„Mi smo u procesu druge američke revolucije, koja će ostati bez krvi ako ljevica to dopusti.”
Ovim riječima je Kevin Roberts, predsjednik Fondacije Heritage, sažeo viziju knjige pod naslovom Mandat za vodstvo: Konzervativno obećanje, koju je 2023. godine objavila njegova organizacija.
Knjiga je dio “Predsjedničkog projekta 2025”, koji je Heritage pripremio za pobjednika na predsjedničkim izborima u SAD-u iz reda Republikanske stranke. Fokusira se na poziv da se ključne pozicije i drugi ešalon u vladi popune lojalistima predsjedniku, te da se ministarstva očiste od odjela i službenika koji podržavaju politike Bidenove administracije.
Knjiga je izazvala veliku pometnju, što je bivšeg američkog predsjednika Josepha Bidena navelo da izjavi: „Projekt 2025 trebao bi uplašiti svakog Amerikanca, jer će Trumpu dati neograničenu moć nad našim svakodnevnim životima, omogućiti mu da iskoristi predsjedničku dužnost da se osveti svojim neprijateljima i ukine kontrole i ravnoteže koje SAD čine najvećom demokratijom na svijetu.“
Trump se pokušao distancirati od projekta i njegovih autora, rekavši sredinom 2024. godine: “Šta god da rade, želim im sreću, ali nemam ništa s njima”.
Međutim, osim optužbi i uzajamnih negiranja, ono što je sigurno jeste da su deseci članova prve Trumpove administracije sudjelovali u pisanju ove knjige. Među njima su Christopher Miller, bivši vršitelj dužnosti ministra odbrane, Rick Dearborn, izvršni direktor Trumpovog tranzicijskog tima na izborima 2016. godine, Paul Dans, jedna od vodećih figura Projekta 2025, te Stephen Groves, zamjenik sekretara za medije Bijele kuće za vrijeme Trumpa. Ovo ukazuje da postoje jake veze između knjige, Trumpovih bliskih saradnika i članova njegove kampanje.
Iskustvo iz Reaganove ere
Fondacija Heritage odigrala je ključnu ulogu u usmjeravanju administracije predsjednika Ronalda Reagana početkom njegovog mandata 1981. godine. Tada je pripremila opsežnu knjigu pod naslovom Mandat za vodstvo, koja je sadržavala više od 2.000 preporuka o tome kako voditi vladu i provoditi konzervativnu politiku kako bi se prevladalo naslijeđe predsjednika Jimmyja Cartera. Njegov mandat bio je obilježen slabljenjem američkog uticaja zbog talačke krize u američkoj ambasadi u Teheranu i sovjetske invazije na Afganistan.
Prema Fondaciji Heritage, Reaganova administracija usvojila je više od 60 posto preporuka iz izvještaja i provela ih u politiku do kraja prve godine svog mandata.
Knjiga Mandat za vodstvo: Konzervativno obećanje tvrdi da najveća prijetnja SAD-u dolazi iznutra, a ne izvana. Smatra da je ljevičarska kultura prožela američke državne institucije i da je savezna vlada postala naoružano čudovište koje ugrožava građane i konzervativne vrijednosti. Društvo se, prema autorima, suočava s egzistencijalnom prijetnjom negiranja biološke istine da postoje samo dva spola – muški i ženski.
Također, smatraju da su širenje pornografije i zavisnosti od droga ozbiljan problem, dok se slobode građana ugrožavaju zabranom vožnje automobila na fosilna goriva pod izgovorom borbe protiv klimatskih promjena. Suverenitet zemlje je ugrožen, kako kažu, davanjem ovlasti za kreiranje politika ljevičarskim birokratskim stručnjacima u vladi, dok se SAD suočava s vanjskim izazovima, prije svega s usponom Kine, koji prijeti američkoj globalnoj hegemoniji.
Heritage je okupio gotovo 400 istraživača i stručnjaka koji su napisali Mandat za vodstvo, pokrivajući 30 ključnih tema – od upravljanja Bijelom kućom, reforme Ministarstva odbrane i obavještajnih agencija do obrazovanja i poljoprivrede. Cilj knjige je omogućiti predsjedniku da, kroz realizaciju preporuka koje su mu predstavljene, preuzme kontrolu nad izvršnom vlašću i povrati državne institucije iz ruku birokrata kako bi spasio SAD od krize, navodi se u uvodu knjige.
