Tuzlanske plinske ludorije, prvi predložio Bešlagić, a prihvatio Bičakčić: Skladištenje plina u rudniku Tetima, bez obzira što je to “tempirana bomba u dvorištu”

0

Skladištenje zemnog plina u jamama rudnika soli Tetima, iz kojih je iscrpljena slanica od koje se u Tuzli pravi so, dugogodišnja je tema koja se javlja u vrijeme neizvjesnosti snabdijevanja ovim energentom. Bosanskohercegovački komitet Međunarodnog vijeća za velike električne sisteme (CIGRE) aktuelizirao ju je na sastanku održanom prije nekoliko dana, na kojem se govorilo upravo o rješenjima za dalje snabdijevanje i korištenje zemnog plina.

PRAKSA U EVROPI, ALI EKSPERIMENT U BIH

Predsjednik bh. komiteta CIGRE Edhem Bičakčić upozorio je da je sad vrijeme da se razmišlja o idućoj jeseni i zimi, u kojima bez plina neće biti dovoljno struje da ugrije sve stanove koji se griju iz toplana na gas.

– Kao rješenja imamo mogućnost skladištenja gasa u Tetimi, organizovanje transporta tečnog prirodnog gasa (LNG) željeznicom i nabavku opreme za proizvodnju zelenog vodonika za koju imamo dovoljno vode. Novca za ovo ima i on ne bi trebalo da bude problem. S druge strane, i Elektroprivreda treba da pomogne toplanama da se pripreme za ono što ih očekuje, kazao je Bičakčić.

Stručnu analizu je uradio penzionisani profesor s RGGF-a Božo Tomić, koji kaže kako je plin najsigurniji u ležištima soli, te da je svaka benzinska pumpa veća opasnost nego takvo skladište.

Podsjetimo, nekadašnji načelnik Tuzle, a kasnije i guverner Tuzlanskog kantona Selim Bešlagić prvi je u javnost plasirao ovu ideju prije dvadesetak godina, ali je Tuzlaci nisu baš prihvatili sa oduševljenjem.

Iako je skladištenje zemnog plina u podzemnim jamama praksa koja u Evropi postoji nekoliko decenija, sličan projekat u Bosni i Hercegovini bio bi u rangu eksperimenta. Upravo zbog ovoga je i Gradsko vijeće Tuzle 25. februara 2015. usvojilo rezoluciju protiv skladištenja plina u ovom gradu, rezolutno odbijajući čak i dalje razgovore o tome. Kompanija BH gas je još 1988, a potom i 2001, uradila stručnu studiju o tome da je skladištenja plina najprihvatljivije baš na ovom lokalitetu.

Jučer nismo uspjeli dobiti komentar gradonačelnika Tuzle Jasmina Imamovića o ovoj temi, ali je on prije nekoliko godina kazao da Tuzla ne želi tempiranu bombu u svom dvorištu.

– Nama je jasno da eksperti kažu da je u napuštenim komorama najpovoljnije uskladištiti plin i radioaktivni otpad. Ali mi to ne želimo ovdje i ne želimo ispod naših kuća. Žrtve smo velikih obmana i svojevremenih ekspertnih mišljenja. Jedno od ekspertnih mišljenja je bilo da treba vršiti nekontrolirano crpljenje slanice i Tuzla je zbog toga doživjela jednu od najvećih ekoloških katastrofa na području bivše Jugoslavije. To bi bila tempirana bomba ispod Tuzle i izgradnja tog skladišta predstavljala bi kažnjavanje Tuzlaka. Šta bi se dogodilo da se aktivira klizište, da izbije požar ili da se dogodi neka slična nesreća, kazao je tada Imamović.

Izgradnja skladišta plina za BiH bi morala biti prioritet, smatra i profesor Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta u Tuzli Adnan Hodžić. Poručuje i to da nema jedinstvenog stava struke o izgradnji skladišta, ali ne zbog potencijalnih opasnosti koje bi takvo skladište donijelo.

IZMEĐU LEŽIŠTA

– Ovo je pitanje opredjeljenja države da li želi takvo nešto ili ne, pitanje politike. Ali, treba reći da nema neposredne opasnosti od plina. Ako bi ga bilo previše u komorama, napukle bi komore i taj bi se plin izlio u pukotine. Eventualna opasnost može biti kad bi neko bacio iskru, ali to se može desiti i na benzinskoj pumpi. Tako da nije to taj nivo opasnosti koji se potencira, ne bi to bila neprestana opasnost od eksplozije. To su stvari koje nisu tako opasne i koje su već oprobane u svijetu. U Evropi su ta skladišta ispod samih gradova. A ovo bi bilo na dubini od 500 metara. U konačnici, treba nam skladište, jer nemamo rezerve kojim bismo ublažili kretanja na svjetskom tržištu, kazao nam je profesor Hodžić.

Problem predstavlja i činjenica da se od 1988, a posebno od 2001. godine i vremena druge studije, Tetima drugačije razvijala, te bi skladište plina praktično došlo tačno u sredinu između ostalih ležišta. Osim toga, projekat izgradnje takvog skladišta nije poput projekata koji se grade između izbora, nego zahtijeva dugotrajnu pripremu, ali i realizaciju, te nije nimalo vjerovatno da bi izgradnja skladišta, koliko god bila neophodna i bezopasna, u vrijeme nestašice plina i stalne promjene kretanja na svjetskom tržištu, imalo doprinijela saniranju višegodišnjeg nemara države spram manjka ovog energenta.

Piše: Miren Aljić/Oslobođenje

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here