“Mi smo donijeli odluku drugog februara da ćemo 28. februara stupiti u štrajk i dali smo dovoljno vremena, kako bi mogli kroz pregovore mogli da pokušamo doći do rješenja da do štrajka ne dođe. To se nije desilo i desilo se da nije bilo pomaka u pregovorima i mi smo 28. februara započeli štrajk u pravosudnim institucijama Republike Srpske”, kaže Petrović.Petrović navodi da se u štrajk krenulo sa 29 institucija, a u ovom trenutku su 34 institucije štrajku, te da broj institucija u štrajku raste, ali i da neke institucije nisu imale sindikalne organizacije, ali su početkom štrajka pristupile štrajku i na ustavno zagarantovano način tražili prava.
“Zahtjevi su da se prestane sa diskriminacijom u pravosudnim institucijama jer imamo situaciju da su zakoni koncipirani da jedni imaju regres, a drugi nemaju regres. Jedni imaju topli obrok drugi nemaju. Jedni imaju naknadu od 0,5 posto, drugima je to 0,3 posto za staž. Tražili smo da se iz zakona o platama odredba da se nakanada za težinu poslova, a u pravosuđu su posebni uslovi rada i specifična vrsta poslova koju obavljaju tehnički radnici i administrativno osoblje, da se ta naknada koja jeste zakonom o platama 35 posto, je uračunata u osnovnu platu i ustvari je nema, da se ona uputi na posebni ugovor i da se ona može i valorizovati. Suština cijele priče je da se rad administracije, tehničkog osoblja u pravosudnim institucijama, da bi ljudi imali i bolji materijalni status i da bi se poboljšale plate”, kaže Petrović.
Navodi da su 28. februara imali prve razgovore gdje se nisu pomjerili daleko, da je prvog marta bio neformalni sastanak, ali da bi krajem sedmice moglo doći do sjedanja za pregovarački stol, ali i da trenutno konkretno nema ništa.
Pojašnjava da su procesi u pravosuđu usporeni i da je smisao štrajka da se uspori sve i da se kroz zagarantovana prava ispolje nezadovoljstva radnika nepravdom koja se čini prema njima. Tvrdi da dobijaju i podršku sudija i tužitelja, koji daju podršku za ove zahtjeve.
Petrović, kaže kako sindikat ne dozvoljava političko djelovanje u svojim strukturama i organima, ali da su pritisci bili u smislu donošenja rješenja o minimumu procesa rada od ministarstva kojim se željelo obesmislit štrajk na način da se provodi 98 posto poslova koji su predviđeni inače.
“Zamislite da radnik štrajkuje, radi 98 posto u minimumu procesa rada i za to ne prima platu. To je stvarno van pameti”, kaže Petrović.
Ističe da radnici dolaze na posao, a neki učestvuju u minimumu procesa rada i da je zakon predvidio da se poslodavac i radnici mogu dogovoriti o tome kako će radnici imati naknadu za vrijeme štrajka. Naglašava da će svaki posao, svakako na kraju uraditi sami radnici i da radnici trebaju primati platu.
Pavlović kaže da je optimista po pitanju ispunjavanja zahtjeva radnika i da misli da zahtjevi ne iziskuju velike zahvate iz budžeta i da su razlozi za štrajk normalni i realni i opravdani i da je potrebna samo dobra volja da se kroz komopromis dođe do rješenja.