Priprema kadrova
Knjiga Mandat za vodstvo naglašava da za uspjeh konzervativnog predsjednika nije dovoljno usvojiti dobro promišljen, koordiniran i jedinstven plan. Nakon što stupi na dužnost, on se suočava s ogromnom birokratijom koja često provodi svoje planove i političke preferencije. Prema tome, predsjednik se mora osloniti na tim obučenih i lojalnih službenika koji će provoditi njegovu agendu, što podrazumijeva da im osiguraju alati, znanje i podrška. Tako je Heritage izgradio bazu podataka konzervativnih kadrova i obučavao ih kako bi bili spremni preuzeti funkcije odmah nakon što predsjednik preuzme dužnost.
U knjizi se navodi da postoji gotovo 3.000 političkih imenovanja koja predsjednik može izvršiti unutar svoje administracije, te dodatnih 1.000 pozicija koje zahtijevaju odobrenje Senata. Ističe se i to da je prva Trumpova administracija imenovala manji broj političkih kadrova u prvim mjesecima mandata nego bilo koja druga predsjednička administracija, zbog neuspjeha da se pripremi odgovarajuće osoblje. Stoga “Projekt 2025” želi izbjeći taj problem pripremajući vojske iskusnih i obučenih konzervativnih službenika kako bi od prvog dana radili na demontiranju „administrativne države“.
Glavne tačke knjige Mandat za vodstvo
- Prvo: Obnova porodice kao centra američkog života
Prema knjizi, američka porodica danas proživljava pravu krizu, jer se 40 posto djece rađa izvan braka, a odsustvo oca jedan je od glavnih izvora siromaštva, kriminala, mentalnih bolesti, samoubistava tinejdžera, zavisnosti od droga i napuštanja škola, što dovodi do društvenog kolapsa. S druge strane, vladini programi osmišljeni za rješavanje ovih problema ne postižu svoje ciljeve jer ne rješavaju korijen krize, a to su problemi koji proizlaze iz krize braka i porodice.
Knjiga upravo zbog toga naglašava potrebu da se sve što se odnosi na abortus, seksualnu raznolikost i reproduktivno zdravlje ukloni iz bilo kojeg saveznog ministarstva ili institucije, ugovora ili subvencija, kao i da se pornografija kriminalizira i kazne oni koji je proizvode i distribuiraju. Također predlaže zatvaranje telekomunikacijskih i tehnoloških kompanija koje olakšavaju njeno širenje, kao i oslanjanje na roditeljski autoritet u obrazovanju djece na temelju toga da škole služe roditeljima, a ne obrnuto. Predlaže se i ukidanje saveznog finansiranja za države, gradove, školske odbore i učitelje koji se ne slažu s ovim načelom.
- Drugo: Demontiranje administrativne države
U knjizi se ističe da najsigurniji način da savezna vlada ponovo počne djelovati u korist američkog naroda leži u njenom smanjenju, kako u obimu tako i u djelokrugu. To podrazumijeva otpuštanje velikog broja birokratskih službenika koji rade u vladi i kreiraju politike koje su neprihvatljive konzervativcima, kao što su borba protiv klimatskog zagađenja, pomoć imigrantima i davanje bespovratnih sredstava i pomoći od novca poreznih obveznika za podršku ljevičarskim agendama, uključujući regrutaciju homoseksualaca u vojsku i dodjelu kvota za njihove položaje u državnim institucijama.
- Treće: Odbrana suvereniteta, granica i resursa od globalnih prijetnji
Knjiga Mandat za vodstvo ne vidi Kinu kao strateškog partnera ili konkurenta, već kao sveobuhvatnog neprijatelja SAD-a. Smatra da je neograničena trgovina s Kinom katastrofa koja je nekolicini kompanija omogućila ogromne profite, ali je osiromašila američku industrijsku bazu. Stoga poziva na prekid ekonomske saradnje s Kinom te zabranu Konfucijevih instituta i aplikacije TikTok.
Knjiga također skreće pažnju na potrebu da američka administracija usmjeri svoje napore na Kinu, Iran, Venecuelu, Rusiju i Sjevernu Koreju, uzimajući u obzir prioritet Izraela da dobije vojnu opremu i političku podršku koja mu je potrebna u suočavanju sa svojim protivnicima. Također poziva na zaustavljanje finansiranja Palestinske uprave i na ulaganje napora da se industrija premjesti iz udaljenih područja na bliže lokacije kao što su zemlje Srednje i Južne Amerike sa ciljem da se osigura američki lanac opskrbe. Knjiga poziva i na jačanje prisustva na Grenlandu kako bi se pratila politička i ekonomska dinamika na Arktiku i iskoristili resursi poput riba, minerala i izvora energije.
