Oni koji negiraju srebrenički genocid, tim potezom postaju moralni saučesnici tog najgoreg zločina koji je počinjen na teritoriji Evrope od Holokausta u Drugom svjetskom ratu i na taj način pokušavaju rehabilitirati i slaviti četničke ubice, kategorično kaže Menachem Rosensaft, generalni savjetnik i izvršni potpredsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa (WJC).
Sa potomkom preživjelih iz nacističkih logora Auschwitz i Bergen-Belsen razgovarali smo uoči njegovog dolaska u Srebrenicu gdje godinama predvodi delegaciju Svjetskog jevrejskog kongresa na obilježavanju godišnjice genocida u ovom gradu na istoku Bosne i Hercegovine.
Ubijeni samo jer su muslimani
Glasni je kritičar međunarodne zajednice za koju otvoreno kaže da je izdala Srebrenicu, koristi svaku priliku da ukaže na razmjere zločina koji su počinile snage Vojske Republike Srpske i druge jedinice u Srebrenici gdje je ubijeno više od 8.000 ljudi jula 1995. godine.
„Srebrenica je mjesto najgoreg zločina počinjenog u Evropi od Holokausta. To je također mjesto gdje su Ujedinjene nacije i međunarodna zajednica izdali i napustili Bošnjake kojima su obećali zaštitu. Dolaskom u Srebrenicu, odavanjem počasti mrtvima ukopanima u Potočarima, stojimo uz žrtve i preživjele. Mi im tako želimo poručiti kako nisu sami u svojoj žalosti i kako svakako nisu sami u podsjećanju svijeta da ono što se zaista tamo desilo jeste genocid“, ističe sagovornik Al Jazeere prije dolaska u Bosnu i Hercegovinu.
Ukazuje kako postoje brojne presude da je u Srebrenici bio genocid, te da to više ne može biti predmet rasprave, bilo pravnika ili nekih drugih intelektualaca. Za negiranje užasa zločina u Srebrenici smatra kako je to stav kojim se staje uz one koji su ga počinili.
„Oni koji negiraju srebrenički genocid, tim postupkom postaju moralni saučesnici – namjerno ili ne – u tom genocidu. Oni nastoje negirati bošnjačkim muškaracima i dječacima, koji su ubijeni isključivo zato što su muslimani, njihov identitet žrtava genocida i pokušavaju odbraniti ili umanjiti svu težinu neodbranjivoga.“
„Namjera i utjecaj negiranja genocida u Srebrenici, ponovo kažem bilo namjerno ili ne, jeste rehabilitirati i glorificirati četničke ubice koji su zgazili svaku normu, ne samo rata, već civiliziranog života i ponašanja. Jednostavno je činjenica da je čitav niz suđenja i apelacija na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, kao i na Međunarodnom sudu pravde, bez ikakve sumnje i jednoglasno potvrdio kako je ono što se u Srebrenici desilo genocid. To je presuđeno po pravu i nije predmet neke intelektualne debate“, kategoričan je Rosensaft.
Političari rijetko riskiraju svoje živote
Jedan od čelnika WJC-a ukazuje na važnost sudova i njihovih presuda.
„Važno je prisjetiti se kako je genocid pravni termin u skladu sa Konvencijom o genocidu, a prema poveljama ICTY-a i Međunarodnog krivičnog tribunala za Ruandu, kao i prema Rimskom sporazumu na osnovu kojeg je uspostavljen Međunarodni krivični sud. I sudovi su ti, a ne političari ili dobitnici Nobelove nagrade za književnost, koji donose pravne odluke.“
Pitali smo ga da prokomentira da, uprkos mnogim izjavama i stavovima „nikad više“, bilo da je to govoreno nakon Drugog svjetskog rata, Holokausta, Srebrenice, zločini se ponavljaju što se vidi po dešavanjima u Ukrajini i drugdje.
„Nažalost, ljudi imaju kratko pamćenje, a to se posebno vidi kada se govori o neugodnim dešavanjima, a kamoli o užasavajućim. I, također nažalost, zločini iz današnjice zamjenjuju one iz prošlosti – ljudi suočeni sa novim tijelima, novim masovnim grobnicama teže skretanju pažnje na to i zaboravljaju tijela i masovne grobnice iz prošlosti“, odgovara.
Rosensaft zato potencira na važnost educiranja ljudi širom svijeta na ono što se desilo u Srebrenici ljeta 1995.
„Zato je apsolutna i nesumnjiva obaveza međunarodne zajednice da učini Srebrenicu stalnim dijelom svjetske svijesti jednako kao što su Auschwitz i Bergen-Belsen postali stalni i neodvojivi dio svjetske svijesti. To se mora uraditi kroz podršku i jačanje ogromnog rada Memorijalnog centra u Potočarima i njegovog direktora Emira Suljagića, kao i kroz maksimalno nastojanje da se ljudska tragedija srebreničkog genocida izučava u školama širom svijeta.“
Uprkos svemu, na Balkanu su ponovo glasni oni koji zagovaraju nasilje, krv i rat. Najviše ih je među političarima svih nacionalnosti…
„ Moramo učiniti sve što je u našoj zajedničkoj moći da spriječimo da Balkan ponovo upadne u ratne ambise. Dejtonski sporazumi iz novembra 1995. nisu sigurno savršeni, svi to znamo, ali oni su zaustavili krvoproliće i spasili živote.“
„Važno je prisjetiti se činjenice da, kada političari odaberu put oružanog sukoba, veoma rijetko riskiraju vlastite živote – najveće žrtve ratova su uvijek civili, muškarci, žene i djeca koji prolaze kroz neizrecive tegobe. Upravo zbog njih međunarodna zajednica se mora posvetiti i uraditi sve što je moguće kako bi se spriječio neki novi oružani sukob na Balkanu“, poručuje Rosensaft.