Piše: Gojko Berić /Oslobođenje
Naslov ove kolumne pozajmio sam od genijalnog Johna Lenona, mada ima više izvora koji upućuju na sličan zaključak. Lenon je u jednom intervjuu rekao: “Našim društvom upravljaju bezumni ljudi sa bezumnim ciljevima. Mislim da nama vladaju luđaci i mene bi mogli strpati u zatvor kao ludog samo zato što sam to rekao.” Povijest je puna takvih luđaka, čitava je to galerija bizarnih likova, od rimskog cara Nerona, koji je prema predanju zapalio Rim, do Idi Amina, predsjednika, a potom samoproglašenog kralja Ugande, za koga se govorilo da je ljudožder. Nisu svi oni bili nesposobni i glupi vladari, takvo što se, recimo, ne bi moglo reći za Mussolinija ili Hitlera, ali većina ih jesu. Oni nisu bili na vrijeme prepoznati kao luđaci, nego tek nakon katastrofe koju bi za sobom ostavili, uništivši živote milionima ljudi. Nakon Putina i Netanyahua, naših po zlu prepoznatljivih savremenika, sada se likovima s te povijesne liste pridružio i američki predsjednik Donald Trump. Putin je poludio, Netanyahu je izgubio razum, Trump nema kontrole nad svojim postupcima – to su opća mjesta u brojnim opisima mentalnog stanja trojice militantnih državnika.
Poznato je da američka politika na razne načine utječe na sve druge politike u svijetu, što se ponovnim ulaskom Trumpa u Bijelu kuću osjetilo kao rijetko kada. Amerika je u 20. stoljeću dvaput spašavala Evropu od njenog fašizma, a onda je čovjek čiji je djed bio njemački imigrant u Americi potpuno okrenuo smjer američke politike, podstičući neofašističke ciljeve radikalne evropske desnice. “Evropu nije ubio neki orijentalni despotizam, već novi desničarski populizam čija je personifikacija Donald Trump. Njegov populizam uključuje mržnju prema strancima kao remetilačkom elementu u društvenom tijelu”, piše ovih dana Slavoj Žižek. Lažni pacifista, koji ne krije da želi Nobelovu nagradu za mir, Trump je bez oklijevanja ušao u izraelsko-iranski rat, upotrijebivši najsavremenije američke bombardere, koji su imali da unište iranska nuklearna postrojenja. Iako se čini da je rezultat te operacije bio donekle ispod očekivanog, Trump je trijumfalno izjavio: “Za nas je ovaj sukob završen!” I istog časa najavio početak primirja koje, prema američko-izraelskom shvatanju, znači “bezuslovnu predaju” Irana!? Kome uprkos svemu i dalje ništa nije jasno, neka obrati pažnju na izjavu novog njemačkog kancelara Friedricha Merza u intervjuu za njemačku televiziju: “Ovo je prljavi posao koji Izrael radi za sve nas. I mi smo žrtve ovog (iranskog) režima.” Sramotniju izjavu kancelara zemlje koja i danas živi sa hipotekom holokausta teško je i zamisliti. Usput rečeno, Merzov djed je u jednom njemačkom gradu dao dvjema ulicama imena Göringa, odnosno Goebbelsa.
Ako je iko mjerodavan dijagnostičar Trumpovih mentalnih odlika, onda je to Michael Wolf, neslužbeni biograf sadašnjeg američkog predsjednika. Wolf opisuje Trumpa i kao idiota i kao genijalca. U razgovoru sa novinarom Večernjeg lista kaže: “On je upečatljiv u svojoj gluposti. Čovjek ne zna ništa ni o čemu. I to mu je čak neka vrsta osobne strategije. On jednostavno ne želi informacije, blokira ih. A to djelomično čini tako što sve vrijeme samo govori. Niko ga ne može prekinuti. Dakle, on zapravo ništa ne zna i nema nikoga da mu išta može reći. Ne znajući ništa, uspio je postići nešto veliko, dva je puta izabran za predsjednika Sjedinjenih Država. Kako? Zato što ima tu posebnu vrstu genijalnosti, koju je on pretvorio u izbornu genijalnost.” Svjestan svoje sposobnosti da privuče pažnju ljudi, Trump se nije libio da pred TV kamerama kaže: “Ja sam vrlo konzistentan, ja sam vrlo stabilan genijalac.” “On je izvanredno neobičan lik”, nastavlja Wolf, “mislim, grozan lik i na toliko raznih načina čudovište. Ako ste građanin SAD-a i on vam je predsjednik, to može biti zastrašujuće.” Međutim, Trump nije na vrh američkog društva došao sam. Blizu 75 miliona Amerikanaca glasalo je za njega! I šta da radimo? Da se svima njima podrugljivo smijemo? Ne možeš se izrugivati sa 75 miliona ljudi.
Čitam regionalnu štampu, desničarsku u službi vladajućih režima i onu ostalu, ali ne preko interneta, nego je kupujem na prometnoj trafici udaljenoj dvadesetak koraka od stana u kojem živim. I koliko uspijevam razabrati, cijela ova priča, manje-više, ima tretman nečega što jeste jako opasno, ali što je ipak još daleko od ovih prostora. Kao da svi mi, cijeli zapadni Balkan, uključujući i susjednu Hrvatsku, članicu EU, nismo dio tog poludjelog svijeta i njegovih poludjelih lidera. Srbija i Hrvatska, Kosovo i Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Makedonija, svugdje su na vlasti nacionalisti, režimi sa elementima fašizma, a fašizam, između ostalog, počiva na lažima. Masovna politička, istoriografska i svaka druga laž postala je indikator društva u kojem konkretno mi u BiH živimo. Na čelu Srbije je čovjek koji laže sto puta više od Donalda Trumpa. Laže sve redom – vlastiti narod, međunarodne faktore, susjede iz bivše zajedničke države. Politički sin četnika Vojislava Šešelja, i poklonik Draže Mihailovića, Aleksandar Vučić pobunjene studente ne zove studentima, već “blokaderima”, optužujući ih za sve i svašta. “Oni su”, veli Vučić, “izručili Slobodana Miloševića Haškom tribunalu”!? A većina ih tada nije bila ni rođena.
Kad bi Goebbels ustao iz groba, skinuo bi kapu Aleksandru Vučiću, poklonio mu se i rekao: “Svaka čast, majstore, ubjedljivo si me nadmašio!”