Također se naglašava potreba za povlačenjem iz međunarodnih organizacija koje nisu u skladu s američkim interesima, poput Svjetske zdravstvene organizacije, uz obrazloženje da je pokazala neuspjeh u borbi protiv pandemije COVID-19, uz pozive da se obustavi bilo kakva finansijska podrška organizacijama koje podrivaju američke interese, kao što je Agencija Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA). Također se poziva na prekid finansiranja bilo koje međunarodne institucije ili inicijative koje promoviraju abortus i promjenu spola, te na pružanje podrške organizacijama koji su u skladu s interesima Washingtona.
- Primjeri preporuka
Trideset poglavlja knjige Mandat za vodstvo pokrivaju različite oblasti, a ovdje ćemo se fokusirati na one koji se odnose na Vijeće za nacionalnu sigurnost, Ministarstva unutrašnje sigurnosti, odbrane i vanjskih poslova, te Agenciju za međunarodni razvoj (USAID), imajući u vidu posljedice koje politike u tim oblastima imaju na ostatak svijeta. Ove politike se ne mogu smatrati isključivo unutrašnjim pitanjima SAD-a, jer imaju značajan utjecaj na mnoge druge zemlje i narode širom svijeta.
Knjiga ističe potrebu da zaposlenici Vijeća za nacionalnu sigurnost prođu kroz temeljitu provjeru stručnosti i uvida u vanjsku i sigurnosnu politiku, s obzirom na njihovu ulogu u savjetovanju predsjednika o pitanjima vanjske politike i nacionalne sigurnosti, što je samo po sebi jasno i razumljivo. No, nova dimenzija je naglasak na važnosti smanjenja broja zaposlenih u Vijeća za nacionalnu sigurnost, koji je već smanjen s 400 zaposlenika za vrijeme Obame na 150 zaposlenika za vrijeme Bidena, kroz ukidanje odjela i uklanjanje profesionalnih službenika koji ne prihvataju predsjednikovu agendu, posebno u vezi s pitanjima poput klimatskih promjena i promjene spola.
U poglavlju o Odjelu nacionalne sigurnosti (DHS), koje je nastalo nakon napada 11. septembra, a koje je napisao Ken Cuccinelli, vršitelj dužnosti zamjenika sekretara DHS-a u prvoj Trumpovoj administraciji, poziva se na donošenje zakona kojim bi se rasformirao Odjel za nacionalnu sigurnost, a njegovi zadaci prenijeli na druge institucije kao što su Ministarstvo prometa, Ministarstvo odbrane i FBI, čime bi se olakšalo fokusiranje na misije, smanjili javni troškovi i veličina vlade.
Što se tiče ministarstva odbrane (Pentagona), knjiga kaže da je to jedan od najvećih birokratskih aparata na svijetu, sa gotovo tri miliona ljudi koji služe u vojsci ili na civilnim poslovima, uz budžet od oko 900 milijardi dolara. Navodi se i to da je fokusiran na ljevičarsku politiku na račun vojne spremnosti, što zahtijeva promjenu takvog kursa.
Christopher Miller, koji je obavljao nekoliko važnih funkcija u prvoj Trumpovoj administraciji, uključujući poziciju vršitelja dužnosti ministra odbrane i direktora Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma, u svom poglavlju o Pentagonu ističe kako je potrebno biti na oprezu kako bi se izbjeglo uvlačenje u sukobe koji bi koštali previše novca ili doveli do pretjeranog prolijevanja američke krvi. Naglašava kako je potrebna ravnomjernija podjela odbrambenog tereta sa saveznicima, pri čemu bi zemlje NATO-a trebale pružiti konvencionalne snage potrebne za odvraćanje Rusije, oslanjajući se na Sjedinjene Američke Države po pitanju nuklearnog odvraćanja.
Također, poziva Južnu Koreju da preuzme vodstvo u svojoj konvencionalnoj odbrani od Sjeverne Koreje, dok bi zemlje Zaljeva preuzele odgovornost za svoju obalnu i zračnu odbranu. Prioritet bi trebao biti jačanje sposobnosti saveznika i partnera da preuzmu vodstvo u borbi protiv terorizma u svojim regijama.
