Postala je praksa da oni koji su optuženi ili osuđeni za ratne zločine u Bosni i Hercegovini utočište nađu u Srbiji, gdje slobodno žive, bez straha od krivičnog gonjenja.
Državljanstvo Republike Srbije spasilo je od suđenja na desetine optuženih za ratne zločine. Spasilo je i jednog osuđenog za ratne zločine – Novaka Đukića, koji je za zločin na Tuzlanskoj kapiji osuđen pred Sudom BiH.
Sigurna kuća za Ratka Mladića. To je bila poruka nekad generalnog sekretara Srpske radikalne stranke, a danas predsjednika Srbije.
Skupština Srbije postala je kasnije sigurna kuća i za druge osuđene ratne zločince, poput Vojislava Šešelja. A Srbija za brojne optužene.
– Samo ako se pogleda broj predmeta koji su ustupljeni iz Tužilaštva BiH, dolazimo do podatka da je od 2014. do danas Tužilaštvo za ratne zločine podiglo 42 optužnice od kojih su 33 predmeta ustupljena iz BiH – ističe pravnica Marilja Kljajić.
Dakle, 33 ljudi je nedostupno organima BiH jer imaju državljanstvo Srbije, a Srbija, zna se, ne izručuje svoje državljane, čak i ako su osuđeni za ratne zločine, kao što je to slučaj s Novakom Đukićem, koji je pred Sudom BiH osuđen na 20 godina zatvora za zločin na Tuzlanskoj kapiji. Trenutno je procesno nesposoban za suđenje zbog zdravstvenog stanja. Njegovo zdravstveno stanje se neće poboljšavati pa su šanse male ili nikakve da odsluži kaznu. Slično je i s ostalima koji su tek optuženi za ratne zločine. U Srbiji je zločin često ulaznica za visoko društvo.
– Srbiji se vraćaju njeni najbolji sinovi. Danas je veliki dan jer Srbija pokazuje koliko joj je stalo, da nije zaboravila, koliko je ponosna na one koji su je branili i odbranili. General Lazarević je primjer kako bi svi jednog dana imali visoko podignuto čelo – poručio je u decembru 2015. tada ministar odbrane Aleksandar Vulin, na dočeku Vladimira Lazarevića iz Haaga.
Lazarević je osuđen za ratni zločin na Kosovu, a danas je počasni građanin Niša, predavač na fakultetu i rado viđen gost. Ali nije jedini.
– Počev od osuđenog Šljivančanina, koji se pojavljuje na tribinama SNS-a. Dnevnik osuđenog Pavkovića se štampa, Šainović se vratio u politički život. Imamo Svetozara Andrića, protiv koga je podnijeta krivična prijava za ratni zločin. On je osnivač logora u Sušici – ističe Kljajić.