično traje oko šest mjeseci po strani, što je još jedna godina, i time dolazimo do januara 2027.“, rekao je Michael Becker, bivši pravni savjetnik ICJ-a od 2010. do 2014., a sada docent međunarodnog prava ljudskih prava na Trinity koledžu u Dublinu.
“Ako sve ide glatko i nema novih događaja ili proceduralnih prekida, moglo bi doći do ročišta negdje 2027., vjerovatno dovoljno rano da presuda bude do kraja godine“.
Ipak, niz faktora može slučaj odvući i u 2028., uključujući zahtjeve drugih država da se uključe u proces.
Ignorisane privremene mjere
ICJ posjeduje mehanizam za prevazilaženje razlike između tempa njegovog rada i hitnosti katastrofalnih situacija poput one u Gazi. U 2024. godini izdao je tri seta “privremenih mjera” u obliku instrukcija Izraelu, kao odgovor na zahtjeve Južne Afrike.
U januaru prošle godine, ICJ je zaključio da je tvrdnja o genocidu “vjerodostojna” i priznao da “katastrofalna humanitarna situacija u Pojasu Gaze ima ozbiljan rizik od daljnjeg pogoršanja prije nego što sud donese konačnu presudu“.
Naloženo je Izraelu da “preduzme sve mjere u svojoj moći” da spriječi činove genocida i poticanje na genocid te da omogući “odmah i učinkovito” dostavu pomoći Gazi.
U martu 2024. ICJ je dodao nove mjere zahtijevajući neometani ulazak humanitarne pomoći, a u maju je naredio obustavu izraelske ofanzive na južni grad Rafah i ponovno otvaranje graničnog prijelaza Rafah iz Egipta za dopremu pomoći.
Izrael je gotovo u potpunosti ignorisao te privremene mjere i optužbu za genocid nazvao “nečuvenom i lažnom”.
Pritisak na Južnoafričku Republiku
Južna Afrika nije tražila nove mjere, uprkos potpunim blokadama koje je Izrael nametnuo Gazi tokom ove godine. Prema izvoru bliskom južnoafričkom pravnom timu, intenzivan pritisak iz Washingtona imao je utjecaja.
U februaru je Donald Trump izdao izvršnu naredbu o obustavi pomoći Južnoj Africi, optužujući je zbog njenog stava pred ICJ-om i navodeći, bez dokaza, da su bijeli Afrikaneri u toj zemlji “žrtve nepravedne rasne diskriminacije”. Ipak, južnoafrička vlada insistira da nema namjeru povući tužbu u vezi s Gazom.
Visok standard dokaza
Osim sporosti suda, dodatni izazov predstavlja izuzetno visok standard dokaza potreban da bi se donijela presuda o genocidu. Iako Konvencija o genocidu iz 1948. godine na papiru ne postavlja previsoku granicu – definišući genocid kao namjerno uništenje “u cijelosti ili djelimično“ neke nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe – u praksi, ICJ zahtijeva “potpuno uvjerljive” dokaze da je država počinila masovna ubistva s genocidnom namjerom, bez drugih vjerodostojnih motiva poput borbe protiv pobune ili teritorijalnog osvajanja.
Aktuelni panel sudija ima priliku ublažiti taj zastrašujući standard u slučaju koji će prethoditi onome o Gazi – zločinima nad Rohinjama u Mjanmaru, čije bi suđenje trebalo početi početkom naredne godine.
Čak i bez promjene standarda, sve veći broj pravnika smatra da Izrael svojim postupcima u Gazi prelazi i tako visoko postavljenu granicu.
“Iako je proces stvarno spor i frustrirajući, jedna od prednosti tog promišljenog pristupa jeste da ćemo, kada sud – a mislim da je to sada gotovo neizbježno – zaključi da je Izrael počinio genocid, moći reći da toj presudi niko ne može osporiti legitimitet“, rekla je McIntyre.
Bez obzira na konačnu presudu, mnogi stručnjaci za međunarodno humanitarno pravo upozoravaju da fiksacija na pojam genocida može biti opasna distrakcija koja odgađa odlučnu akciju međunarodne zajednice, dok se čeka odluka ICJ-a, a dokazi o zločinima protiv čovječnosti nastavljaju da se gomilaju.
“Problem s tom vrstom fiksacije je što ona sadrži implicitnu poruku da, ako ne ispunjava pravnu definiciju genocida, onda je u redu“, rekao je Becker. “To ljude odvraća od činjenice da, čim govorimo o genocidu, već smo u vrlo ozbiljnoj situaciji. Ne bi zapravo trebao biti potreban genocid da bi postojala obaveza djelovanja ili intervencije“.