To je rat dviju brzina, a to pokazuju i slike koje stižu iz Ukrajine. Rovovska bitka na fronti, napadi dronovima, moderni sustavi za protuzračnu obranu – i iznad svega toga satelitska mreža uz čiju pomoć se s područja cijele zemlje u stvarnom vremenu može dobiti nevjerojatnu količinu podataka, te ih onda dalje proslijediti u cijeli svijet. “Ovaj rat bih opisao kao jedan vrlo konvencionalan rat, dijelom kao rat s gotovo arhaičnim elementima kao što su artiljerijski dueli, ali i kao rat koji je prožet jednom dodatnom razinom, a to je visoka tehnologija”, kaže Frank Sauer sa Sveučilišta Bundeswehra u Münchenu. Samu činjenicu da Ukrajina već godinu i pol uspijeva odolijevati ruskom napadu, ta zemlja može zahvaliti ne samo borbenom duhu i kontinuiranim isporukama konvencionalnog oružja iz inozemstva, već i korištenju modernih tehnologija na bojnom polju.
Samo nekoliko dana nakon početka ruske invazije high-tech milijarder Elon Musk je stavljanjem na raspolaganje Starlinka pomogao Ukrajincima da održe komunikacijsku mrežu u zemlji. Tvrtka Clearview AI Kijevu je ponudila svoje sustave za prepoznavanje lica, kako bi ukrajinska vojska mogla identificirati poginule i zarobljene ruske borce.
Uz pomoć umjetne inteligencije, odnosno softvera Primer, Ukrajinci su uspjeli „presresti” nekodirane telefonske razgovore ruskih boraca, te ih analizirati. U travnju 2022. satelitske snimke kompanije Maxar su izazvale veliku pažnju u svijetu, jer su se na njima vidjeli, kako se sumnjalo, masovne grobnice na rubu grada Mariupolja – snimke koje su dale naslutiti što se događa u gradu koji je tada bio još pod opsadom. Početkom 2023 direktor Uprave firme Palantir, Alex Karp, tvrdio je da je softver Meta-Constellation najvećim dijelom odgovoran ili zaslužan za raspoznavanje i odabir ciljeva u Ukrajini. Njegova firma od tada ofenzivno reklamira Skykit, tako se naziva kofer u kojem se nalazi jedno računalo, a u sklopu paketa je Quadcopter-dron i satelitska antena, set koji bez priključka na struju, kako tvrde, može funkcionirati danima.
Tehnologija ne rješava sve probleme
Satelitski nadzor kretanja neprijatelja, odnosno visoko tehnološki sustavi za raspoznavanje glasova i komunikacije, analiza geoprostornih podataka, sve te stvari počivaju na tehnologijama koje se skupno može nazvati „umjetnom inteligencijom”. Borbene letjelice bez ljudske posade, kao što su to dronovi, pritom su relativno jednostavna oružja, i obje strane u ovom ratu ih masovno koriste.
Ukrajina je „laboratorij u kojem se kreira budući oblik vođenja rata”, tako je to opisano u jednom članku američkog National Defense Magazinea. Efekt je već sad itekako vidljiv u Ukrajini. Takozvani “killchain”, dakle tijek jednog napada od lociranja do uništavanja nekog cilja, znatno se skraćuje korištenjem targeting-softvera, baš kao što se reducira i potrebno vrijeme, odnosno „radna snaga” koju se mora alocirati za analizu podataka.
Tehnologija igra važnu ulogu i po pitanju zaštite vlastitih borbenih snaga. Quadcopter-dron s kamerom košta nekoliko stotina eura, a uz pomoć daljinskog upravljanja takav dron, naravno pod uvjetom da ga protivničke snage ne obore, može obavljati sve one zadatke za koje bi u analognom svijetu trebalo na teren poslati izviđačke snage.
Rusije kao agresor na toj razini ipak ne može držati korak. Vojni stručnjak Sauer kaže kako uočava “znatnu razliku između onoga što je Rusija medijski prezentirala proteklih godina, te onoga što ti sustavi doista mogu. Do sada se u Ukrajini i nije moglo vidjeti neka od tih navodnih high-tech čudotvornih oružja. Moj dojam je da se tu i nije mnogo toga dogodilo nakon razvoja prototipova.” Ali i Rusija uporabom tehnike štedi resurse – na primjer masovnim korištenjem jeftino proizvedenih kamikaza-dronova tipa Shahed, koje onda Ukrajinci moraju obarati uporabom skupih protuzračnih sustava.
Generalno je pravilo da moderna tehnologija ne može uvijek i u potpunosti riješiti sve vojne probleme. „S dronom koji ima infracrveni senzor možete letjeti nad područjem na kojem su postavljene mine, najbolje uvečer, nakon što je sunce cijeli dan sijalo i tako ugrijalo mine, one su tada toplije od okolne zemlje. Tada možete odmah na slikama prepoznati svaku pojedinu minu, i tako napraviti kartu s njihovim pozicijama”, opisuje Sauer. “To je zgodno, ali mine i dalje niste počistili. Za to Vam trebaju sustavi za razminiravanje, a za njih nije potrebno da baš u milimetar znate lokaciju na kojoj se nalazi neka eksplozivna naprava.”
Ovisnost o high-tech firmama
Postoji još jedan problem po pitanju relativne ovisnosti i visokoj tehnologiji. Sauer kao primjer navodi Starlink, koji je, kako se govorilo, za Ukrajinu bio “game changer”. U više navrata je šef firme Musk – kako se činilo sasvim proizvoljno – koketirao s reduciranjem ili okončavanjem pružanja te usluge Ukrajincima, ali Starlink i dalje radi.
I druge firme s područja umjetne inteligencije su po pitanju njihove “podrške” Ukrajini potpuno netransparentne. Za sada uopće nije poznato hoće li ta zemlja morati platiti njihove usluge, da li softver koristi besplatno, a kao protuuslugu na raspolaganje stavlja podatke i iskustva u korištenju tehnike. “To su poduzeća, a njihov cilj je prodaja vlastitih proizvoda”, kaže Sauer. “A neki proizvod koji možete reklamirati činjenicom da je on testiran u praksi, pa I dorađen, taj će se proizvod još bolje prodavati na idućem sajmu oružja.”
Ukrajina, i to ne samo zbog toga, u međuvremenu naglašava kako ta zemlja I sama razvija visokotehnološka borbena sredstva. Pritom Ukrajinci kombiniraju high-tech i low-tech, odnosno oni kombiniraju civilne komponente s vojnim.
Tajna služba SBU je tako nedavno prezentirala “SeaBaby”, dron koji plovi, i koji je opremljen s nekoliko stotina kilograma eksploziva – dron koji je, kako se pretpostavlja, odigrao ključnu ulogu u napadu na Krimski most, odnosno ruski desantni brod Olenogorski Gornjak.
Jasper Steinlein (tagesschau.de)