Premijer Federacije Bosne i Hercegovine Fadil Novalić rekao je prije nekoliko dana kako većem bh. entitetu ne treba novac od MMF-a (Međunarodnog monetarnog fonda), ali da nam treba prisutnost ove institucije jer smo, kako je rekao, područje koje važi za nestabilno. Dodao je da BiH treba MMF kao poruku da je tu sve mirno, jer ova međunarodna finansijska institucija garantuje ravnotežu budžeta. FBiH novac zaista ne treba, istakao je on, jer mi imamo aranžman od milijardu i nešto dolara, ali smo uzeli 200 miliona i rekli više nam ne treba. Konačno, eto lijepe vijesti. Federaciji BiH ne treba novac, ali ipak neka MMF-a tu na ovom nestabilnom području da garantuje ravnotežu budžeta.
Kada neko ko nije pretjerano upućen u javne finansije čuje ili pročita ovo, shvatit će samo jedno – u Federaciji BiH teku med i mlijeko. I ne treba nam novac. Zapravo kredit. No, da ne bude nesporazuma, premijer Novalić je zaista u pravu. Federaciji BiH ne treba kredit od MMF-a, jer je veći bh. entitet u proteklih nekoliko godina oporezovao skoro sve što je mogao oporezovati tako da javni prihodi rastu iz godine u godinu. Taj novac se potom troši na razne potrebe Federacije BiH i sve dok su rashodi otprilike jednaki prihodima, to je ugrubo rečeno uravnotežen budžet. Znači, treba samo još neko ozbiljan, poput MMF-a, da to aminuje i to je to.
I to je zaista tako, ali samo ako se taj jedan segment izvadi iz konteksta. U ovom se našem slučaju možemo i moramo zapitati da li se od javnih prihoda finansiraju baš stvari od kojih će svi građani Federacije BiH imati koristi i to bez obzira na to što je budžet uravnotežen. MMF će garantirati da je budžet uravnotežen i to nije upitno, ali MMF se neće previše petljati u to šta se finansira od novca iz budžeta. A to je u suštini najproblematičnije.
Problem Federacije BiH, pa i cijele Bosne i Hercegovine, jeste u tome što ona funkcionira kao svojevrsno Udruženje rođaka. Sintagma Udruženje rođaka je ustvari ime jedne muzičke grupe sastavljene od nekadašnjih građana BiH koji danas žive i rade u Norveškoj, a koji za sebe kažu da iako će ime asocirati na udruženje koje štiti interese rođaka, uposlenika u državnim firmama, zapravo je riječ o udruženju koje čuva dašak povezanosti s malom zemljom na Balkanu.
No, nas u ovom slučaju zanima samo ova prva odrednica – udruženje koje štiti interese rođaka, uposlenika u državnim firmama. Jer, nažalost, (F)BiH tako funkcionira. Kao Udruženje rođaka u pravom, a ne u prenesenom smislu. S tim u vezi podatak koji je nedavno objavljen u ovdašnjim medijima je veoma ilustrativan. Prema službenim podacima, u Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić zaposlene su 153 osobe, od čega ih samo 29 direktno učestvuje u rehabilitaciji i radu s djecom. Svi ostali su rođaci koji su preko Zavoda natovareni na budžet. Onda, jasno vam je, zar ne, zašto i odakle naziv Udruženje rođaka?
Kada su te stvari u pitanju, nema nikakve razlike između Federacije BiH i Republike Srpske. I u jednom i u drugom entitetu se, naime, ispostavilo da oni na vlasti itekako imaju brojnu familiju i na stotine rođaka, koje, naravno, treba uhljebiti i natovariti ih na budžet. I iz manjeg entiteta svakodnevno pristižu slične informacije. Posljednja, recimo, kaže da je predsjednik Ustavnog suda RS-a zaposlio suprugu u Pošte RS-a, sestru i svastiku u Fond zdravstva RS-a, a kćerku u Ministarstvo za ekonomske odnose u Vladi RS-a. Koliko je danas u BiH dobro biti “nakačen” na budžet, svjedoči i to da je vremenom čuvena rečenica koju je jednom davno napisao Branko Radičević o đačkom dobu danas promijenjena u sljedeću – od kolijevke pa do groba najljepše je budžetsko doba. I za to ima osnova. Naime, prema podacima iz Godišnjeg izvještaja o izvršenju budžeta FBiH za 2018. godinu, ukupno ostvareni rashodi i izdaci iskazani su u iznosu od 2,4 milijarde KM, što je u odnosu na plan od 2,9 milijardi KM manje za 568 miliona KM. Od tog iznosa je na plate i naknade uposlenika otišlo 199 miliona KM. Zbog toga nikoga ne treba da čudi što čak 82,5 posto građana ove zemlje smatra da se budžetski novac, odnosno sredstva poreskih obveznika, ne troši na pravi način, pri čemu čak 12,3 posto preostalih ispitanika ne zna ili nije željelo odgovoriti na to pitanje!? Onih preostalih 5,2 posto su valjda uposlenici u javnoj administraciji pa smatraju da se budžetski novac troši na pravi način.
