U zemlji gdje zdravi razum ide da crkne na godišnji, a politička logika se kotrlja nizbrdo u kolicima iz hipermarketa, danas smo svjedočili prizoru vrijednom LSD halucinacije: ministar Hasičević sa trgovcima protestuje protiv odluke o uvođenju 16 radnih nedjelja koju je sam donio, sa sindikatom koji podržava ministra što protestuje zajedno s njima protiv odluke o 16 radnih nedjelja koju on donosi.
To, druže moj, nije više politika — to je kabare na amfetaminima. To je Top lista nadrealista nakon pet Red Bull vodki i dva dana bez sna. To je Federacija, majko, gdje je protest protiv rada nedjeljom organizovan nedjeljom, i gdje je glavni govornik protiv 18 radnih nedjelja upravo ministar koji ih uvodi. Orwell se prevrće u grobu, Kafka pije pelinkovac.
A podaci su brutalni od novembra do maja – 2.000 radnika manje u sektoru trgovine. Pad prometa za stotine miliona. Prelijevanje novca u RS.
Podaci o zaposlenim u trgovini. Faksimil
I ministar to zna. Ali ne može da prizna da je pogriješio. Zato 16 radnih nedjelja. Kao kompromisno rješenje. Da smanji štetu, a ne prizna da nema pojma. Ali kako da te radnice pogleda u oči? Tako što će otići da zajedno s njima protestuje protiv vlastitih odluka.
U međuvremenu, veliki trgovinski lanci puše kubanske cigare u Orašju i broje pare, jer njihova roba i dalje cirkuliše nedjeljom, dok mali trgovac u Bugojnu zatvara radnju i razmišlja da ode u Njemačku prati zadnjice u staračkom domu. Jer tamo bar zna kada je neradna nedjelja, a kad nije.
Ako ste ikad željeli gledati kako izgleda kad vlast maršira protiv same sebe, danas ste to mogli vidjeti uživo u Sarajevu. Lakrdija nije dovoljno jaka riječ. Ovo je klinička dijagnoza jednog sistema koji više ne zna ko laže, a ko glumi da vjeruje.
Ovo nije reforma, ovo je lobotomija — samo što vam lobanju ne buše bušilicom, već saopštenjima, komičnim PR-om i šupljim frazama o “transparentnosti” i tobožnjoj borbi za prava radnika. A iza zavjese – budžetski hohštapleri, sindikalni statisti i izgubljeni ministri koji su htjeli napraviti nešto veliko i ostati upamćeni, a proizveli samo probleme i napravili od sebe figuru iz vica.
I zato, gospodo, maknite se s bine. Niste više ni smiješni. Samo umarate i upropaštavate. A publika je umorna. I danas nema gdje ni pelene djetetu kupiti. Zbog vas.