S obzirom na ubrzani tehnološki razvoj, Miller je naglasio potrebu za povećanjem finansiranja istraživanja i inovacija u području vojne industrije i odustajanja od dugoročnih programa naoružavanja koji se planiraju po dvije ili tri godine prije nego što se počnu provoditi, jer kasnije možda neće biti prikladni za rješavanje zahtjeva na terenu kada počnu operacije isporuke.
S obzirom na Trumpove zabrinutosti u vezi s prihodima, Miller se žali na smanjenje američkih vojnih izvoznih prodaja, za što okrivljuje složenu birokratiju i duge vremenske rokove za sklapanje ugovora u Ministarstvu odbrane, koji obično traju oko 18 mjeseci, te na visoke troškove američkog oružja. Pozvao je da se smanji rok potreban za odobravanje ugovora kroz ukidanje obaveze o prethodnom obavještavanju State Departmenta o potencijalnim transferima oružja prije službenog obavještavanja Kongresa. Također je predložio proizvodnju komponenti i gotovih proizvoda lokalno i u saradnji sa saveznicima kako bi se potaknuo razvoj tvornica i povećalo zapošljavanje u SAD-u.
Miller nije propustio priliku da se osvrne na sporna pitanja s ljevicom, pozivajući da se u službu vrati vojno osoblje koje je otpušteno zbog odbijanja da prime vakcinu protiv COVID-19 i da se ukinu politike koje dopuštaju transrodnim osobama služenje u vojsci.
- Fokus na Ministarstvo vanjskih poslova
Ministarstvo koje je izazvalo najviše nezadovoljstva u knjizi Mandat za vodstvo je Ministarstvo vanjskih poslova. Poglavlje o ovom Ministarstvu napisala je Kiron Skinner, nekadašnja direktorica za planiranje politike State Departmenta u prvoj Trumpovoj administraciji. Skinner ističe da je State Department, koji ima gotovo 80.000 zaposlenika koji rade u 275 ambasada, konzulata i drugih ureda širom svijeta, nefunkcionalan. Razlog za to je rašireno uvjerenje među njegovim zaposlenicima da je to nezavisna institucija koja zna šta je najbolje za SAD, oblikuje vanjsku politiku samostalno i ne treba upute od izabranog predsjednika.
Skinner tvrdi da se Ministarstvo odbrane bori s ljevičarskom politikom koja mu je nametnuta odozgo, ali da kriza u State Departmentu dolazi iznutra, jer među njegovim osobljem dominira ljevičarski program, što od predsjednika zahtijeva da poduzme brze i odlučne korake kako bi preustrojio Ministarstvo.
Prema Skinner, postoje dvije vrste ambasadora: politički ambasadori koje je imenovala predsjednička administracija, i profesionalni ambasadori, koji su napredovali prilikom službe u Ministarstvu vanjskih poslova. Iako su svi ambasadori dužni podnijeti pisma ostavke na početku nove administracije, prethodne republikanske administracije obično su prihvatale samo ostavke političkih ambasadora i dopuštale profesionalnim diplomatama da zadrže svoja mjesta.
Skinner predlaže da Trumpova administracija prihvati ostavke svih političkih ambasadora i brzo preispita profesionalne ambasadore, isključujući sve koji su pokazali neprijateljstvo prema programu nove administracije. Prioritet bi trebao biti imenovanje novih ambasadora koji podržavaju predsjednikov program, uz posvećivanje pažnje tome da politički ambasadori na ključnim mjestima, poput Australije, Japana, Ujedinjenog Kraljevstva i Ujedinjenih naroda, trebaju imati snažne lične odnose s predsjednikom.
Skinner naglašava potrebu da državni sekretar odmah izda naredbu o obustavi svih napora koji se odnose na provedbu neratificiranih međunarodnih ugovora i sporazuma, obustavu strane pomoći, domaćih i međunarodnih ugovora i plaćanja, odluka o zapošljavanju itd., dok se ne obavi revizija pod vodstvom politički imenovanih osoba kako bi se osiguralo da takvi napori budu u skladu s politikama nove administracije. Ovaj postupak je već proveden nakon što je novi državni sekretar Marco Rubio preuzeo dužnost.
- Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID)
Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) osnovana je 1961. godine za vrijeme mandata predsjednika John F. Kennedyja. Na vrhuncu hladnog rata sa Sovjetskim savezom, agencija je pružala pomoć zemljama u razvoju kako bi se zaustavilo širenje komunizma, a sada pruža pomoć u kriznim situacijama i sponzorira inicijative za širenje izvoznih tržišta SAD-a.