Naravno, i političke strane, kao osnovna ćelija rođačkog udruženja u našem slučaju, profitiraju iz budžeta. Prema Izvještaju o finansijskoj reviziji Vlade FBiH, koji je uradio Ured za reviziju institucija u FBiH, na ime tekućih transfera neprofitnim organizacijama – političkim strankama i koalicijama – prošle je godine isplaćeno ukupno 3,8 miliona KM. Doduše, to je predviđeno Zakonom o izvršenju budžeta, kao i kriterij raspodjele tih sredstava, ali svejedno pomenimo da je, recimo, SDA prošle godine od Vlade FBiH hajrovala 686.333 KM, koalicija HDZBiH, HSS, HKDUBiH i HSP 476.333 KM, SDP 431.333 KM i tako dalje. Pomenimo da je čak i mala Stranka dijaspore BiH dobila 116.333 KM. Za sada još uvijek u relativno skromnim iznosima, ali polako, ima vremena.
Naravno, Vlada FBiH je početkom prošle godine donijela odgovarajuću Odluku o Programu utroška sredstava s kriterijima raspodjele Tekući transferi neprofitnim organizacijama – Za političke stranke i koalicije. No, s druge strane, to što Ured za reviziju institucija FBiH kaže u svom izvještaju da navedenim Vladinim Programom, a ni Zakonom o izvršavanju budžeta FBiH za 2018. godinu, nije utvrđena svrha programa za dodjelu navedenih sredstava, nikoga previše ne uzbuđuje. U ovom slučaju je također predviđeno da političke stranke dostave izvještaje o utrošku sredstava… ali, treba li uopšte pominjati jesu li dostavile? No, Ured je i na osnovu nekoliko nepotpunih i valjda slučajno zalutalih izvještaja o utrošku sredstava napravio analizu utroška po namjeni koja je pokazala da su ovdašnje političke stranke i dalje prilično “velikodušne” prema građanima koje ne mogu svrstati u kategoriju rođaka ili prijatelja – čak je 1 posto tih sredstava otišao na humanitarnu pomoć i stipendije! Nasuprot tome, recimo, 18 posto je otišlo na naknade zaposlenih, 62 posto za materijal, sitan inventar i usluga i tako dalje.
Zaključimo. Izgleda da je dobar dio rođaka u BiH solidno zbrinut i da se dovoljno para od poreza prikupi za njihovo neometano funkcionisanje. Federaciji BiH ne treba više para, a možda ni RS-u, ali ne zato što nema još rođaka koje treba uhljebiti, nego zato što ih strane institucije “zezaju” s raznoraznim moratorijima na zapošljavanje u javnoj administraciji. Budžet je uravnotežen i to će se potvrditi. Koliko se dobije, toliko se potroši. I to je to, med i mlijeko. Jedini dio u cijeloj ovoj priči koji nikako da profunkcioniše je to što apsolutno ne postoji nikakav skup mišljenja javnosti o ovoj važnoj temi. MMF će potvrditi da se troši onoliko koliko se prihoduje, ali na to na šta će se taj novac potrošiti može uticati samo ovdašnja javnost. A s obzirom na to da ona po tradiciji, možda i stotinama godina unazad, nema apsolutno nikakvo mišljenje o bilo čemu osim o fudbalu, onda će, nažalost, sve i ubuduće ostati isto kao i lani.