Kada je nedavno američki predsednik Joe Biden najavio paket vojne pomoći Ukrajini od čak 800 miliona dolara, akcije gotovo svih korporacija iz sfere odbrambene tehnologije su skočile između četiri i 6,8 odsto. Jasno je da će najveći deo ove sume biti utrošen na oružja najnovije generacije, koja su, naravno, i najskuplja.
Mediji su najviše pažnje posvetili novoj vrsti “dronova kamikaza”. Zvanično ime ovog drona je Switchblade 300 (žilet), a proizvod je kompanije AeroViroment. Dron prestavlja i prvu generaciju tzv. SUAS letelica (small unmanned aircraft system). U praksi, Switchblade je kombinacija projektila i drona – vojnik ga lansira sa zemlje uz pomoć malog lansera, a kada je u vazduhu ovaj dron može samostalno uz pomoć računara da nalazi i locira mete. Postoje dve vrste Switchblade drona – veća verzija sa dometom od 70 kilometara i brzinom do 150 kilometara na sat, te manja verzija, koja je i daleko lakša, sa dometom od 10 kilometara.
Takođe, ukrajinske snage su dobile i oko stotinu raketa Hellfire R9X, koje se po prvi put koriste na nekom bojištu u širem opsegu. R9X projektil se može lansirati sa drona ili lovačkog aviona, a specifičan je po tome što pre udara na svoj cilj projektil otvara i šest veoma oštrih sečiva. Ovakvi projektili se nazivaju i “snajper iz vazduha” i namenjeni su likvidaciji ključne žive sile neprijatelja.
Za Hellfire R9X se po prvi put čulo početkom 2020. godine, nakon tajne akcije CIA u Iraku. Tada je američki dron MQ-1 Predator ispalio četiri R9X projektila na kolonu vozila koja se kretala u blizini međunarodnog aerodroma u Bagdadu. U jednom od vozila je bio i general Qasem Soleimani, kao i njegov zamenik, Abu Mahdi Al-Muhandis. Njih dvojica su bili glavni zapovednici specijalnih jedinica Iranske revolucionarne garde – snaga Quds. Celo vozilo je bilo uništeno, uz pogibiju dva generala, ali je tada stručnjake zbunilo to što vozilo nije i zapaljeno, što je slučaj kada se koriste standardne Hellfire rakete. Na jednom od snimaka sa lica mesta se jasno videla i oznaka tela projektila – Hellfire AGM-114, sa laserskim navođenjem. Ipak, čudno je bilo i to što je projektil većim delom bio netaknut. Tada su i procurela prve informacije o novoj vrsti bojeve glave za Hellfire projektile – bilo je reč upravo o R9X verziji sa “noževima”.
Mogu oboriti cijelu lovačku grupu aviona
Još jedno od oružja koje je predsednik Volodimir Zelenski više puta tražio, a sada je i isporučeno, su sistemi za vazdušnu odbranu Stinger (stršljen). Ovaj prenosni PVO sistem se u najvećem broju slučajeva montira na vozilo, ali ga izuzetno mogu opsluživati i dva vojnika sa zemlje. Do danas je proizvedeno više od 85.000 jedinica ovog sistema, a korišćen je u oba rata u Iraku, Avganistanu, Siriji, Jemenu, ali i u Sudanu. Jedno od prvih “pojavljivanja” u javnosti Stinger je imao i u Bosni i Hercegovini, za vreme rata u bivšoj SFRJ.
Aktuelne verzije Stinger sistema su tipa SAM/IH, što znači da imaju infracrveno navođenje do mete. Proizvođač ovog sistema, Raytheon Systems, navodi da se on koristi u armijama 31 zemlje širom sveta. Postoji i unapređena verzije ovog sistema, TWQ-1 Avenger, sa dva lansera od po četiri projektila. Ovaj unapređeni sistem u idealnim uslovima može da obori i celu lovačku grupu aviona (obično od šest do osam letelica).
U snimcima iz Ukrajine se često može videti i lanser projektila FGM-148, popularno nazvan Javelin (ubojito koplje). Prvi put predstavljen 1996. godine, Javelin je je tzv. FaF projektil – ispali i zaboravi. Projektil ima višestruke infracrvene projektore, koji “osvetljavaju” čitavo bojište potencijalnim tačkama udara. Prevashodno namenjen napadu na tenkove, transportere i druge tipove vozila, zbog svog naprednog sistema navođenja, Javelin može da se koristi i protiv helikoptera i dronova u niskom letu. Kada je opremljen sa HEAT projektilom, Javelin može da se koristi i van optičke vidljivosti neprijateljskog vozila – iz zgrade, bunkera, pa čak i iz vozila u pokretu. Neke od jedinica vojske SAD koriste Javelin i unutar sistema AAWS-M, koji ima dodatno lasersko skeniranje i navođenje, te može uništiti čitavu grupu tenkova samo jednim lansiranjem.
Uz ove lansere, u Ukrajinu je stiglo i pet hiljada AT-4 lansera. Proizvod švedske kompanije Saab Bofors, AT-4 je jedan od najpopularnijih anti-tenkovskih sistema u svetu. Sa izuzetno brzim projektilom M136, koji prelazi 250 metara za manje od jedne sekunde, na bojištu prave odbrane od AT4 sistema zapravo i nema. Novije verzije mogu biti opremljene i SMAW projektilom, koji je u stanju da probije zidove zgrade ili bunkera, kao i blindirana vozila.
Oči na nebu
Do sada je najmanje 30 zemalja pružilo razne obaveštajne podatke Ukrajini, dok njih 14 u potpunosti razmenjuje sve obaveštajne podatke sa Kijevom. Takođe, omogućen je i pristup globalnoj obaveštajnoj mreži Five Eyes (pet očiju), koju čine SAD, Velika Britanija, Kanada, Australija i Novi Zeland.
Iako su ovakvi podaci (očekivano) državna tajna u svakoj od zemalja ove koalicije, bezbednosni stručnjaci smatraju da Ukrajina najverovatnije podatke o komunikacijama ruskih snaga (SigINT) dobija iz baze Hortensie III u Bad-Aiblingu u Nemačkoj. Ova baza je deo 18-te uprave američke vojske, zadužene za prikupljanje podataka sa satelita i radio komunikacija. U njoj je baziran i 402. obaveštajni bataljon, kao i deo 66-og obaveštajnog bataljona (koji ima i svoju sopstvenu bazu u Augsburgu). Aktivnosti u Bad-Aiblingu se vode kao ‘R3-SC’ – prikupljanje i analiza podataka i signala u elektronskom domenu.
Uz ovo, Ukrajini su dostupne i satelitske fotografije komercijalnih satelitskih kompanija Maxar, Black Sky i Cognitive Space. Kompanija Maxar čak ima i sopstveni “News Bureau” te satelitske fotografije pokreta ruskih trupa deli i sa pojedinim globalnim medijima. Tu je i program “Secure Watch”, 24-časovno nadgledanje Ukrajine iz svemira. Ukrajina po prvi put dobija i snimke sa SAR satelita (synthetic aperture radar) koji može da snima i noću, kao i kroz guste oblake.
Takođe, iznad Ukrajine se trenutno nalazi i grupa malih “nano” satelita, koji uz pomoć ADS-B sistema nadgledaju vazdušni prostor i kretanje ruskih aviona.
Ivan Trajković/AJB