Prije političke karijere, kao i rada u Univerzitetskom kliničkom centru RS u Banjoj Luci, Stevandić je imao i svoju ulogu, mada ne potpuno razjašnjenu, u ratu u Bosni i Hercegovini.
Naime, iako je tvrdio da je “samo bio student medicine”, Stevandić je bio član Srpskih odbrambenih snaga, poznatijih kao “crvene beretke”, a prije sedam godina je protiv njega podnesena prijava i za učešće u ubistvu penzionisanog policajca Miodraga Šušnice u jednom banjalučkom kafiću, koje se desilo 10. aprila 1992. godine.
Iako je Stevandić negirao optužbe, službena zabilješka MUP-a RS-a iz 1993. godine pokazuje da je jedan od aktera ovog ubistva, Neven Laka, dao izjavu da je Stevandić bio itekako uključen.
Laka je 1. oktobra 1993. godine ovlaštenom službenom licu Dragomiru Jovičiću dao izjavu gdje je otkrio detalje ubistva Šušnice.
Kako je u svojoj izjavi istakao, Laka je trebao, zajedno sa još nekoliko svojih kolega iz Knina, “pohvatati muslimansku mafiju” u Banjoj Luci, a naloge su dobijali od Kriznog štaba Općine Banja Luka gdje je, između ostalih, sjedio i Nenad Stevandić.
Laka je rekao da je lista imena ovih “članova muslimanske mafije” grupi iz Knina stigla od Pantelije Damjanovića, danas biznismena iz Mrkonjić-Grada, a da se na sastanku u hotelu “Bosna” u Banjoj Luci, gdje su se trebali dogovoriti detalji oko privođenja navedenih osoba.
Uz Damjanovića, Lake, njegovih kolega iz Knina koji su trebali biti izvršioci, na sastanku u hotelu “Bosna” bili su i Nenad Kajkut, također član “crvenih beretki”, ali i Stevandić. Upravo na ovom sastanku je Laka otkrio punu odgovornost Stevandića za dalja dešavanja.
“Dobili smo zadatak da ih uhvatimo ili likvidiramo, a Stevandić je rekao da ne biramo sredstva, čak je rekao da pucamo zoljom u kafić gdje se oni nalaze, bez obzira na ostale prisutne, što mi naravno nismo prihvatili”, stoji u ovoj zabilješci.
Prema izjavi ovog aktera ubistva Šušnice, on se nalazi u kafiću “Kajak” u Banjoj Luci kada su Laka i njegovo dvoje kolega ušli u ovaj objekat i zatražili od prisutnih da “ne mrdaju.”
Šušnica je, prema iskazu, pokušao pomoći jednom od prisutnih da izađe na zadnja vrata ovog objekta, zbog čega ga je ova trojka zaustavila pri vlastitom pokušaju izlaska iz kafića.
Uslijedila je napeta situacija u kojoj je, na kraju, jedan od Lakinih saradnika upucao Šušnicu, te su sva trojica napustila objekat i otišla prvo u restoran u naselju Lauš, a zatim su, na poziv njihovih nalogodavaca, došli ponovo u hotel “Bosna.”
U ovom dijelu službene zabilješke se ponovo ističe Stevandićeva uloga, koju je on u izjavama negirao.
“Prvo nam je Kajkut rekao da smo ubili pogrešnog čovjeka, to jeste da smo ubili Srbina koji je bio policajac u penziji. Mi smo tražili da se to odmah riješi, ali je Stevandić rekao da se to ne može iz određenih razloga i da će to svę leći, a ja sam se s njim sporječkao. On me odveo samog u jednu sobu i rekao mi je da je najbolje da nestanemo iz Banja Luke i odemo u Knin. Ja sam mu tada dao pištolj od Šušnice, a on je rekao da će ga baciti u dvorište džamije Ferhatpašine i sve namjestiti da izgleda kao obračun bandi. Rekao nam je tada da je on sarađivao sa muslimanima”, rekao je Laka u ovoj službenoj izjavi.
Na kraju, Laka je pojasnio da je odlučio dati ovu izjavu jer je, zajedno sa ostalim akterima ubistva Šušnice, “shvatio kolike je dimenzije poprimio slučaj”, te da su “insistirali da se to odmah riješi.”
Porodica Miodraga Šušnice je 2018. godine podnijela krivičnu prijavu protiv Stevandića zbog, kako su naveli, njegove uloge u ovom ubistvu. On je sve negirao, a treba istaći i da je originalna istraga o ovom ubistvu obustavljena 1996. godine, bez krivičnog gonjenja.
“Vidio sam na mrežama, ja i pokojni Šušnica smo bili na istoj strani, i na mene je pucano i ranjen sam u rame. Porodici nemam šta da zamjerim, oni su u posebnom stanju. Postoje tužilačke odluke sa sve jednim imenom i prezimenom. Znam od koga ona dolazi, to je potpuno jasno. Zbog toga što su mi uznemiravali i porodicu, podnio sam prijavu protiv Dragana Mektića” izjavio je Stevandić nakon podnošenja krivične prijave 2018.