Piše: Andrej NIKOLAIDIS (CdM)
Imperator je podanicima preporučivao da se od virusa liječe tako što će piti varikinu. Isti čovjek je, i to imate na youtubeu, ustvrdio da će cijene ljekova spustiti ne za 30 ili 60 posto, nego za 300, 1000 i 15 hiljada posto. Ološ ovoga svijeta napokon ima svoga lidera, u kojem svako ko je naumio učiniti nešto odvratno i moralno repulzivno vidi nadu da će gadluk koji tako dugo priželjkuje napokon moći i ostvariti.
Glupost i neznanje su moćni i neuništivi. To dvoje, u kombinaciji sa strahom, tvore nesveto tlo, đubrište iz kojega niče fašizam.
Danas su u političkom bloku negdašnjih populista namah neobično osjetljivi na populističku kritiku. Prije nego što sloboda govora bude suspendovana do zabrane bajke „Maca papučarka“ u vrtićima, pokušajmo se prisjetiti – ta nije bilo davno – kako populistima, dok su osvajali vlast, nijedna stupidarija nije bila strana, kako je javnost imala pravo da zna cijenu svake tašne, sata i luksuzne večere.
No o drugome bih danas.
Šta mislite: zašto Joanikije neprekidno poteže verbalnu artiljeriju o „obnovi Njegoševe kapele“ na Lovćenu – zapravo obnovi Aleksandrove kapele, kao simbola okupacije? Zašto pritom koristi bogat arsenal seoskih priča za nepismene? Zašto je tome odnedavno dodao i stupidarije o kletvi koja će, ko biva, stići one koji nisu ispunili navodni amanet? Zašto politički najmoćniji čovjek u Crnoj Gori neprekidno zagađuje javni prostor – što lovćenskim „kletvama“, što laganjem o četnicima, što insistiranjem na tome da Crnogorci kao nacija ne postoje?
Zato što fašizam živi od vanrednog stanja i traje u permanentnom vanrednom stanju. Po Joanikiju i njegovima, Crna Gora je u vanrednom stanju i u njemu će biti sve dok na Lovćenu ne bude postavljen simbol okupacije. Drugo ime za to vanredno stanje je „kletva“. Crna Gora će se po njima vratiti u prirodno stanje, a posljedice kletve uklonjene, tek kada se Crna Gora vrati „tradicionalnim“ vrijednostima – kada vaskrsne „Njegoševa Crna Gora“.
Ono što u Crnoj Gori radi SPC kada slavi četništvo pogrešno se naziva „istorijskim revizionizmom“. Kako u eseju „Povratak Behemota“ piše genijalni hrvatski mislilac Žarko Paić, ime za ono što se odvija širom svijeta, od Putina preko SPC do MAGA kakistokratije nije istorijski revizionizam, nego istorijski negacionizam. Paić: „Povijesni negacionizam, također poznat kao povijesni poricatelj, jest iskrivljavanje ili krivotvorenje povijesnih zapisa. Razlikuje se od povijesnoga revizionizma, koji uključuje akademsko reinterpretiranje povijesti na temelju novih dokaza ili zaključivanja. Negacionizam često koristi taktike poput manipuliranja dokazima, falsificiranja dokumenata ili pogrešnog tumačenja izvora kako bi podupro određeno stajalište i poricao utvrđene povijesne činjenice”.
SPC i Joanikije istoriju ne prepravljaju, nego izmišljaju. Ako je istorijski revizionizam marihuana za mase – istorijski negacionizam je heroin. U poređenju sa negacionizmom, revizionizam je uljudna, obzirna forma koja makar formalno glumi zainteresovanost za istinu i dokaze. Negacionizam je trijumf volje da se bezobzirno laže. Zato bilo kakvo podastiranje neoborivih dokaza ili racionalna argumentacija ne dotiče SPC u njihovom slavljenju četništva, niti u njihovom pohodu na vrh Lovćena.
Fašizam je duboko iracionalan i, kako je primijetio još T.S. Eliot, duboko antihrišćanski. Cijena protjerivanja razuma, znanja, čestitosti i stida iz prostora političkog uvijek je velika. Sada je vrijeme posljedica i to vrijeme je tek počelo. Trajaće dugo i biće sve gore. Takav scenario, kao po pravilu, ovdje i svuda, omogućila je lažno liberalna, lažno demokratska, lažno prosvijećena, fatalno korumpirana politička elita. Koja je na koncu toliko iznutra istrulila da je dokrajčio karikaturalni klovn koji je koliko juče na kongres svoje “zelene”, “evropske” i “progresivne” partije, na nesretni Lovćen koji bi, da kamen može plakati, ridao od muke zbog gadluka koji ga je snašao, kao specijalnog gosta doveo najagilnijeg raba Putinovog.