Ranije ovog mjeseca, ruski predsjednik Vladimir Putin samo što nije zahvalio zapadnim zemljama što su ostvarili njegov decenijama star san o spajanju Rusije sa susjednom Bjelorusijom.
“Politički i pritisak sankcija bez presedana takozvanog kolektivnog Zapada tjera nas da ubrzamo procese spajanja”, rekao je Vladimir Putin 1. jula na forumu u zapadnom bjeloruskom gradu Grodno, nadomak granice s Evropskom unijom.
„Jer, zajedno ćemo lakše minimizirati štetu od nelegalnih sankcija“, nametnutih Rusiji i Bjelorusiji od strane Zapada, dodao je ruski predsjednik.
Sedmicu prije, njegov bjeloruski kolega Aleksander Lukašenko poručio je liderima ostalih zemalja nastalih raspadom SSSR-a da se približe „zajedničkoj državi“ Rusije i Bjelorusije, ili da se suoče sa gubitkom nezavisnosti.
“Narodi postsovjetskog prostora danas moraju biti iskreno zainteresovani za približavanje zajediničkoj državi – ako, naravno, žele zadržati svoj suverenitet i nezavisnost”, rekao je u video obraćanju.
„Oni koji oklijevaju, trebaju shvatiti – bez što bržeg ujedinjenja i zbližavanja, jačih međudržavnih veza i ljudskih odnosa, sutra nas možda više neće biti”, rekao je Lukašenko, koji Bjelorusijom vlada od 1994. i čiji je novi izbor bio praćen nasiljem nad suparnicima i demonstrantima.
Lukašenko želio naslijediti Jeljcina
Kasnih 1990-tih godina prošlog stoljeća, Lukašenko je bio odučan ujediniti svoju zemlju sa 9,2 miliona stanovnika sa Rusijom i potpisao je dogovor o stvaranju „zajedničke države“ sa zajedničkim ustavom i parlamentom.
Bivši menadžer farme nadao se da će naslijediti ruskog predsjednika Borisa Jeljcina, čije je mentalno i fizičko stanje ubrzano slabilo.
No, Jeljcin je za nasljednika 1999. izabrao obavještajca Putina, a Lukašenko je obustavio aktivnosti na ujedinjenju.
No, nastavio je uživati pogodnost od Kremlja, dobivajući zajmove od više milijardi rubalja, snižene cijene prirodnog plina, trgovinske, te povlastice za bjeloruske radnike.
Ruska podrška pomogla je Lukašenku, kojeg dugo nazivaju „posljednjim evropskim diktatorom“, da zadrži glavu iznad vode, i politički, i ekonomski, naročito u periodu kada je Zapad počeo sankcionirati Minsk zbog pojačanog suzbijanja opozicije i kritičara.
Za neke posmatrače, ujedinjenje je gotova stvar. Vide ga dijelom planova Moskve o oživljavanju krnje replike Sovjetskog Saveza iz decembra prošle godine.
„Ta tema je završena u svjetlu stogodišnjice SSSR-a u decembru 2022. i Putinovih planova o stvaranju ‘treće imperije’ koja bi (naslijedila carsku Rusiju i SSSR i) uključivala Bjelorusiju“, kaže analitičar iz Kijeva Aleksej Kušč, za Al Jazeeru.
„Ono što se odvija je jednostavno tehnički korak da se javno mišljenje pripremi za taj čin“.
No, drugi analitičari tvrde da Lukašenko i dalje pritišće kočnicu.
Ujedinjenje nepopularno u Bjelorusiji
„Lukašenko je satjeran u ćošak, ali čini se da se opire konačnoj odluci“, tvrdi Pavel Lužin, ruski analitičar iz Fondacije Jamestown iz Washingtona.
Dok su Putinove izjave o ujedinjenju prilika da pojača svoju popularnost u Rusiji, Lukašenkove riječi o zajedničkoj državi više su „alarm“ Zapadu, mišljenja je posmatrač iz Kijeva Igar Tiškevič, koji je rođen u Bjelorusiji.
A kada je riječ o bjeloruskoj javnosti, ujedinjenje je daleko od popularnosti.
U julu 2021, broj Bjelorusa koji podržavaju ujedinjenje porastao je na devet posto, sa pet u 2020., tvrdi se u posljednjem nezavisnom istraživanju britanskog Chatham Housea.
Jedanaest posto ispitanih želi da Bjelorusija i Rusija imaju „zajedničko tržište sa jedinstvenom vanjskom politikom i vojskom“, a trećina bi prihvatila „jednstveno tržište“ i „zonu slobodne trgovine“, rečeno je.
„Sa takvim raspoloženjem, teško je izvršiti spajanje“, rekao je Tiškevič.
Čak i kada bi bjeloruski mediji koje podržava Minsk počeli promovisati ideju o ujedinjenju, to bi teško promijenilo raspoloženje javnosti, jer samo četvrtina Bjelorusa gleda te kanale, dodao je.
„Koliko god vaša propaganda bila snažna, 75 posto ljudi je ne gleda. Znači, nemate mehanizam da utičete na mišljenje ljudi, čak niti ako se radi o genijalnoj propagandi“, kaže Tiškevič.
Piše: Mansur Mirovalev / AJB