U svom poglavlju Max Primorac, nekadašnji pomoćnik direktora Ureda za humanitarnu pomoć pri USAID-u, optužuje Bidenovu administraciju da koristi agenciju i njena sredstva za promoviranje ljevičarske agende koja podržava abortus, klimatske politike i transrodne politike, što je u suprotnosti s američkim vrijednostima. Tvrdi da klimatske promjene ne uzrokuju siromaštvo, već ratovi, korupcija i loše ekonomske politike. Optužuje agenciju da, umjesto ulaganja, kroz pružanje pomoći drži zemlje koje primaju finansijsku podršku u stanju nerazvijenosti i zavisnosti od strane pomoći u godinama koje dolaze.
Primorac poziva na smanjenje globalne uloge agencije, zatvaranje odjela posvećenih agendi različitosti, jednakosti i uključivanja te zaustavljanje programa koji finansiraju rodnu ravnopravnost i reproduktivno zdravlje. Umjesto toga, predlaže usmjeravanje sredstava na programe osmišljene za suzbijanje kineskog utjecaja.
U skladu s tim preporukama, Trump je, po preuzimanju dužnosti, izdao izvršnu uredbu kojom je zamrznuta sva strana pomoć na 90 dana, dok dužnosnici ne utvrde da svaki program odgovara vanjskoj politici predsjednika, uz izuzetak vojne pomoći Izraelu i Egiptu. Trump je također zadužio državnog sekretara Marca Rubija za nadzor nad USAID-om, a Rubio je potom većinu zaposlenika agencije poslao na administrativni dopust.
Je li ‘Projekt 2025’ velika strategija?
Rasprava se prije svega vrti oko izraza „velika strategija“. Dok se u Oxfordovom vodiču za veliku strategiju ovaj pojam definira kao „skup planova i politika koji čine napore koje država ulaže kako bi iskoristila svoje političke, vojne, diplomatske i ekonomske alate u cilju unapređenja svojih nacionalnih interesa“, drugi tvrde da je to apstraktan izraz, budući da su vlade sklone improvizirati u skladu s razvojem događaja i osnovnim razumijevanjem trenutnih potreba, bez obavezivanja na dugoročne strateške smjerove.
Ronald Krebs ističe da u Oxfordskom priručniku o populizmu u poglavlju “Populizam i velika strategija” stoji da se populizam temelji na političkoj fantaziji koja se zasniva na tvrdnji o isključivom moralnom predstavljanju naroda naspram korumpiranih elita i vladajućih institucija, te da samo vođa ima sposobnost govoriti u ime građana, što jača društvenu polarizaciju i unutrašnje podjele te ometa usvajanje realističnih politika koje omogućuju suočavanje sa složenom i promjenjivom stvarnosti.
Krebs zaključuje da populizam djeluje protiv velike strategije, budući da velika strategija želi integrirati racionalnost u kreiranje politike, posebno vanjske i odbrambene politike, dok populizam nastoji zagolicati emocije masa i usvojiti nepromišljene i ponekad nemoguće politike. Primjere toga nalazimo u prijedlozima predsjednika Trumpa da se ljudi iz Gaze rasele i da SAD preuzme kontrolu nad Pojasom radi izgradnje nekretnina.
U svojoj studiji Trump, Projekt 2025 i američka velika strategija, autor Peter Dombrowski tvrdi da je održavanje velike i globalno učinkovite vojske nemoguće bez jake administrativne države. Argumentira da uklanjanje stručnih i kompetentnih zaposlenika u korist lojalnih zaposlenika slabi vladajuće institucije jer one gube stručnjake i kontrolne mehanizme. Ističe da bi raspuštanje nekih odjela, poput Ministarstva obrazovanja, kako se zagovara u knjizi Mandat za vodstvo, moglo dovesti do slabljenja interesa za nauku, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku, koji se smatraju ključnim područjima za inovacije koje osiguravaju američku vojnu nadmoć.
Svako ko prati Trumpove odluke koje je donio odmah po preuzimanju dužnosti, bilo da je riječ o vanjskoj politici, borbi protiv imigracije, zamrzavanju strane pomoći i potkopavanju USAID-a, primjetit će da se one podudaraju s preporukama iz knjige Mandat za vodstvo, što ukazuje da bi to mogao biti vodič za rad njegove nove administracije. Razumijevanje tih odluka može pomoći u razjašnjenju skrivenih pozadina koje stoje iza Trumpovih odluka.