Crkva Srbije pretvara se od organizacije koja treba da propovijeda ljubav i utjehu u organizaciju koja propovijeda mržnju i neistine, ocijenio je političar i književnik Vuk Drašković u emisiji “Aritmija” Gradske televizije.
Crkveni vrh je, ističe Drašković, potpuno odstupio od svoje duhovne funkcije i bavi se stvarima kojima ne bi trebalo – prekrajanjem granica, školski programima i seksualnom orijentacijom ljudi.
“Naročito me plaši što patrijarh najveće pravoslavne crkve, u trenutku kada vojska Vladimira Putina kreće da ubija i ruši Ukrajinu, blagosilja taj zločin i govori da je to borba protiv zla, protiv sotone”, kazao je Drašković.
Dodaje da osjeća stid zbog svega što Crkva Srbije govori i radi. Ta organizacija je, kaže, doživjela najveći pad od kada postoji, a posljedice su užasne.
“U toj posljednjoj deceniji XX vijeka niko iz SPC, sa vrha njenog, nije nikada osudio nijedan zločin nanijet rukom nekog Srbina, nije pustio suzu ni za jednim ubijenim djetetom, a samo u Sarajevu sa onih brda granatama je ubijeno više od 1.000 djece. Nema, nema ni jedne jedine osude. Imali smo nešto sasvim drugo – da sveštenici uzimaju oružje, da blagosiljaju zločine”, ističe Drašković.
Početkom devedesetih činilo mu se da su Crnogorci, koji u hramove ulaze sa kapom na glavi i cigaretom u ustima, obezboženi, ali danas, naglašava, misli drugačije.
Mislim da su tada ‘obezboženi’ bili mnogo više hrišćani, mnogo bolji ljudi nego sada kada su postali žrtve izmanipulisane od strane popova koji nikada od tada nisu propovijedali ni utjehu, nego samo mržnji i samo zlo i samo zavadu”, rekao je Drašković.
Kad se uspostavi magareći poredak vrijednosti, kaže, onda nemojte nikada pitati zašto je magarcu draža pleva od, recimo, zlata.
“Neće magarac pipnuti zlato. Ali plevu hoće. Sistem vrijednosti je daleko od civilizacijskog sistema vrijednosti mada ja i o tom zapadu bih imao mnogo toga da kažem. I govorim. I pišem”, dodaje Drašković.
Crkva je, smatra, najveći manipulator i, kako ističe, “teško nama ako se ona odmetne na stranu koja propovjeda zlo i nesreću jer je njihova riječ jača od svake druge riječi”.
“Autoritet njihovim naopakim riječima daje predstava da oni su tobože zastupnici Boga, da govore u ime Boga. I onda navuku onu odeždu na sebe, poklope se onim ćupom, onom mitrom kao da su kraljevi, carevi, vladike, i narod u toj njihovoj odeždi vidi nešto što ta odežda nije”, ocijenio je Drašković.
Kada bi vladike, koje u svešteničkim odeždama govore da su Crnogorci pasji nakot, da će nestati kao pečurke poslije kiše i da je Crna Gora mala Ukrajina, skinuli mitru i mantiju i obrijali bradu, pa na pazarni dan to ponovili u bilo kom crnogorskom gradu, bili bi, smatra Drašković, zasuti kamenjem. Nije demokratija, kaže, ako dopustite zlu da se u njeno ime razmaše, a u Srbiji i Crnoj Gori upravo se nedopustivo dopušta, zaključuje Drašković.