Bila je to jedna od najčudnijih epizoda u vojnoj povijesti, događaj toliko neobičan da je isprva tretiran kao mit. U 20:30h na Badnjak 1914. na vlažnim i blatnim ratištima sjeverne Europe tijekom Prvog svjetskog rata, britanski je vojnik poslao izvješće u stožer: Nijemci su osvijetlili rovove i pjevaju božićne pjesme Britancima.
Britanski časnici naredili su svojim ljudima da šute, ali bilo je prekasno. Jedan je britanski vojnik odgovorio refrenom pjesme “The First Noel”. A onda ga je preko ‘Ničije zemlje‘ – smrtonosne sredine koja je razdvajala vojske – pozvao Nijemac: “Izađi, engleski vojniče, dođi k nama!”
Vojnici su izašli iz svojih rovova i sreli se u sredini. Isto su činili i drugi, okupljajući se kako bi razmijenili čokoladu, vino i suvenire. Čak su organizirali i nogometnu utakmicu koju su Nijemci dobili s 3-2.
Većina vojnika koji su se rukovali te maglom obavijene Badnje večeri bit će mrtvi prije završetka rata. Ali pisma preživjelih i zrnate crno-bijele fotografije dokazuju da se nije radilo o mitu. Oko 100.000 vojnika s obje strane jednostavno je odbilo boriti se jer su bili previše iscrpljeni i izmučeni. Božićno primirje ponegdje je trajalo i do Nove godine.
“Do prosinca 1914. ljudi u rovovima već su bili dovoljno upoznati sa surovom stvarnošću borbe, izgubili su velik dio idealizma, a većina je žudjela za prestankom krvoprolića,” pisalo je u izvještaju “Božićnog primirja” u časopisu Smithsonian.
Više od stoljeća kasnije, šanse da će Rusi i Ukrajinci jedni druge obasipati darovima ove zime praktični su nikakvi. Ali priča o “Božićnom primirju” može poslužiti kao svojevrsno upozorenje Putinovim ambicijama u Ukrajini.
Postoje trenuci u povijesti kada su se čitave vojske iznenada prestale boriti, čak i u okolnostima kad su bile brojčano nadmoćnije od svojih neprijatelja.
Lekcije iz vojne povijesti
Što uzrokuje takav fenomen? I bi li se isto moglo dogoditi Rusima?
Ovo je pitanje koje je CNN postavio ratnim veteranima i vojnim povjesničarima. Vojna je povijest prepuna priča o jedinicima koje su se borile žestokim intenzitetom, iako su znale da neće pobijediti. No, postoje i one druge lekcije: o vojskama koje su “tiho odustale” i prestale napadati neprijatelja.
“Ruske se trupe možda približavaju takvom stanju”, kaže Jeff McCausland, veteran Zaljevskog rata i gostujući profesor studija međunarodne sigurnosti na Dickinson Collegeu u Pennsylvaniji.
Navodi i da je sada već jasno da je ruska vojska loše obučena i opskbljena te da se već mogu navesti brojni primjeri gdje su Rusi u ovom ratu gubili volju za borbom.
Prema McCauslandu postoje najmanje tri razloga zašto se to događa vojskama.
“Kada biste, primjerice, pitali talibanskog vojnika, ‘Za što se, dovraga, borite?‘, vjerojatno bi vam rekao da se bori da oslobodi svoju zemlju od okupatora, isto kao što se njegov djed borio protiv Sovjeta na tom teritoriju, a njegov pradjed protiv Britanaca. Rekao bi, između ostalog, da se bori za svoju vjeru, svoju zemlju i svoj dom. “, kaže McCausland.
A da se isto pitanje postavilo vojniku afganistanske vojske?