Među 4.000 osoba osumnjičenih za ratne zločine u Bosni i Hercegovini (BiH) koje nisu procesuirane ima i onih koje su trenutno aktivne u javnom životu u ovoj zemlji.
U Tužilaštvu BiH za Radio Slobodna Evropa (RSE) ne preciziraju ko su te osobe.
“Među prijavljenim i osumnjičenim ima osoba koje se sumnjiče kao direktni izvršioci zločina, kao i osoba koje su bile u zapovjednim strukturama u institucijama vojske, policije i političke uprave u različitim strukturama na svim stranama”, ističu u Tužilaštvu za RSE.
Poznato je da se protiv Miroslava Miće Kraljevića, načelnika Opštine Vlasenica pred Sudom BiH vodi postupak zbog ratnog zločina nad Bošnjacima u toj opštini.
Prvi čovjek Opštine je tokom rata bio komandant tzv. Specijalne policijske jedinice.
Kraljević i drugi, prema optužnici, terete se za progon bošnjačkog civilnog stanovništva, ubistva, zatvaranja, prisilne nestanke, seksualna zlostavljanja i druga nečovječna djela.
Neki od Bošnjaka, koji su se nakon rata vratili da žive u taj gradić na istoku Bosne i Hercegovine, nisu željeli da govore za RSE o tome.
Prema podacima udruženja preživjelih u Vlasenici je tokom rata u BiH (1992.-1995.) ubijeno oko 2.800 Bošnjaka.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je 2005. godine osudio Dragana Nikolića zvanog Jenki, komandanta logora Sušica, na 20 godina zatvora zbog ubistava, silovanja i mučenja bošnjačkih logoraša u Sušici, u okolini Vlasenice.
Logor je osnovan u maju 1992. godine i postojao je do kraja septembra iste godine.
Prema zvaničnim podacima, kroz logor je prošlo više od 8.000 Bošnjaka iz Vlasenice i okoline, a prema Međunarodnom komitetu crvenog krsta, u i oko Sušice je ubijeno 1.617 ljudi.
Zbog ratnog zločina u ovom logoru, Sud BiH je na 40 godina osudio Predraga Bastaha, zvanog Car i Gorana Viškovića, zvani Vjetar.
Traume zbog susreta sa osumnjičenima za ratne zločine
Nakon što su se vratili u prijeratno mjesto boravka, neke od porodica žrtava kažu kako im posebnu traumu izaziva susret sa osumnjičenima za zločine.
“Vidim ih i svako to sretanje, svako viđenje sa njima me podsjeti na tu ’92. godinu. Podsjeti me na one žrtve koje sam i ja sam bio u prilici da vidim ondje pored Drine i da ih pronađem i ukopam, da ne ostanu tu pored Drine”, kaže Suljo Fejzić, 59-godišnjak.
Prema njegovim riječima, protiv onih koje sreće je podignuta optužnica za ratne zločine, a neki su već odslužili kaznu. Ne prave mu, kako ističe, probleme, ali bude “loše slike”.
Fejzić živi u selu Barim, na lijevoj obali rijeke Drine, nedaleko od Višegrada, na istoku BiH. U rodno selo se vratio 2004. godine.
Za RSE kaže kako i danas traga za počiniocima ratnog zločina u njegovom selu, kada je u avgustu 1992. godine ubijeno 26 Bošnjaka. Među žrtvama je bilo 13 žena i dvoje djece.
Među ubijenima su, dodaje, rodbina i komšije.
“Većina je njih bila stavljena na jednu gomilu pored Drine gdje se vidjelo da su žene i djeca ubijani metkom u glavu, iz blizine. Za te zločine još uvijek nije niko odgovarao, niti se pouzdano može reći koja je formacija i koja je jedinica počinila zločine.
Ne mogu da vjerujem, da 30 godina treba da prođe da se pokrene postupak i za moje selo i za sve ostale zločine koji su počinjeni diljem BiH”, kaže Fejzić.
Tokom rata je ubijeno oko 3.000 višegradskih Bošnjaka. U haškim presudama je istaknuto da je Višegrad bio podvrgnut “jednoj od najnemilosrdnijih kampanja etničkog čišćenja u bosanskom sukobu”, te da je samo u maju i junu 1992. godine ubijeno više od 60 posto višegradskih Bošnjaka.
