U prosincu 1994. godine bivši američki predsjednik Jimmi Carter se pojavio u Sarajevu odakle je otišao na Pale. Cilj njegovog dolaska bio je uspostava mirovnog sporazuma između tadašnjih muslimana (sadašnjih Bošnjaka) i Srba.
“Sredinom prosinca predsjednik Carter je dobio poziv lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića da posjeti problematičnu regiju, gdje se odvijao sukob između Muslimana i Srba od 1992. godine. Predsjednik Carter i njegova supruga Rosalynn Carter otputovali su u bivšu Jugoslaviju u prosincu kako bi pomogli napore u okončanju građanskog rata”, navedeno je u priopćenju Carterovog centra.
Uzroci i posljedice
Sedam dana prije nego što je Radovan Karadžić javno pozvao bivšeg američkog predsjednika Jimmija Cartera obavljeni su prvi kontakti. Sjećate li se nekadašnjeg predsjednika tzv. Jugoslavije Milana Panića, kojeg su Amerikanci poslali da skine s vlasti Miloševića i urazumi ratoborne Srbe? Mi u Sarajevu nismo znali tko je on – političar, poslovni čovjek ili – klaun? Ono što sada znamo jeste da je upravo on bio veza na liniji Pale – Amerika. Nakon što ga je Milošević isprašio iz Beograda, za Panića se nije mnogo čulo. Vratio se u Kaliforniju i nastavio posao u kojem je bio uspješan.
Međutim, Milan Panić je 1970-tih godina podržao relativno nepoznatog političara iz savezne države Georgije za predsjedničkog kandidata. Ulaganje se pokazalo dobrim, jer je bivši uzgajivač kikirikija postao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država na izborima 1976. godine. Ime mu je bilo Jimmi Carter. Bio je predsjednik jedan mandat i nije se proslavio nekim uspjesima, a zauvijek će biti poznat po neuspjelom oslobađanju američkih talaca u Iranu 1979. godine.
Vratio se Georgiu, nastavio uzgajati kikiriki, a javnost je ponovno čula za njega kada ga je Američka vlada poslala u Sjevernu Koreju da pregovara o tamošnjem nuklearnom programu. Osnovao je Carter centar u Georgiji, koji je pomagao siromašnim u Americi i svijetu. Plemenito. Upravo je osnivanje tog centra novčano pomogao, pogađate – Milan Panić.
U pozadini je to izgledalo ovao: Došlo je vrijeme da Jimmi Carter vrati dugove srpskoj zajednici u Americi iz kasnih 1970-godina.
‘Mirotvorac i ratni zločinac’
Milan Panić je kontaktirao gospodina Cartera o prihvaćanju šest točaka “mirovnog plana” Radovana Kardžića koji je, u stvarnosti, bio prijedlog za prekid vatre. Pošto je Panić bio sve, samo ne naivan, nije on osobno to predložio Carteru nego je to učinio Borko Đorđević, plastični kirurg iz Los Angelesa, koji je, zajedno s bratom, jedan od osnivača Srpskog kongresa jedinstva (SUC), koji je bio i ostao vodeća srpska lobistička organizacija u Americi. U to je vrijeme na CNN-u jedan od producenata bio čovjek iz Beograda. Karadžić se tako jednog dana “posve nenadano” javio izravno u program CNN-a. CNN kontaktira Cartera i odjenom u programu razgovaraju Karadžić i Carter! Amerika počinje pričati kako je Karadžić mirotvorac, a ne ratni zločinac. Tako je bivši američki predsjednik otputovao iz Atlante na Balkan.
Iz Bijele kuće su priopćili: ”Nakon intenzivnih razgovora s Bijelom kućom i predstavnicima Ujedinjenih naroda, nakon što su predstavnici Vijeća za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući, predstavnici CIA-e i State Departmenta, obavili razgovore s Carterovim centrom, bivši predsjednik Carter je zatražio odobrenje od predsjednika Clintona da otputuje u Bosnu i Hercegovinu. Njegov je put bio odobren. Clintonova administracija je prebacila Cartera i njegovu ekipu vojnim avionom iz Njemačke do Zagreba, odakle su zrakoplovom UN-a doputovali u Sarajevo. Predsjednik Carter je otputovao kao privatni građanin, a ne kao predstavnik Američke vlade.”
Iz Sarajeva je Carter otputovao na Pale. Time je Karadžiću dao međunarodni legitimitet. Postignut je sporazum o prekidu vatre koji je trajao četiri mjeseca, nakon čega su borbe intenzivirane. U sedmom mjesecu 1995. godine srpske su snage počinile genocid u Srebrenici.
U lipnju 1995. godine predsjednik Carter je, zajedno s generalom Johnom Galvinom, bivšim zapovjednikom NATO snaga za Europu, svjedočio u Senatu, tražeći da se američki utjecaj fokusira na to da se “zaraćene strane vrate za pregovarački stol, da UN-ove mirovne snage ostanu u BiH te da međunarodni embargo na oružje ostane na snazi.