Za zločine u ovom gradiću na istoku BiH je do sada osuđeno 18 osoba na ukupno 247 godina zatvora, od čega troje pred Haškim tribunalom.
U Foči plakat sa likom Ratka Mladića
U Foču, na istoku BiH, su se vratili malobrojni prijeratni stanovnici. U gradu je tokom rata formiran logor.
Ubijeno je oko 3.000 Bošnjaka, a još se traga za više od 600 žrtava.
Među onima koji su se vratili je Izet Spahić. Jedini je bošnjački odbornik u Opštini Foča.
“Na zgradi Općine, gdje povratnici trebaju doći da rješavaju svoje administrativne probleme, stoji poster Ratka Mladića, metar sa metar”, kaže Spahić za RSE.
Priča kako se povratnici u opštini suočavaju sa brojnim problemima, među kojima su i susreti sa osumnjičenima za zločine.
“Tamo gdje razgovaram sam desetine puta bio u prilici da slušam, ‘evo ga vidiš on je bio vojvoda’, ‘evo ga vidiš, on je bio komandir policije u Miljevini, sad pravi gusle u toj stanici policije u kojoj su premlaćivani, ubijani i privođeni Bošnjaci’ i tako dalje”, kaže Spahić.
Više od 300 osumnjičenih za ratne zločine nedostupno pravosuđu
Pravosuđe BiH se suočava sa ‘procesnom smetnjom’ u 157 predmeta kojim je obuhvaćeno 300 osoba osumnjičenih za ratne zločine. Ovo za RSE kaže predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH, Halil Lagumdžija.
Radi se o osobama nedostupnim bh. pravosuđu, koji se kriju, najčešće, u Srbiji i Hrvatskoj.
“Oni ih ne žele izručiti, imaju ustavnu odrednicu da ne izručuju svoje državljane. U toj situaciji jedino što se može raditi i ima određenih aktivnosti je da im se ustupi krivično gonjenje. U određenom broju predmeta je to već učinjeno, ali je to relativno mali broj”, kaže Lagumdžija za RSE.
On ističe kako je najveći problem u saradnji sa susjednim zemljama to što ne žele prihvatiti pravnu kvalifikaciju, ako je u pitanju genocid ili zločini protiv čovječnosti.
“U tim predmetima je zastoj. Ne znam da li će i kad biti ostvaren transfer tih krivičnih predmeta prema pravosuđima tih zemalja”, ističe Lagumdžija.
Koliko je optuženih za ratni zločin nedostupno pravosuđu BiH?
Prema podacima VSTS BiH, krajem septembra, u svim tužilaštvima registrovano je 4.099 osoba u 465 predmeta koji čekaju na procesuiranje.
Protiv 1.347 osoba se vodi istraga, a protiv 2.752 njih se još ne vodi.
Predmeti ratnih zločina se u BiH procesuiraju na državnom, entitetskom, kantonalnom nivou, te u Brčko distriktu. Riječ je o 18 pravosudnih institucija, šest okružnih sudova u entitetu Republika Srpska, deset kantonalnih u Federaciji BiH, jednom sudu u Brčkom i državnom sudu BiH.
Revidirana strategija za rad na predmetima ratnih zločina u BiH predviđa da se rad na predmetima okonča do kraja 2023. godine.
“To nije uopšte realno. Dobar broj će, zbog protoka vremena, ostati neriješen, a jedan veliki broj će ostati po NN (nepoznatim) učiniocima”, navodi Lagumdžija.
Vlasti u BiH su 2008. godine usvojile Strategiju kojom je predviđeno da se na državnom nivou procesuiraju najsloženiji predmeti u roku od sedam godina, a da ostali budu prebačeni na niže sudove i budu završeni do 2023. godine.
Revidirana strategija je usvojena 2020. godine s ciljem ubrzanja procesuiranja, a njeno usvajanje je bilo jedan od 14 prioriteta koje Bosna i Hercegovina mora da ispuni na putu ka Evropskoj uniji.
U VSTS za RSE podsjećaju i da i dalje postoji mogućnost prijavljivanja ratnih zločina.
Presude pred sudovima u BiH su, prema do sada dostupnim zvaničnim podacima, donesene u oko 600 predmeta. Za ratne zločine izrečene su pravosnažne presude u trajanju od više od 3.200 godina zatvora.
Piše: Milorad Milojević / RFE